U svijetu radnici za svoja prava prosvjeduju, u Hrvatskoj preferiraju besplatne porcije graha

Međunarodni praznik rada, u svijetu se obilježava već više od sto godina. Povod je bio masakr radnika u Chicagu koji se na taj dan dogodio 1886. kada je 40 tisuća radnika štrajkalo i zahtijevalo osmosatno radno vrijeme. Vlasti su na štrajkače i prosvjednike poslale velike policijske snage, pa je izbio žestoki sukob tijekom kojega je šest radnika ubijeno, a pedesetak ranjeno. Mnogo je prosvjednika uhapšeno, a lideri štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju zatvorske kazne.
 
 Odlukom Druge internacionale 1889., 1. svibnja je proglašen Međunarodnim praznikom rada i vremenom se počeo slaviti diljem svijeta. U mnogim europskim zemljama Europe taj je dan neradni, no velika je razlika između toga kako se obilježava u Hrvatskoj i kako u drugim zemljama, piše Index.
 U Hrvatskoj na Prvi maja izostaju prosvjedi, iako ih se ove godine najavljuje nekoliko te su sinonim za taj praznik postale bespaltne porcije graha diljem zemlje od Maksimira do, primjerice Slapova Krke i šibenske Jadrije
.
 Hrvatska verzija Prvog maja izgleda prilično tragikomično i politički impotentno osobito kada se usporedi s velikim prosvjedima koji se na Međunarodni praznik rada događaju u velikim gradovima diljem svijeta. Dovoljno je podsjetiti se kako to u svijetu izgledao prošle godine.
 
 U Parizu su održani veliki prosvjedi, na kojima je došlo do žestokog sukoba policije i prosvjednika, naročito dobro organiziranih skupina zamaskiranih mladića koji su snage reda čak napali molotovljevim koktelima. Na pariškim ulicama su bile tisuće ljudi tijekom prvomajskih prosvjeda koji su između ostaloga skandirali “Fašisti van”. Žestoko je bilo i u Čileu, s obzirom na to da se specijalna policija sukobila s prosvjednicima u glavnom gradu Santiagu, a još veći prosvjed je bio u Venezueli, i to protiv ljevičarskog predsjednika Nicolasa Madura.

U indonezijskoj Jakarti su kordoni policije okruženi bodljikavom žicom morali štititi predsjedničku palaču na koju su marširale tisuće bijesnih radnika. Tražili su povećanje minimalne plaće, zdravstveno osiguranje i bolje uvjete rada od indonezijskih vlasti. Deseci tisuća su prosvjedovali i u glavnom gradu Filipina, Manili, u znak solidarnosti s radnicima svijeta i protiv politike filipinskog predsjednika Rodriga Dutertea
.
 U američkom Portlandu prošlogodišnji prvosvibanjski prosvjedi su prema službenoj ocjeni policije eskalirali u ulične nerede, a diljem SAD-a su stotine tisuća prosvjedovale za prava radnika i protiv migracijske politike predsjednika Donalda Trumpa. Prosvjedovalo se i u New Yorku - u kojemu su i mnogi uhapšeni - Los Angelesu, San Franciscu, Nashvilleu, Phoenixu i brojnim drugim gradovima SAD-a.
 Prošle godine 1. svibnja se prosvjedovalo i u Pakistanu, Indiji, Ukrajini, Turskoj, Argentini, na Šri Lanki, u Portugalu itd
.
No vjerojatno najpoznatiji prvomajski prosvjedi su oni u Berlinu koji se svake godine već tradicionalno pretvore u žestoki ulični rat policije i radikalnih prosvjednika. Berlin je i inače ljevičarski grad - na prošlim lokalnim izborima ljevičarske stranke su dobile dvije trećine glasova - a za Praznik rada napose marširaju oni s radikalne ljevice koji se svake godine u kvartu Kreuzberg sukobljavaju s policijom.
 
Nema sumnje da će se i na današnji dan i ove godine žestoko prosvjedovati diljem svijeta, zaključuje Indeks. U Hrvatskoj, u kojoj oni koji žele živjeti od rada imaju takvu perspektivnu da im preostaje samo da se isele u neku drugu zemlju, to je teško očekivati.