Očinski dopust nije samo pitanje rodne ravnopravnosti. To je prije svega, pravo djeteta na skrb oca. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja Europske unije koje nemaju uređeno pravo na očinski dopust. Zanimljivo je da nas je u tom pogledu pretekla i Bugarska u kojoj, ako se ne varam, očinski dopust traje 14 dana – kazao nam je Oliver Čanić, predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo.
Hrvatska spada među rijetke europske zemlje koje nemaju regulirano pravo očinskog dopusta nakon rođenja djeteta. Imamo tek dva mjeseca neprenosivog roditeljskog dopusta za očeve, koji nije isto što i očinski dopust. Čak i taj postojeći oblik dopusta se rijetko koristi te je tijekom 2017. godine ukupno 2013 očeva, što je 4,47 posto, iskoristilo pravo roditeljskog dopusta. Još manje ih je koristilo rodiljski dopust, tek 204 oca, što je 0,31 posto. Najdulji očinski dopust od devet tjedana je u Finskoj, a tijekom tog perioda dobiva se 70 posto plaće. U Portugalu se dobiva cijela plaća, a može se dobiti pet tjedana očeva dopusta. Španjolska omogućuje četiri tjedna uz 100 posto plaće, a isti period je i u Sloveniji, uz primanje 90 posto plaće. Francuska, Danska i Estonija daju po dva tjedna uz cijelu plaću. Istu duljinu očeva dopusta omogućuju i Belgija i Bugarska, ali uz primanje 90 posto plaće.
Dvostruki standard
- Uređene zemlje odgajaju svoje građane, a to se ogleda u tome da daju maksimalnu podršku roditeljima, posebno očevima u skrbi nad djecom. U tu podršku očevima, između ostalog, spada i očinski dopust. Izravna posljedica takvog pristupa je, prema istraživanjima provedenim u tim zemljama, povećan broj novorođene djece i povećan broj radno aktivnih žena. Smatram da bi trajanje očinskog dopusta trebalo biti kao i u Sloveniji 30 dana, s time da dio mora biti obavezan, a visina naknade u iznosu posljednje plaće. “Zanimljivo” je bilo čitati unazad više godina rijetke medijske istupe pojedinih “stručnjakinja” o ovoj problematici koje su na temelju osobnih dojmova tvrdile da su očevi nezainteresirani i da tako nešto ne bi koristili, a da nikada nisu sagledale ovu problematiku iz perspektive oca u Hrvatskoj. To nije samo problem financijske prirode.
Puno ozbiljniji problem je u tome što su dijelovi sustava duboko uronjeni u rodnu ideologiju koja smatra da djetetu otac nije važan niti bitan. Sustav u Hrvatskoj grčevito zadržava čudan dvostruki standard: na jednoj strani očekuje se da očevi koriste roditeljski dopust, presvlače dijete, hrane, oblače, igraju se, uče..... i to je predivno, a istovremeno s druge strane, kada se roditelji raziđu, taj sustav šalje poruku djetetu da mu takav otac više ne treba – kaže nam sugovornik iz Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić potvrdila je da u Hrvatskoj nije još uveden tzv. očinski dopust, međutim da postoji nešto slično prema Zakonu o radu, ali u znatnom manjem trajanju.
- Naime, čl. 86. Zakona o radu je propisano pravo na plaćeni dopust, odnosno tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) za važne osobne potrebe, a osobito u vezi sa sklapanjem braka, rođenjem djeteta, težom bolesti ili smrću člana uže obitelji. Radnik ima pravo na dopust u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje, ako to nije drukčije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Kako bi se rješavao problem nedovoljne zastupljenosti žena među zaposlenima i podržalo njihovo napredovanje u karijeri poboljšanim uvjetima, te kako bi se uskladile njihove poslovne i privatne obveze, Europska komisija je 26. travnja 2017. godine izradila Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika koja propisuje očinski dopust. Odnosno, da države članice moraju poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da očevi imaju pravo na očinski dopust u trajanju od najmanje deset radnih dana povodom rođenja djeteta. Pravo na očinski dopust daje se neovisno o bračnom ili obiteljskom statusu – pojasnila nam je pravobraniteljica Ljubičić.
Bolja rješenja
Uvođenjem prava na očinski dopust trebalo bi se pridonijeti rješavanju problema nejednakih mogućnosti žena i muškarca u pogledu korištenja dopusta u vrijeme rođenja djeteta te potaknuti muškarce na ujednačeniju podjelu obveza skrbi u odnosu na žene, čime se omogućuje rano stvaranje emocionalne veze između očeva i djece. Bez obzira na zakonodavna rješenja, za sadašnje stanje u kojem mali broj očeva koristi rodiljne i roditeljske potpore uzrok treba tražiti u društvu, odnosno činjenici da je uloga žena primarno orijentirana na djecu i brigu o djeci. Žene i dalje primarno ostaju odgovorne za reproduktivnu zadaću u društvu, odnosno mnoge i većina njih zadržava većinu odgovornosti za kućanstvo i obiteljski život.
- Hitno se moraju potražiti nova i bolja rješenja u smjeru još snažnijeg ulaska žena na tržište rada, dodatnih inicijativa upućenih prema očevima za uključivanje u obiteljski život te razvijanju socijalnih usluga, ali i mijenjanju sveukupne svijesti. Ono što se relativno brzo može učiniti, to je uvođenje obveznog očinskog dopusta, što bi bio pravi izazov – smatra Višnja Ljubičić.
Iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kažu da snažno zagovaraju provedbu raznovrsnih mjera u području potpora obiteljima.
- Prijedlogom Direktive predviđeno je 10 dana plaćenoga očinskog dopusta kao novog prava na razini Europske unije, što smatramo prihvatljivim u cilju poboljšanja položaja žena na tržištu rada, kao i jačanja uloge očeva u odgoju i brizi o novorođenom djetetu. Usvajanje direktive iziskivalo bi od Hrvatske uvođenje deset dana dopusta za očeve, što je Republika Hrvatska u svojem stajalištu podržala – naveli su nam u dopisu iz Ministarstva.