Tone humanitarne pomoći bacili na ilegalni deponij, pogledajte brda sramote koje se vide i s autoceste

Kada je prije godinu dana nakon potresa na Banovini iz cijele Hrvatske krenuo humanitarni val velikog srca i dobre volje, usposredno s ljudskom tragedijom "izlizli" su i oni paraziti koji na ljudskoj nevolji grade kult ličnosti velikih Hrvata i nacionalno osvještenih domoljuba.

Njihov nazovimo rad, uskoro je postao vidljiv na svakom koraku. Jednu takvu "sličicu" ponijet ćete ovih dana i iz Katuna u općini Šestanovac, točnije s lokacije južno od zaselaka Marušići i Lesandrići, gdje je netko tik do autoceste A1 deponirao humanitarnu pomoć namijenjenu ljudima na potresom pogođenom području.

Radi se o nekoliko tona odjevnih predmeta uredno posloženih u plastičnim vrećama koje je ponavljamo, netko "savjestan" odbacio na divlje odlagalište. Jer, ako ćemo pravo, lakše je bilo baciti tolike količine odjeće u Katunima nego se tramakavati po drndavim cestama do Petrinje.

Definitivno, a sa tim se slažu i mještani koji su nam poslali ove fotografije, ne radi se o grijehu lokalnog stanovništva već o onima koji već petnaestak godina, odnosno od izgradnje Dalmatine, koriste ovo područje za deponiranje građevinskog "šuta" i starog namještaja.

Kazali su nam i to da kroz njihovo selo dnevno prođe pedesetak vozila različitih registracijskih oznaka, najviše onih s imotskim i makarskim "tablicama", pa nije ni čudo što se na otpadu našla tolika količina robe i ostalih potrepština.

- To je postala naša svakodnevnica. Cijelo to područje pretvoreno je u smetlište. Razlog više da se tome stane na kraj je što se deponij nalazi u zaštičenoj šumi hrasta medunca koju su dok se cesta gradila najprije "ruvinjale" drvosječe, a sada i ljudi bez trunke morala.

Južna strana autoceste cijelom dužinom od naših sela pa do nekoliko kilometara udaljenog zaseoka Družići, danas je veliki deponij. Ako se što uskoro ne učini situacija će se samo pogoršavati - slažu se stanovnici tog dijela Katuna, napominjući da to nisu učinili stanovnici okolnih sela već oni iz pristojne udaljenosti vodeći se onom starom "kada se..š, radi to dalje od kuće da manje smrdi".

Žalosna slika istodobne želje onih koji su svojom donacijom htjeli pomoći potresom ugroženim obiteljima i onih koji su to oskvrnuli odbacivši prikupljeno u najbližu rupu, izaziva prijezir i pitanje je li uopće vrijedno pomagati. Pogotovo kada gledamo, slušamo i svjedočimo o sličnim makinacijama i prljavim zaradama na tuđoj nevolji.