I dalje se ne zna što je planulo, netko kaže guma, drugi motor.
Ustvari, nitko još točno ne zna što je dovelo do toga da je autobus Arriva prijevoznika koji je prevozio 48 učenika treće gimnazije u Splitu planuo u tunelu Schallberg na jugu Švicarske i kompletno izgorio u samo nekoliko minuta. Točnije, pet. Jučer su zabrinuti roditelji, braća i sestre, profesori, predstavnici agencije koja je organizirala putovanje i predstavnici poduzeća u čijem je vlasništvu izgoreni autobus dočekali hrabre učenike Treće gimnazije koje je spasila hladna glava i koliko je moguće u tom trenutku razborito ponašanje.
- Prvo je nešto udarilo, kao da smo se zabili u nešto. Odmah je počelo gorit i vatra se popela skroz do prozora i tada je zavladala panika - doznajemo od maturanta Nina Odaka kako su vozač i učenici shvatili da s autobusom nešto nije u redu.
- Čim smo vidjeli vatru, odmah smo svi krenuli prema vratima autobusa. Vikali smo otvaraj vrata, otvaraj vrata... Dosta velika vatra je bila na zadnjem sjedalu i kad je vozač otvorio vrata, svi smo počeli trčati kako bi što prije izašli - rekao nam je Matija Jakov Danolić.
'Pomislila sam na obitelj!'
- Vidjeti ponovno svoju obitelj najbolja je stvar. Uhvatila me je isto panika, jedino na što sam mislila je to kad ću opet vidjeti svoju obitelj - prisjeća se stravičnog događaja Ela Čikeš, učenica drugog razreda.
Vozač i profesori su se nakon što su djeca izašla na sigurno počeli vraćati po kufere, a vozač je još jednom otišao provjeriti da nije možda koje dijete u stampedu za vrijeme izlaska palo i ostalo u plamtećem autobusu.
- Uskoro smo bili na sigurnom i ispočetka dok smo vi bili pod adrenalinom nije nam bilo hladno, ali kratko je to trajalo. Brzo nam je postalo hladno, pogotovo nama kojima su jakete izgorile u požaru- prepričava Ela Čikeš što se dalje događalo.
Sat vremena su čekali da se požar ugasi i situacija smiri, a zatim su prešli u vatrogasnu postaju i tamo čekali autobus švicarskog autoprijevoznika koji ih je preveo za Milano gdje ih je preuzeo novi autobus poduzeća u čijem je vlasništvu izgoreni autobus.
- Svi su živi i zdravi... to je najvažnije, lako za sve drugo! Trauma je ovo i za djecu i za nas roditelje, ali proći će i to - dodaje s olakšanjem tata Toni Čikeš koji je po kći Elu došao s majkom i ostalom djecom.
Polovici putnika dokumenti su izgorjeli, međutim procedura za dobivanje privremenih dokumenta je kratko trajala zahvaljujući dobroj suradnji hrvatskog veleposlanstva u Švicarskoj i Ministarstva vanjskih poslova RH.
Psihološka pomoć
- Dočekala sam napokon svog sina! Bila sam u strahu sve dok mi nije došao. Sada sam mirna i sretna što je sve dobro završilo- kazuje nam još jedna presretna majka, Jelena Vrdoljak, na što učenik Matija Jakov Danolić dodaje da je ravnateljica škole Deana Bokšić učenicima izašla u susret s nastavom:
- Ravnateljica je kazala da je jutarnja smjena oslobođena nastave, dok za popodnevnu smjenu ima nastave, ali pozvala nas je da, ako želimo, samo dođemo ostalim kolegama ispričati što nam se sve dogodilo - dodaje Matija.
- Sa svima smo već razgovarali i dalje će se s djecom razgovarati. Ako kome bude trebala psihološka pomoć bit će svima na raspolaganju. I s roditeljima ćemo održati sastanak, tako da ako neko dijete bude imalo flashback, da odmah dobije stručnu i adekvatnu pomoć – kazuje Gordan Drašinac, inače profesor splitskog Sveučilišta i voditelj autobusa u kojem je bilo ukupno 52 putnika koja će dugo pamtiti boravak na KnockOut Snow skijaški festival u Švicarskoj.
Što se točno dogodilo, ne znamo. Nikavo se upozorenje nije upalilo na instrument tabli. Uzorci kvara se ispituju i javnost će biti primjereno obavještena kada doznamo. Naš autobus koji je izgorio star je osam godina i u potpunosti je pripremljen za ovakvo putovanje. Neporedbno prije putovanja, 18. prosinca, temeljito je i detaljno pripremljen za posljednji tehnički pregled. Svaki naš autobus, uz ove zakonom propisane, mora proći i dodatne rigorozne preglede, i nije nam jasno što je pošlo po zlu, kaže nam Joško Pulišelić, direktor za područje Dalmacije tvrtke Autotrans, koja je integrirana u sustav Arriva grupe.
Nikada mi se ovako nešto nije dogodilo, u cijeloj mojoj karijeri vozača autobusa. Iz motora je odjednom šiknula vatra, i to u tunelu. Cilj nam je bio pošto poto izaći iz tunela, kako nam se požar ne bi dogodio u potpuno zatvorenom prostoru. Četiri, pet minuta je trajala evakuacija djece i prtljage, a nakon toga sam se vratio provjeriti je li koje dijete, ne daj Bože, možda ostalo zarobljeno u autobusu. Djeci i profesorima zahvaljujem što nisu paničarili jer nam je to puno pomoglo. Da je bilo panike, ne bi to sve tako dobro prošlo.