Svjetska javnost proteklih dana pokušava odgonetnuti zbog čega je nedavno u nemirnim vodama Atlantika potonuo brod "Bourbon Rhode", kojim je zapovijedao hrvatski kapetan Dino Miškić iz Šibenika.
Brod je pod još uvijek nejasnim okolnostima nestao u plavetnilu Atlantskog oceana, nekih 1200 nautičkih milja od Martiniquea, na putu iz španjolskog Las Palmasa prema Gvajani, gdje je trebao stići 3. listopada.
Za sada je jedino sigurno da su tragediju broda preživjela trojica pomoraca, da su potražne ekipe do sada pronašle četiri mrtva tijela i da se još uvijek sedam pomoraca smatra nestalima.
Zbog čega je brod potonuo i koji su mogli biti razlozi potonuća, razgovarali smo s 43-godišnjim kapetanom iz Splita A.O., koji je devet godina plovio na brodovima kompanije "Bourbon offshore", od čega šest godina kao zapovjednik na njihovim brodovima.
Prodor mora
- Po meni je do potonuća broda došlo zbog prodora mora u makinju. Naime, brod koji je bio u jako lošem stanju, prije putovanja u Gvajanu išao je u suhi dok u Las Palmas, kako bi ga se tamo "ušminkalo" da bi dobio sve potrebne dozvole za plovidbu, odnosno kako bi brod prošao klasu i dobio sve potrebne certifikte za plovidbu. Nakon što su iz Nigerije došli u Las Palmas, prišlo se "šminkanju" broda. Moram napomenuti da je brod stajao u Nigeriji godinu dana bez posla, bio je zapušten i prije dobivanja novog posla trebalo ga je urediti. Tvrtka nije u njega, do tog trenutka, gotovo ništa ulagala - kazuje A.O., koji je ovu tvrtku napustio u veljači 2018. godine.
Svaki brod koji odlazi u suhi dok od svoje firme dobije budžet koji se može potrošiti za popravke na brodu.
- Budžet je ovdje bio između 300 i 400 tisuća američkih dolara. Zasigurno nije bio veći, jer sam i ja u suhom doku dobivao tolike iznose kada bih tamo bio s brodovima iste firme na kojima sam zapovijedao. Taj iznos nije dovoljan za sve popravke na brodu i služi samo za one najminimalnije popravke. Oni klasu zadovoljavaju minimalnim budžetom. S tom se lovom brod može "ulickati", ali makinja se ne dira, ili ako se i dira u makinju, to su minimalni popravci. Zašto? Pa zato što, da diraju makinju, trebalo bi im puno više vremena. Da se ide urediti cilu makinju, brod bi stajao u suhom doku i 20-ak dana, a to je trošak za tvrtku. Ovako su brod "uredili" za sedam do 10 dana i naložili zapovjedniku da isplovi prema Gvajani - kazuje naš sugovornik.
Po našem sugovorniku, ako se i radilo nešto na motoru "Bourbon Rhodea", radilo se minimalno.
- Ma oni su morali izvaditi krmene azimute i promijeniti potrošne materijale, kao što su brtve, prsteni... Taj je sklop materijala trebalo promijeniti jer su oni i prije puštali more na tom brodu i vjerojatno je more, upravo kroz te brtve i ostale dijelove, zbog velikog opterećenja azimuta (propulzije), odnosno trenja i velikog opterećenja, pustilo more u makinju. Kada more prodre u makinju, dolazi do tzv. "black outa", brod stoji, nema pogona, na brodu radi samo "emergency". Brod je "mrtav" i na tako velikom nevremenu brod se ne može kontrolirati, dolazi do prevrtanja. Naime, da bi brod održao stabilnost, mora imati pogon. Ovaj brod to očigledno nije imao - kazuje A.O..
Trka za zaradom
Jesu li želja za što kraćim boravkom u škveru i utrka za poslom doveli do tragedije?
- Tvrtka "Bourbon offshore", nema tako dugo vremena, zapala je u poslovne probleme. Počeli su prodavati svoje brodove i u firmi nije bila dobra situacija. Davali su otkaze i smanjivali plaće, a i račun im je bio blokiran. Zato sam ja nakon devet godina rada kod njih i napustio tvrtku. Da bi što prije stali na noge, tražili su poslove na svim krajevima svijeta, iako su najviše radili u Zapadnoj Africi (Nigerija, Angola). I tako, kada su dobili ovaj posao, od kapetana Miškića su tražili da što prije napusti Las Palmas i krene prema Gvajani. Ujedno su željeli da izbjegne to veliko nevrijeme, koje, po meni, nije mogao izbjeći. Istovremeno mu nisu dali dovoljno goriva, pa usprkos tome što je on zasigurno htio promijeniti kurs da "pobjegne" od nevremena, to nije mogao učiniti jer nije imao dovoljno goriva - kazuje A.O.
Na Atlantiku su naišli na "oluju svih oluja".
- Ovo na što su oni naišli na Atlanstkom oceanu u tim okolnostima nije se moglo preživjeti. Tu se radi o udarima vjetra od 200 km/h i valovima od 15 do 20 metara i brod bez pogona to ne može preživjeti... On je na tome moru kao mala igračka. Da je kojim slučajem brod imao pogon, bez ikakva problema bi "pobijedio" to nevrijeme, jer ti su brodovi nepotopljivi kada su ispravni - zaključuje naš sugovornik.
U uragan s jednim motorom
Predstavnici kompanije 'Bourbon offshore' u utorak su u Odesi održali konferenciju za novinare, no nakon prezentacije podataka o kretanju broda više je pitanja ostalo neodgovoreno nego što ih je dobilo odgovor.
Prema prikazanim podacima, brod je plovio prosječnom brzinom od 8 nautičkih milja, da bi po ulasku u nevrijeme usporio na 7,5 nautičkih milja na sat. Prema komentarima pomoraca koji su prije plovili na istom brodu, očito je plovio s jednim motorom. Iz prikazanih podataka o količini goriva, a s obzirom na veću potrošnju motora, što su im iz kompanije često zamjerali, procjena je da je brod imao taman goriva za dolazak na odredište najkraćom rutom, plus jedan dan. Posada, dakle, nije imala nikakve šanse izbjeći nevrijeme duljim kursom. Jedan od pomoraca kaže kako je zbog problema s motorom dvije godine 'ratovao' s upravom kompanije. M.K.
Ispovijest preživjelih: Nismo sigurni jesu li se dokopali splavi...
Četiri mrtva, sedam nestalih i tri spašena mornara bilanca je intenzivne šestodnevne potrage u vodama Martiniquea, gdje je 26. rujna potonuo brod 'Bourbon Rhode' pod vodstvom hrvatskog kapetana Dina Miškića. Neizvjesnost i tužne vijesti s Atlantika iz dana u dan produbljuju agoniju obitelji i prijateljima nestalih članova posade kojih je u vrijeme potonuća broda bilo 14. Cyrille le Bris iz kriznog stožera kompanije 'Bourbon offshore', u čijem je vlasništvu 13 godina stari brod i koji je očito imao niz nedostataka koji su pridonijeli havariji, ističe kako intenzivnost potrage ne jenjava i da su nadasve zahvalni svim timovima koji su se dobrovoljno uključili u potražnu akciju njihovih djelatnika.
Kako su objavili francuski mediji, trojica mornara koje je u subotu iz uzburkanog mora izvukao francuski brod 'Le Ventose' svjedočila su o apokaliptičnim uvjetima koji su vladali na Atlantiku prošlog četvrtka kada je 'Bourbon Rhode', par sati nakon što se našao u nevolji te su mu otkazali motori i voda počela prodirati u unutrašnjost, potonuo. Prema svjedočenjima preživjelih članova posade, valovi su u tim trenucima, dok je oceanom harao jaki uragan Lorenzo, pri brzini od 200 km/h, bili i desetak metara visoki, a posada je spas pokušala potražiti na ukupno četiri pneumatske splavi za spašavanje.
- Mornari su nam svjedočili o uistinu apokaliptičnim uvjetima. Uspjeli su ući u splavi za spašavanje, ali nam nisu mogli potvrditi da su svi njihovi kolege s broda uspjeli učiniti isto... U tim uvjetima nije bilo moguće kontrolirati plovni put tegljača kao ni organizirati evakuaciju članova posade. Bojimo se da su šanse za preživljavanje izuzetno male, čak i za nekoga tko je opremljen posebnim odijelom i pojasom za spašavanje. Ali šanse postoje - rekao je na press konferenciji Franck Robine, prefekt Martiniquea.
U potrazi za članovima posade svakodnevno sudjeluje desetak komercijalnih plovila, a dnevne prelete odrađuju zrakoplov Falcon 50 francuske mornarice, zrakoplov C 130 Hercules iz američke obalne straže te mornarička fregata u pratnji svog helikoptera Panther. Spašeni mornari su izvan životne opasnosti, lakše su ozlijeđeni i nalaze se na fregati 'Le Contose'. Šanse za preživljavanje su sve manje, istragu nastavljaju Antili i Francuska Gvajana, a lokalne spasilačke službe će svakom brodu koji plovi tim dijelom izdati upozorenje.