Šibenčanin Boris Milošević (SDSS): Nadao sam se da smo politiku stavljanja Srba ‘tamo gdje im je mjesto‘ prevladali

Nekadašnji potpredsjednik Vlade i član SDSS-a, Boris Milošević, na svom se Facebook profilu osvrnuo na problematiku izbora predsjednika Kluba nacionalnih manjina u Saboru. Svoj status, koji nazvao je "Dobri običaji i loše politike", prenosimo u cijelosti...

Dobar parlamentarni običaj da Klub nacionalnih manjina predloži predsjednika Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, iako nepisan do sada nesporan i poštovan, u novom sazivu Hrvatskog sabora postao je problematičan.

Nova vladajuća stranka se protivi mogućnosti da Klub nacionalnih manjina predloži Pupovca ili neku od zastupnica SDSS-a, Anju Šimpragu ili Draganu Jeckov za predsjednika odnosno predsjednicu Odbora kojeg tradicionalno vodi zastupnik iz reda nacionalnih manjina.

Vladajuća stranka se vodi maksimom da svi mogu samo Srbi ne, a upakirana je u omot da to nije politika uperena protiv Srba već samo SDSS-a. Sve druge manjine i svi drugi pripadnici srpske nacionalne manjine nisu po njima sporni. Iako su zastupnici SDSS-a u Hrvatskom saboru jedini legitimni predstavnici srpske nacionalne manjine, izabrani isključivo glasovima Srba u XII izbornoj jedinici. Drugih nema. Sviđalo se to nekome ili ne, činjenica je da troje zastupnika SDSS-a predstavljaju glas srpske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru.

Koliko zapravo shvaćaju prava manjina i način izbora manjinskih zastupnika su pokazali u svom predizbornom programu u kojem obrazlažu kako nacionalne manjine u Hrvatskoj imaju dvostruko pravo glasa što bi trebalo mijenjati odnosno ukinuti, iako to manjine nemaju i nikad nisu imale.    

Nadao sam se da smo politiku stavljanja Srba „tamo gdje im je mjesto“ na nacionalnoj razini prevladali. U 2024. ta politika sudjeluje u Vladi koja ima mandat za naredne četiri godine. Očigledno sam bio naivan.

Prije 15 godina, nakon lokalnih izbora 2009. godine, brojne općine, gradovi i županije nisu imale zastupljene nacionalne manjine u izvršnom i predstavničkom tijelu iako su ispunjavale uvjete propisane Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Radilo se uglavnom o Srbima. Da bi se ipak osigurala Ustavnim zakonom propisana zastupljenost manjina bilo je nužno da općine, gradovi i županije usklade svoje statute s zakonom i propišu da u predstavničkom tijelu ili izvršnom tijelu moraju biti zastupljene manjine te da se onda temeljem zakona i statuta raspišu dopunski izbori na kojima biraju i budu birani samo pripadnici manjine koja ostvaruje pravo na zastupljenost.

Ali veliki broj lokalnih jedinica to nije htio napraviti. Bez obzira na obvezu koju propisuje zakon i pritisak evropskog puta Hrvatske. Jedna jedinica je praktički propisala da će gradonačelnik sam utvrditi zastupljenost i odrediti da li su potrebni dopunski izbori.

Taj lokalni „otpor“ je slomljen tada odlukom o raspisivanju izbora bez obzira na statute, pozivanjem isključivo na Ustavni zakon. Već za naredne lokalne izbore se stvar stabilizirala novim zakonom o lokalnim izborima i po prvi put zastupljenost manjina na lokalnom nivou je bila u potpunosti osigurana.

Srbi u općinskim vijećima, zamjenici načelnika ili župana su postali pravilo koje se više nije osporavalo. Danas izabrani predstavnici manjina na lokalnoj razini uglavnom imaju priznat status.

Takve pomake i postignuća sad nagriza nova politika. Sve što se događa na nacionalnoj razini, brzo se prelije na lokalnu, pogotovo ako se radi o lošim primjerima. Ako se u Hrvatskom saboru vodi rigidna i diskriminatorna politika samo je pitanje vremena kada će se ista preslikati na lokalnu samoupravu. U nekom općinskom vijeću neće biti mjesta za Milorada, Dragana, Anju.