Nakon što je Vladimir Putin naredio podizanje ruske nuklearne pripravnosti na državnoj televiziji izjasnio se i njemu blizak TV voditelj Dimitrij Kiseljov koji se retorički upitao: "Zašto trebamo svijet ako Rusija nije u njemu?".
"Naše podmornice su sposobne lansirati 500 bojevih glava, što jamči uništenje SAD-a i svih NATO saveznika. To je prema načelu 'što će nam svijet ako Rusija nije u njemu'. Rusko nuklearno oružje isporučuju najbrži strateški bombarderi na svijetu. Ukupno, ruska nuklearna sposobnost najmoćnija je na svijetu. Sada je cijela ruska nuklearna trijada podignuta na stupanj visoke pripravnosti. Putin ih je upozorio. Ne pokušavajte prestrašiti Rusiju!", rekao je.
Istup "državotvornog" TV voditelja svakako nije improviziran. Ruski propagandni medvjed reži. Na što je Kiseljov mislio – na isključenje Rusije iz svih svjetskih interakcija, na izolaciju koja će ih uvesti u neviđenu krizu već od danas? Ili doslovce predviđa odgovor na eventualni nuklearni napad? To bi onda bila apriorna optužba u putinovskom stilu – izgovor "samoobranom" prije ikakvog protivičkog napada.
No, kiseli okus koji vam ostavlja Kiseljov prijetnjama s "oltara" ruske "katedrale duha" nije tek puko hvalisanje. Ruski koncept nuklearne trijade, koji ovaj spominje, čini 700 “nosača” nuklearnog oružja u koje spadaju strateški bombarderi, podmornice na nuklearni pogon i ukopani silosi za interkontinentalne balističke rakete.
Ruska interkontinentalna balistička raketa R-36M2, poznata kao "Vojvoda" ili
"Sotona", njihova je najbolja i najmoćnija nuklearna raketa, kakvu ni SAD nemaju. Ništa manje strašna "babaroga" je i "Topolj-M".
Kako kaže Denis Krnić – bivši novinar "Slobodne Dalmacije", jako dobro upućen u ruski vojni arsenal, kojeg je gledao i uživo na moskovskoj Paradi pobjede – "Amerikanci nemaju ekvivalent ruskih nuklearnih raketa, koje su inženjersko remek-djelo".
Imaju odgovor čak i da pomre čitava vrhuška
Znamo, naravno, da to ne znači kako SAD nemaju čime odgovoriti i pritom doslovce sravniti ruske gradove, upravo tako da Rusije "ne bude u svijetu". Ali, onda ni samog svijeta, bar ovog u kojem danas živimo, više biti neće . I tu dolazimo do krajnjih konzekvenci prijetnje s ruske državne televizije.
Čak i da nijednog živog Rusa iz vrhuške više ne bude, i u tom bi slučaju stigao razoran odgovor u stilu: "Stići će vas naša ruka i u New Yorku!" Kakva ruka? "Mrtva ruka".
To je "nadimak" koji su na zapadu nadjenuli ruskom sustavu za upravljanjem nuklearnim oružjem "Perimetar". On je opstao i nakon hladnog rata, ali je u međuvremenu i usavršen, upozorio je jedan od najpriznatijih američkih stručnjaka za ovu tematiku, Bruce Blair.
Naime, po završetku hladnog rata sovjetski vojni vrh shvatio je da bi samo jedna neprijateljska nuklearna raketa bila dovoljna za uništenje komandnog mjesta iz kojeg se upravlja nuklearnim arsenalom. Stoga im je bio potreban rezervni plan uzvraćanja, lansiranjem raketa iz svih ukopanih silosa.
Njihovi inženjeri napravili su interkontinentalnu balističku raketu koja se koristi kao središnji komandni punkt. Ona bi nakon polijetanja aktivirala sve ostale silose i lansirala rakete s nuklearnim bojevim glavama u pravcu neprijateljskog teritorija.
Sama ta raketa "majka" nalazi se u silosu koji može izdržati izravan pogodak nuklearne bojeve glave i ima već podešene koordinate leta i radio-signale koje će za to vrijeme slati drugim raketama.
Još u Sovjetskom Savezu, kao osnova za tu posebnu raketu, izabrana je UR-100N. Probno je lansirana 1984. godine i pritom je uspjela poslati naredbu za aktiviranje ukopanog silosa za lansiranje blizu Bajkonura u Kazahstanu. Iz njega je tada lansirana interkontinentalna raketa R-36M, koja je pogodila cilj na poligonu Kura na Kamčatki. Misija izvršena.
Sustav “Mrtve ruke” sastoji se od raketa, radara smještenih diljem države, kao i satelita koji prikupljaju podatke iz svemira. To je vrlo složen računalni sustav koji stalno analizira širok spektar parametara, poput seizmičke aktivnosti, a služi i za rano otkrivanje raketnog napada.
Rusija je u novu verziju "Perimetra" integrirala nova sredstva za radioelektronsko izviđanje, poput radara klase “Voronjež”, koji otkrivaju lansirane rakete u radijusu od 7000 kilometara.
Bruce Blair objašnjava da su za upravljanje "Mrtvom rukom" potrebne samo tri osobe. A to ne moraju nužno biti vojna lica. Blair je prije nekoliko godina izjavio kako Rusija ima pravo na postojanje "Perimetra", ali strahuje da bi taj sustav mogli srušiti hakeri, što je velika prijetnja za čitav svijet. No, kao što vidimo, zastrašujuće prijetnje stižu nam danas krajnje službenim kanalima, i bez hakerskih napada.
"Mrtva ruka" se navodno nalazi u duboko ukopanom bunkeru na jugu Moskve, a da doista postoji potvrdio je 2011. u jednom intervjuu general-pukovnik Sergej Karakajev.
Međutim, u Rusiji postoji i drugi sustav (SPRN) za upozorenje na raketni napad. Dok "Perimetar" reagira tek nakon što je Rusija napadnuta, SPRN sprječava sam napad i uništava rakete koje još nisu doletjele do zemlje, upozorio je urednik časopisa "Arsenal Otečestva", Aleksej Leonkov, koji se nije slažio s Blairom oko toga da su se hakeri u stanju "probiti" do "Perimetra".
'Made in Ukraina'
Na žalost, u ovom trenutku kalkulacije o nuklearnoj apokalipsi nisu tek isforsirano "klikabilno" nagađanje. Doista je teško pretpostaviti koliko su ruski gospodari rata na čelu s Putinom "laki na obaraču", i bez da ikome moraju uzvratiti. Jesu li današnji ruski i američki lideri sposobni "ugasiti" krizu kao što su Kennedy i Hruščov okončali onu kubansku 1962. godine?
Denis Krnić napominje kako je "posebna ironija u tome što su sve ruske nuklearne balističke rakete proizvedene u – Ukrajini. Tijelo rakete, motor i gorivo... sve! Ukrajina ima razvijenu raketnu industriju, ali nikad nisu proizvodili same nuklearne bojeve glave. Sjevernokorejski, kineski i iranski raketni program se temelje na ukrajinskom. Ukrajinci su sve prodali Kim Jong-unu."
Što zapravo od nuklearnog arsenala danas ima Rusija?
Početkom prošle godine TASS je objavio kako je ruski vojni i industrijski kompleks započeo razvijati strateški raketni sustav nove generacije – "Kedr". Izvor iz njihove raketne i svemirske industrije rekao je da im je cilj unaprijediti strateško raketno oružje: ''Zasad je u odmakloj fazi razvoja'', naglasio je izvor državne novinske agencije.
Ruske strateške raketne snage trenutno su naoružane interkontinentalnim balističkim projektilima "Topolj", "Topolj-M" i "Jars". Strateške nuklearne podmornice "955" i "955A" opremljene su strateškim projektilima "Bulava". Vojne snage postepeno uvode hipersonične rakete "Avangard", a testirali su i projektil "Sarmat".
Pokojni novinar Denis Kuljiš još prije četiri godine ovako je na svom blogu "Žurnalist" opisao taj arsenal: "Krstareće rakete nove generacije, podvodni dronovi, hipersonična interkontinentalna raketa 'Avangard', koja 'udara poput meteora', zastrašujuća raketa 'Sarmat', koju na Zapadu zovu 'Satan', sustav hipersoničnih raketa 'Kinžal', kao i lasersko oružje — novo je rusko oružje koje je Vladimir Putin nedavno predstavio u godišnjem govoru o stanju nacije.
SAD je predvodio u razvoju balističkih raketa, kao i raketnog pogona. Sve donedavno, dok Rusi nisu obznanili da raspolažu dosad neviđenim vrstama raketa s velikim manevarskim sposobnostima i još većom razornom moći. Ne samo to – demonstrirali su i rakete s nuklearnim raketnim pogonom."
Ne, to nije bio meteor...
Denis Krnić komentira noviju povijest tog vojnog nadigravanja SAD-a i Rusije:
"Radi se o trajnoj, nikad zaustavljenoj utrci u naoružanju i tehnološkoj igri gdje malo vode jedni, pa malo drugi. Poanta novih predstavljenih ruskih oružja, odnosno raketa, je u – brzini. Nove ruske rakete 'Avangard' lete brzinom od 20 maha na visini od 80 kilometara. To je praktično pa – meteor. To su brzine i visine na kojima su ruske rakete potpuno nezaustavljive za bilo koju vrstu raketnog štita.
'Avangard' navodno leti u ovojnici od plazme, što znači da apsorbira svaki radarski val i potpuno je nevidljiv. Sjetite se kako su prije par godina u Sibiru vidjeli one vatrene kugle kako paraju nebo pa se pomislio da su meteori. A to je bio 'Avangrad' lansiran iz Domborovska koji je letio preko Sibira prema cilju u Kamčatki. To je zapravo tajni sovjetski 'Projekt 4202' iz vremena Brežnjeva, koji je sve do nedavno ležao neiskorišten."
Je li već to sve bila priprema – bar na razini taktike odvraćanja – za ovo u što su upravo uprte širom otvorene oči cijelog svijeta? Svi se nadamo da odgovor na to pitanje neće biti – eksplozivan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....