Prof. dr. Anđelko Milardović, ugledni politolog s Instituta za migracije i narodnosti, također politički analitičar koji ovih dana dosta istupa u medijima povezano s nesmiljenim ratom u Ukrajini, piše zadnje poglavlje svoje najnovije knjige pod nazivom "Pandemija COVID-19 i globalne migracije u globalnom društvu rizika".
"Ruska agresija na Ukrajinu i prisilne migracije" naslov je toga završnog dijela knjige s kojom Milardović nastavlja čitav niz svojih publikacija. Predviđena je za tiskanje i objavu do kraja godine, a za razliku od knjige, mjesec dana nakon izbijanja rata u istočnoj Europi, na što će se također osvrnuti u ovome tekstu, autor gotovo da i nema što dodati temi ovogodišnjega, 2. Mediteranskog foruma Agromed, koji će se o mediteranskoj poljoprivrednoj politici i demografiji održati 10. lipnja u šibenskoj gradskoj knjižnici "Juraj Šižgorić".
Agromed je Anđelko Milardović utemeljio 2020. godine, kao forum unutar Instituta za europske i globalizacijske studije (www.inegs.com) usmjerenog k interdisciplinarnom pristupu u promatranju, istraživanju i objašnjavanju pojava u modernom društvu 21. stoljeća. Nije novost da su deagrarizacija i depopulacija pogubni trendovi hrvatskoga Mediterana, jedino što s nevoljama poput pandemije i rata dospijevaju u prvi plan, o čemu će u Šibeniku izlagati humanistički znanstvenici i agronomski stručnjaci, te ponuditi politike i rješenja problema. Forum se održava u organizaciji Instituta za europske i globalizacijske studije, Ministarstva poljoprivrede RH te Grada Šibenika i Šibensko-kninske županije.
Svijet pun rizika
– Povod za pokretanje Agromeda bila je pandemija, a temeljna ideja, ili pitanje, jest kako se u globalnom društvu rizika poput epidemije, a sada i rata u Ukrajini, sustavi mogu organizirati da budu održivi ili samoodrživi na različitim razinama u odnosu na stupnjeve rizika, a da opet ne budu globalno izolirani. U velikom geopolitičkom preoblikovanju svijeta, u fokusu su demografija, migracije, klimatske promjene, hrana, energija i tehnologije. To su ključni markeri i zato sam u okviru IEGS-a, transformiranog zbog pandemije u sklopu projekta Globalno društvo rizika i nova društvena paradigma, utemeljio taj digitalni think tank koji, osim poljoprivrednog foruma Agromed, sadrži još tri posvećena energetici, tehnološkim revolucijama i promjenama hrvatskog društva, te globalnim klimatskim promjenama – objašnjava prof. dr. Milardović.
Drugim riječima, kao društvo trebamo se repozicionirati na vlastite snage i proizvoditi sve što možemo. Odnosi se to na nove industrije, proizvodnju hrane, energenata, organizaciju prostora u smislu sigurnosti i na populacijsku politiku. To bi nas učinilo stabilnijom zajednicom, oslonjenom na sebe i u interakciji sa svijetom. Doduše, svjestan sam – nastavlja – da je to lakše objasniti kao model, a teže je provesti. No može se kad se hoće – napominje na primjeru Šibenika, čiji napredak s osloncem na vlastite ljude u posljednjem desetljeću prof. dr. Milardoviću ulijeva optimizam.
– Treba promovirati radnu etiku, organizirati da život bude dobar, a ne da u prvom planu bude ona da maslinu imaš, ali je neobrana! – veli naš sugovornik.
Nema odgovor na pitanje koji su motivi da su sve hrvatske Vlade unatrag 30-ak godina promašile u vezi s demografijom, populacijom i poljoprivredom, jer ako nema ljudi, tko će proizvoditi hranu? Sve te naše županije uz obalu su u padu stanovništva, hrana je sve skuplja i sada vidimo, ističe prof. dr. Milardović, da su hrana i energija strateška priča svakog društva i da se zbog toga vode ratovi, uključujući i ovaj sada, u Ukrajini. Ima itekako veze s nama, jer je svijet umrežen i povezan, neka se nitko ne zavarava.
Razbijanje države
– To je razbijanje jedne suverene države, novo barbarstvo! Ipak je do danas bio na snazi neki poredak ustanovljen nakon Drugog svjetskog rata: nije bio savršen, ali kakav-takav bolji je od razbijenog poretka, da se ulazi u kuće, ruše se države... Zašto Putin ne razbije vlastitu kuću!? – pita se Milardović i objašnjava da u logici povijesti civilizacija nije bilo pandemije nakon koje nije uslijedio oružani sukob.
– Već sam pomislio – kaže – da ću knjigu potaknutu COVID-om 19 i globalnim migracijama završiti bez rata, a ono, preko noći eto novog virusa: Put-in! Globalna pandemija doslovce je u hipu zamijenjena globalnim ratom i prisilnim migracijama Ukrajinaca, kao novim tipom globalnog rizika za cijeli svijet i o tome pišem u završnici knjige. No da bi se shvatila aktualna migracija prouzročena agresijom na Ukrajinu, trebalo je prvo objasniti ideološku pozadinu uzroka toga rata. Ovako, u dnevnim izvješćima, imate jedino pregled razmještaja vojnih snaga.
Jer i Rusija i Ukrajina svojataju Kijev za svoju prijestolnicu, a Ukrajina je za ruske ideologe, kojima pripadaju i crkveni velikodostojnici, isto što i Kosovo za Srbiju.
Putin i patrijarh Moskve i sve Rusije Kiril, njegov ađutant, nisu nadvladali onaj davni raskol unutar kršćanstva iz 1054. godine, te Rusiju smatraju trećim rimskim carstvom, a rušilački pohod na Ukrajinu križarskim ratom, što je protiv Kirila okrenulo carigradskog patrijarha Bartolomeja, izazvavši raskol u Pravoslavnoj crkvi! Kada se 2014. zakuhalo prvi put u Ukrajini, počeo sam intenzivno proučavati ideologiju nove ruske desnice, taj euroazijanizam u sukobu sa zapadnom, liberalnom demokracijom. Oni tvrde da Rusija nikad neće biti Zapad jer je u njihovu fokusu metodološki kolektivizam, "mi" nasuprot "ja", što znači da su uvijek predestinirani za diktaturu. Ako nema Rusije, nema ni svijeta! – iznosi prof. dr. Milardović.
Sukob civilizacija
– Kada je počeo rat, prvih nekoliko dana bilo je 370-ak tisuća izbjeglica, sada ih je već 3,5 milijuna, s tendencijom da se dosegne i brojka od čak 15 milijuna Ukrajinaca izvan svoje domovine, ovisno o intenzitetu i trajanju sukoba. To je primjer kako političke ideologije i mitovi za funkciju imaju prikrivanje stvarnog diskursa i narativa rata kojemu je cilj osvojiti resurse Ukrajine. Ta država ima ležišta litija, rezerve nafte i plina, a naposljetku, u svjetskim je razmjerima istaknuta po proizvodnji hrane pa ispada da ništa nije slučajno! – govori prof. dr. Milardović.
– Ovdje uistinu ima elemenata onoga sukoba civilizacija Samuela P. Huntingtona, opisanog u njegovoj kultnoj knjizi "Sukob civilizacija", za koju sam 90-ih, kada je objavljena u nakladi Izvori, pisao uvodnu studiju. Sukobi nastaju na linijama dodira civilizacija, no ovo nije sraz Zapada protiv ostalih, nego je rat kršćanskog svijeta unutar sebe koji Zapad, po mojemu mišljenju, ne može dokučiti na semiotičkoj razini – drži prof. dr. Milardović.
Nespoznatljiva je ta pravoslavna mistika i fundamentalizam; u ponašanju su azijski, dok se pravoslavlje ne odnosi na duhovnost, nego na fundamentalizam jednak islamskome. I to je ideologijsko gorivo ovoga totalnog razaranja Ukrajine.
– Čast onome dijelu crkve koji se drži duhovnosti, no rusko pravoslavlje svjetlosnim godinama udaljeno je od religije i, poput pravoslavlja Srpske pravoslavne crkve, daleko bliže političkoj ideologiji.
Ukrajina jest mini Euroazija u smislu geopolitičkog prostora. Na takvim prostorima sudara identiteta oduvijek su se vodili najžešći sukobi i možda NATO ni ukrajinska vlada nisu trebali forsirati da dođu na vrata Kremlja i Moskve. No to Putina ne oslobađa krivnje za rat – smatra prof. dr. Milardović.
– "Ja ću sada doći na vaša vrata", rekao je Putin. I započeo sukob između Europe i Azije, pri čemu je Rusija pristala na azijske metode i odustala od svoga kulturološkog europskog nasljeđa. Dokud će ići, nitko ne zna! – zaključuje prof. dr. Anđelko Milardović.
Europa će profitirati od dolaska Ukrajinaca'
Teško je to reći, zvuči neetično, no izbjegli Ukrajinci Zapadu će dobro doći. Zasad ih najviše ide prema Poljskoj, što ne čudi budući da su kulturološki i identitetski najbliži narodi. Europa će profitirati jer će dobiti svježu krv, biološki potencijal za poboljšanje demografske slike, jer je Europa u nezadrživom starenju i demografskom propadanju. Tvrtke će dobiti radnu snagu, ljudi će biti zbrinuti i sve ovo što govorim je pomalo degutantno, no ja samo opisujem ono što vidim. Vidimo to svi, no nekoga se pita za mišljenje jer je upućen u te procese, kao sada mene – govori prof. dr. Anđelko Milardović.
Na potezu Amerikanci i Kinezi
SAD na ovaj rat u srcu Europe gleda kao na kazališnu predstavu i procjenjuje trenutak kada će uletjeti u teren s novim Pax Americana, procjenjuje Milardović. I napominje da SAD ne oslobađa od sličnog načina ponašanja kao Rusija, no rade to drukčije pa nam izgleda da je pristojnije, no metodologije razaranja drugih država su jednake, s različitim ideološkim predznacima.
– U jednoj izjavi za kinesku agenciju Hsin Hua ovih dana apelirao sam da Kina preuzme ulogu čuvara svjetskog mira, kao najmnogoljudnija, vrlo moćna zemlja. I Amerikanci bi, dakako, trebali utjecati da balota ne ode u zrak, zakočiti stvari...