Poznati prometni stručnjak Željko Marušić smatra kako najteži prekrištelji prometnih propisa koji druge u prometu dovode u pogibeljnu situaciju zaslužuju, nogometnim rječnikom rečeno, crveni karton. Evo što Marušić zagovar i predlaže za obračun s ubojicama na cesti:
-Već dulje predlažem da se uvede mehanizam od 12 kaznenih bodova za najteže prekršaje, jer vozačima koji pogibeljno ugrožavaju druge sudionike u prometu, voze teško alkoholizirani, drastično krše ograničenje brzine, posebice u gradu, prolaze kroz crveno svjetlo, ne zaustavljaju se na pješačkom prijelazu, pretječu preko dvije pune linije... ne treba davati drugu šansu.
Dakle, ne treba čekati da naprave niz pogibeljnih prekršaja da ih se, tri boda po tri, trajno isključilo iz prometa. Dovoljan bi bio jedan, iz kategorije najpogibeljnijih, koji bi s 12 kaznenih bodova bio pandan izravnom crvenom kartonu u nogometu.
Kao i u slučaju tragične nesreće nakon jurnjave BMW-om ulicom Puta Supavla, ova je prometna tragedija pokazala da su radarske kamere na svim semaforiziranim raskrižjima i opasnim dionicama nacionalni prioritet. Njima se učinkovito može kontrolirati prekoračenje brzine, prolaske kroz crveno svjetlo, pretjecanje preko dvije pune linije, nezaustavljanje na pješačkom prijelazu, korištenje "pametnih telefona" u vožnji...
Možemo danima pričati o edukaciji, koja je itekako važna, savjetovati vozače da poštuju propise, ukazivati, apelirati, cijeli grad oblijepiti plakatima s porukom "Poštujte naše znakove", svakodnevno na radiju i televiziji emitirati edukativne emisije o prometu... Ništa, ni približno, nije učinkovito kao ova mjera! A ona bi rasteretila policiju, zaštitila sve sudionike u prometu koji se ponašaju propisno i odgovorno, štitila ljude i imovinu, nacionalne interese...
Čemu rasipati policijske potencijale, opremu i ljudske resurse na presretače, koji usto rade u opasnim manevrima, kad se sve može učinkovito riješiti kamerama?! Time bi policija svoje resurse i potencijale mogla i trebala usmjeriti prema nadziranju i uklanjanju recidivista iz prometa. Takve treba identificirati i pojačano nadzirati.
Budući da je konkretnoj vozačici vozačka dozvola bila oduzeta, da je bila teški recidivist u prometu "par excellence", policijska je patrola jednostavno i učinkovito mogla uhvatiti na kućnoj adresi, nakon što navečer dođe automobilom ili ujutro krene. Zbog toga je ovdje riječ i o velikom policijskom propustu.
Problem što mnogi vozači kojima je oduzeta vozačka dozvola bez velikog straha, krajnje neodgovorno krše, ismijavaju tu odredbu, pokazuje da treba promijeniti pravni okvir. Za vožnju s oduzetom, odnosno poništenom dozvolom treba propisati izravnu zatvorsku kaznu, koja je odmah izvršna, da vozače zatečene u tom prekršaju s elementima kaznenog djela policija izravno sprovodi u zatvor.
Također, trebalo bi oduzimati, plijeniti vozila koja su postala predmetom izvršenja najtežih prometnih prekršaja, koje vozači pretvaraju u "oružje za ubijanje", neovisno vozi li ih vlasnik ili druga osoba. Iznimka u drugom slučaju bila bi jedino ako je vlasnik prethodno prijavio da mu je automobil uzet protupravno, odnosno ukraden.
Pravosuđe je velik, prevelik problem i stječe se dojam da iz njihovih krugova ne žele inicirati promjene koje bi olakšale uklanjanje najtežih prekršitelja i recidivista iz prometa, odnosno da čak sabotiraju pozitivne prijedloge i mjere, jer im ovakva situacija odgovara. Naime, za razmjerno velik novac i honorare u ovakvom pravosudnom okviru odvjetnici mogu zatvora osloboditi i najteže prekršitelje, odnosno "iskamčiti" im sramotno nisku kaznu.
Dakle, nužne su cjelovite, sustavne mjere kako bi se poboljšalo vrlo loše stanje. Razmjerna smrtnost na hrvatskim cestama godinama je bila 60 posto iznad prosjeka u EU-u, a trenutačno je 70-ak posto iznad europskih 49 poginulih godišnje na milijun (realnih!) stanovnika! Prioritet je uklanjanje najtežih prekršitelja, recidivista, kojima treba početi poništavati vozačke dozvole.