Dalmatinska priobalna mjesta poodavno su uništena bespravnim betoniranjem obalnog pojasa, još od vremena kada su izvorni vlasnici zemljišta krenuli urediti privezišta za svoje brodice.
Nakon prolaska Jadranske magistrale kroz samo mjesto ili manje-više blisko zaleđe stigli su i turisti, pa su domaćini ponovno upalili "mišalice" i nalili još nekoliko desetaka kvadrata nove obale kako bi se (samo) njihovi gosti imali gdje sunčati i ručnicima rezervirati poziciju u tri ujutro.
O pomorskom, javnom dobru tada se nije pričalo niti je bilo provedeno kroz zemljišne knjige, svaki kamen poškropljen morem i solju smatrao se privatnim. Nije prošlo puno vremena, pa nekretnine dobile na cijeni i postale adut za prodaju, pa su i neigrađene parcele postajale vlasništvo inozemnih kupaca. A oni su, nakon pogleda preko oba ramena, vidjeli da smiju betonirati taj svačiji, a zapravo ničiji teren pokropljen morem i solju.
Najnoviji primjer bagera-vjesnika proljeća stigao nam je iz Sevida, mjesta negdje na pola puta između Trogira i Šibenika, jednog od amblematskih primjera dalmatinskog carstva betonizacije. Na način kako desetljećima rade domaći, sada su se angažirali - Poljaci.
Sva oprema je tu, bager i kamion, s "tablicama" države uz Baltik, gdje ni sunce ni more ne griju kao na Jadranu. I gdje se, unatoč nasljeđu socijalističkog nemara, zasigurno jednako tako ne smije betonirati pomorsko dobro.
- Radi se o kući koju je kupio Poljak i sada je doveo i radnike i strojeve za betoniranje obale ispod njegove kuće.
Brojni stranci su kupili nekretnine u Sevidu, hoćemo li im svima dopustiti da to rade i da slijede primjer ovog gospodina? Lokalni stanovnici i vikendaši su već izbetonirali dobar dio obale, pa vjerovatno stranci nastavljaju istu tradiciju. Po meni to nije u redu - navela je naša čitateljica u dopisu koji je poslala Ministarstvu graditeljstva i našoj redakciji.
Ali, zašto bi Poljaci čuvali hrvatsko more kada ga sami hrvatski građani ne štite...