Ni nakon godinu dana još uvijek se sa stopostotnom sigurnošću ne zna odakle je u svijet krenuo koronavirus koji je diljem ove naše zemaljske kugle zarazio više od 65 milijuna ljudi i usmrtio njih više od 1,5 milijuna.
Dok većina tvrdi da je sve krenulo iz Kine, iz grada Wuhana, Kinezi tvrde da je koronavirus kod njih stigao iz inozemstva, u zamrznutoj hrani.
Što je istina, vjerojatno se nikada neće doznati.
No, ono što se zna jest činjenica da se, nakon početnog "ludila" i nakon što se situacija koliko-toliko normalizirala, ova najmnogoljudnija zemlja svijeta polako vraća normalnom životu, s vrlo rijetkim novim slučajevima koronavirusa.
Jedan od naših ljudi koji trenutačno boravi u Kini je Marko Jurić, nogometni trener, nekadašnji nogometaš Zagreba, Slaven-Belupa..., koji svoj nogometni kruh zarađuje uprvo u toj zemlji. Radi za jednu nogometnu akademiju, gdje mlade Kineze uči tajnama "najvažnije sporedne stvari na svijetu".
– U Kini se normalno živi. Istini za volju, većina ljudi nosi zaštite maske, ali nema nekih ograničenja. Kada se ulazi u zatvorene prostore, prvenstveno mislim na velike prodajne centra, svima se mjeri temperatura. Rigorozni su u provođenju epidemioloških mjera, svjesni da se jedino tako može kontrolirati situacija – rekao nam je Jurić.
Nedavno je bio slučaj jednog putnika koji je u Kinu ušao iz Hong Konga i za kojeg je naknadno utvrđeno da je pozitivan na koronavirus.
– Odmah su počeli tražiti sve njegove kontakte i testirati ih. Ako se u Kini i zabilježi pokoji novi slučaj koronavirusa, uvezen je iz inozemstva. U Kini nema lokalne transmisije. Svi stranci koji ulaze u Kinu moraju u karantenu na četrnaest dana, gdje se svakodnevno prati njihovo zdravstveno stanje. Ako u tih četrnaest dana netko razvije simptome, odmah ga vode u bolnicu – kaže Jurić.
Bio je slučaj da je jedan strani državljanin koji je iz inozemstva doputovao u Kinu preko šangajskog aerodroma bio pozitivan na koronavirus.
– Odmah su zatvorili taj dio aerodroma, kako nešto slučajno ne bi pošlo po zlu. Ništa ne prepuštaju slučaju. Isto tako, vrlo brzo zatvore i cijele kvartove ako se u nekome od njih pojavi slučaj zaraze i tada testiraju sve stanovnike tog kvarta. U Šangaju svi moraju nositi zaštitne maske, dok ih drugdje u Kini 60 do 70 posto ljudi nosi vani na ulici. No, u zatvorenim prostorima svi imaju maske na licu i bez pogovora slušaju one koji donose epidemijske mjere.
Kinezi su vrlo poslušan narod i poštuju vladine odluke. Kada vlada kaže da se moraju nositi maske, oni ih nose. I zbog toga, zbog svoje poslušnosti i poštovanja, Kinezi dobro, rekao bih odlično kontroliraju situaciju s koronavirusom – govori Jurić.
U Kini su počeli i s cijepljenjem.
– Cijepili su dobrovoljce i one koji idu na put. Prvo su dobili prvu dozu cjepiva, a sada su dobili i drugu dozu. U Kini se normalno putuje zrakoplovima, ali baš svi nose zaštitne maske tijekom cijelog leta. Nema skidanja maske i nema slučajeva da je netko neće staviti na lice. Ako ne želi u zrakoplovu nositi masku, neće ući u zrakoplov – zaključuje Marko Jurić.