StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetljubav u doba rata

Ovo je najljepša i najtužnija ratna ljubavna priča: Branimir i Zvezdana s Radio Vukovara vjenčali su se u ljeto 1991., kum je bio Siniša Glavašević

Piše Diana Barbarić/SD
18. studenog 2022. - 07:09

Vukovarci godinama govore kako ih se većina sjeti samo oko ove tužne obljetnice i tu su sasvim u pravu. Tako je i potpisanoj novinarki davni intervju s Alenkom Mirković Nađ, autorici nagrađivanog ratnog romana “91,6 Mhz Glasom protiv topova” i jednoj od šestero heroja s Radija Vukovara, ne slučajno ovih dana nakon dugo vremena došao pred ruke.

Alenka je preciznom ženskom rukom iz prve ruke opisala život i smrt u Vukovaru za vrijeme opsade, s naglaskom na malu, ali hrabru radijsku ekipu predvođenu Sinišom Glavaševićem, školskim kolegom koji ju je i doveo na Radio Vukovar, a na pitanje pamti li neku ljubavnu priču iz tih ratnih dana, spremno mi je odgovorila da je najljepša, ali i najtužnija ljubavna priča, ona njezinih radijskih kolega Branimira i Zvezdane Polovine.

- Vjenčali su se 1991. Bili su posljednji par koji se vjenčao u Mramornoj dvorani dvorca Eltz, Siniša Glavašević bio im je vjenčani kum. Cijeli su medeni mjesec proveli s nama, u ratu. Na kraju se pokazalo da su s nama proveli i cijeli brak. Razdvojili su ih pri evakuaciji bolnice i Branko je pogubljen na Ovčari - kazala nam je Alenka.

image

Sinoia Glavašević

Matko Biljak

Zvezdana i Branimir bili su u vezi godinu dana prije nego su se odlučili vjenčati. Njemu je tada bila 41 godina, njoj šest manje. Rat je praktički već bio počeo, dva mjeseca prije njihova vjenčanja u Borovu je ubijeno 12 pripadnika vinkovačke Specijalne jedinice policije, ali ljubav ne pita. On je već bio radijski veteran, zaposlen je bio na Radio Vukovaru od 1972., a Zvezdana je bila praktički nova kolegica. Ova rođena Vukovarka studirala je matematiku i fiziku u Osjeku, a na radio ju je 1990. pozvao tadašnji glavni urednik nakon što je pobijedila na natjecanju "Prvi glas Vukovara“. Prošla je testiranje, što nije ni čudno s obzirom na divan, melodičan glas i postala spikerica i dio ekipe koja će već iduće godine postati jedini glas iz opkoljenog grada.

- Što se posla tiče, Branimir je bio pravi čarobnjak. Stalno je petljao s nekim žicama, kliještima, ispitivačima i smišljao stvari koje bi nam uvelike olakšale posao i svakodnevni život na stepeništu. Prešutnim dogovorom počeo je djelovati kao naš ekonom. Jedini je znao koliko je čega preostalo u zalihama hrane, pića, cigareta, goriva. Mi smo se prema tome odnosili pomalo neozbiljno, pa je preuzeo stvari u svoje ruke. Kao učitelj, bio je vrlo strog i zahtjevan. Vesna je to najbolje osjetila kad ju je drilao za spikerski i voditeljski posao. Zvezdana bi se na to samo nasmijala, jer je samo godinu dana ranije prošla isti tretman. Nakon toga, ona i Branko djelovali su kao sjajno uigrani tandem. Znali su što jedno od drugoga mogu očekivati i tražiti, pogađali misli onoga drugoga i prije bilo kakvog dogovora, odlično se nadopunjavali i, na kraju, odlično zabavljali radeći svoj posao. Malo po malo, njihov je odnos prerastao u ljubav - opisala je Alenka njihove prve i, na žalost, kratke zajedničke ljubavne dane.

Na današnji dan, prije 31 godinu, Zvezdana je zadnji put vidjela svoga supruga. Bili su tada u braku svega četiri mjeseca... Razdvojio ih je Veselin Šljivančanin ispred vukovarske bolnice nakon pada obrane grada, a o tome je Zvezdana svjedočila i na Haškom sudu 2005. godine. Opisala je kako je 19. studenoga 1991. Siniša Glavašević kazao "Idem ja vidjeti što se događa, kad se točno kreće" i izišao iz njihove bolničke sobe, gdje su poput mnogih Vukovaraca našli utočište nakon pada grada. Zvezdana je ispričala da je tada zadnji put vidjela Sinišu.

-  Bilo je oko osam sati kad smo Vesna (Vuković Orešković, koja je uz Alenku, Sinišu, Branimira, Zvezdanu i Josipa Esterajhera bila dio herojskog radijskog tima, op. D.B.), moj muž i ja izišli iz bolnice. Visoki muškarac s brkovima je rekao "Žene na jednu, muškarci na drugu stranu". Kasnije sam od žena u svojoj grupi čula da je to Veselin Šljivančanin. U toj našoj grupi odvojeno je tridesetak muškaraca, a među njima i puno ranjenih. Neki su bili potpuno zamotani - ispričala je Zvezdana u Haagu.

Prije rastanka Branko joj je uspio samo jednu putnu torbu i u toj torbi je bila nekakva njegova odjeća i taj jedan rokovnik u koji je on zapisivao neke njemu jako važne stvari. 

Dva sata su tako, prisjetila se, tako stajali pred bolnicom: žene s jedne, muškarci s druge strane. Pritom nisu komunicirali. Samo su se gledali. I onda su muškarci u jednom trenutku zamakli, nestali iza ugla bolnice. 

- Vi ste bili sa svojim mužem toga jutra. Jesu li i njega odveli - pitao je haški tužitelj Zvezdanu.

- Jesu.

- Jeste li ga ikada ponovo vidjeli?

- Vidjela sam njegove ostatke - odgovorila je Zvezdana, žena koja je postala udovica svega četiri mjeseca nakon vjenčanja, a to je saznala, nakon duge potrage za Branimirom, u veljači 1997., kad je njegovo tijelo, zajedno s onim Siniše Glavaševića, ekshumirano iz masovne grobnice na Ovčari. Obojica u sahranjena na Miroguju u ožujku 1997., grob do groba, a na Branimirovom grobu je uklesana i ratna frekvencija Radija Vukovar, 91,6 MHz-a.

image

Zvezdana Polovina

Screenshot Mediacentar

Kamo sreće da su se Zvezdana, Branimir i Siniša odlučili za proboj iz Vukovara u trenutku kad se saznalo da je obrana grada slomljena, kao što su to napravili njihovi kolege Alenka Mirković i Josip Esterajher. Danas bi možda kumovi Branimir i Siniša bili živi.

- Ja sam odlučila otići, Josip isto tako... Vesna je odbila, cijela njena obitelj bila je u susjednoj prostoriji, a Tomislav, ranjen, ležao u bolnici. Nije bilo načina da se oni izvuku, a ona nije željela napustiti niti jednoga. Branko je tvrdoglavo ponavljao da će učiniti isto što i Siniša, što je značilo da će to učiniti i Zvezdana - zapisala je Alenka u svojoj knjizi.

Dalje se sve, više-manje, zna. Tuga. Do dana današnjeg.

Zvezdanino svjedočanstvo

Pokušali smo kontaktirati Zvezdanu Polovinu, nije nam pošlo za rukom. Ženi je, vjerujemo, ovih dana dovoljno tužno i bez da svoju intimu podastire medijima.

Pomogli smo se zato njezinim svjedočanstvom na Haaškom sudu iz 2005., ali i video materijalima koje nam je ljubazno ustupio Dragan Golubović iz Fondacije Mediacentar. Oni imaju portal posvećen novinarima koji su svjedočili pred ICTY-em. Zvezdana im je dala iskaz u lipnju ove godine u sklopu projekta "Mediji kao dokaz – novinarstvo kao prvi nacrt historije". 

Takav je bio Branimir

Prije desetak godina Udruga pravnika Vukovar 1991. godine na čelu sa Zoranom Šangutom predlažila je da se jedna od škola u Vukovaru nazove po Branimiru Polovini. Do sada se to nije dogodilo. Ovo je njihovo obrazloženje zašto bi Branimir trebao dobiti tu počast:

"Vukovarski branitelj Branimir Polovina rođen je 22.06.1950. u Vukovaru. Osnovnu školu "Vladimir Nazor" pohađao je u Vukovaru, a srednju tehničku školu, smjer radio-mehaničara, u Vinkovcima. Od 1.9.1972. godine djelatnik je Radio Vukovara, gdje je radio na mjestu radijskog tehničara do 20.11.1991.  Na početku agresije Republike Srbije na Republiku Hrvatsku 1991. godine, Branimir Polovina dragovoljno se uključio u obranu Vukovara i svoje domovine Republike Hrvatske. Hrvatski Radio Vukovar, zahvaljujući radijskom tehničaru Branimiru Polovini, radio je cijelo vrijeme agresije do 18.11.1991. na kojem je Branimir obavljao sljedeće poslove:

-snimao reportaže na terenu

-improvizirao studio u nemogućim uvjetima na tri lokacije u gradu, gdje se radio morao seliti zbog ratnih djelovanja

-brinuo da djelatnici HRV-a imaju hranu i vodu -

druge kolege učio je poslu radijskog tehničara kako bi radio mogao nastaviti s radom u slučaju da on pogine.

Uz sve obveze i strahote koje nosi rat, Branimir Polovina i njegova djevojka Zvezdana Vladić vjenčali su se 20.07.1991. godine.

Branimir Polovina sa svojim kumom Sinišom Glavaševićem zarobljen je u vukovarskoj bolnici 18.11.1991. Iako je Branimir Polovina po nacionalnosti Srbin, i u obrani Vukovara se nije služio oružjem, agresori Branimiru Polovini nisu mogli oprostiti hrvatsko domoljublje te su ga 20.11.1991. ubili na Ovčari. Branimir Polovina identificiran je 28.02.1997. godine te sahranjen 11.03.1997. godine u Zagrebu na groblju Mirogoj. Kao istinski branitelj, Branimir Polovina je pokazao kako se domoljub postaje djelom i žrtvom za domovinu."

 

23. studeni 2024 03:42