Otvara se lov na predatora: stigli su iz Indije početkom 20. stoljeća kao pomoć u borbi protiv zmija, a danas se otočani jedva žele rješiti pošasti koja 'ždere' sve čega se dohvati

U svibnju ove godine Vlada Republike Hrvatske prihvatila je Nacrt prijedloga Zakona u lovstvu, a ovih se dana raspravlja o konačnim prijedlozima novog zakona.

Nove odredbe Zakona o lovstvu ne izgledaju kao gorući problem hrvatske današnjice, no neke će se stvari na terenu uvelike promijeniti, prvenstveno populacija mungosa koji su, sudeći prema struci, postali vodeći predatori na jadranskim otocima, uključujući Korčulu.

Istraživanja renomiranih biologa i zoologa, poput Nikole Tvrtkovića iz Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu i Arijane Barun, koja je doktorirala na Sveučilištu Tennessee u Knoxvilleu na temi mungosa na jadranskim otocima, pokazala su da mungosi imaju štetan utjecaj na domaći ekološki sustav. No, kako je uopće ova indijska mačkolika vrsta, duga oko pola metra, kratkih nogu, šiljaste glave i dugog repa, dospjela na jadranske otoke?

Ideja je bila da se mungosima, koji su predatori i hrane se zmijama, smanji populaciju zmija otrovnica prvenstveno na Mljetu, gdje je Ministarstvo poljodjelstva Austrije 1910. donijelo 11 primjeraka životinje koja živi pet godina te godišnje okoti od dvoje do četvero mladih. Početkom 20-ih godina mungos je doveden na Korčulu, a kasnije i na Brač, Šoltu i Hvar. Samo dvadeset godina kasnije, istraživači na Mljetu nisu mogli naći zmiju otrovnicu, no tada su stručnjaci shvatili kako će mungos ipak pojesti bilo što drugo osim zmije, odnosno ono što mu je najlakše uloviti. Tako je, tvrde stručnjaci, mungos opustošio populacije kukaca, žaba, štakora, sitnih glodavaca, guštera, ptica, kokoši, malih zečeva i fazana. Ako nema dovoljno životinjskih vrsta, mungos će pojesti i grožđe ili smokve.

Kakva je situacija s mungosima na Korčuli, upitali smo poznatog lovca Roka Barčića, predsjednika Lovačke sekcije "Lumbarda" koja pripada Lovačkoj udruzi "Kamenjarka" s Korčule, a koji se lovom bavi više od 20 godina.

– U lovu često sretnemo mungose, ali postoji običaj da se na njih ne puca. Prati ih mit kako oni čuvaju od zmija, iako je, realno gledajući, zmija manje opasna od mungosa. Kod nas postoji samo jedna otrovna vrsta zmija, poskok, koja je na otoku jako malo zastupljena, ima ih na tek nekoliko lokacija u malome broju. Sve ostale zmije koje susrećemo nisu otrovne ni opasne. Mungosi su predatori, ali im se oprašta kad naprave štetu poput napada na kokoši, ili na male zečeve i fazane. Zapravo ih svaki lovac doživljava prijateljski – objašnjava Barčić.

Taj "prijateljski" odnos lovaca i mungosa doveo je populaciju ove indijske životinje na Korčuli do brojke od nekoliko tisuća. Kako ističe Barčić, posebno ih puno ima oko smetišta, gdje su u prošlosti najlakše dolazili do hrane. Kako se smetišta na otoku saniraju, oni pronalaze nove načine hranjenja te će bez problema ući u kokošinjac i napasti kokoš i jaja. Jedino što utječe na njihovu populaciju su požari.

Međutim, kao ozbiljniji i veći problem otoka i poluotoka Barčić navodi sve veću populaciju čaglja, vrste divljeg psa. Inače noćni predator zbog povećane se populacije, kaže Barčić, na Pelješcu može susresti usred bijelog dana, a prilikom iskrcavanja smeća na deponiju se može vidjeti i do 100 čagljeva! Zbog toga je u rujnu ove godine Ministarstvo raspisalo natječaj za sufinanciranje smanjenja brojnog stanja divljači predatora vrijedan milijun kuna, kojim će se pokušati smanjiti broj čagljeva i lisica. Svaki će registrirani lovac dobiti 600 kuna za odstrijeljenu strvinu, odnosno 700 kuna za trofejno lice čaglja ili lisice.

Plan za istrebljenje mungosa s jadranskih otoka zasad ne postoji, no mali indijski mungos će novim Zakonom o lovstvu biti izbrisan s liste divljači te njegov odstrjel neće imati nikakve posljedice. Pitanje je kako motivirati lovce da odstrijele životinju koja je niz godina bila zaštićena zakonom te na koji način istrijebiti životinju koja se brzo množi.

Odgovor bismo možda mogli tražiti od Japanaca, koji su 90-ih pokrenuli borbu protiv mungosa na otoku Amami, gotovo tri puta većem od Korčule. Osim lovaca, Japanci su zaposlili i desetke ljudi za lov na mungose, postavili su stotine kilometara ograde, kao i 35 tisuća zamki, nakon čega su uključili i pse za otkrivanje mungosa te otrovne mamce na kontroliranom području. Životinjske vrste koje su potisnuli mungosi uskoro su se počele vraćati u prvobitno stanje.

Istrebljivanje mungosa na otocima ide u smjeru prakse stručnjaka, koji smatraju kako bi se svaka vrsta koja nije autohtona trebala ukloniti s određenog područja. U tom slučaju, kaže Barčić, osim mungosa, na Korčuli ne bi bilo ni fazana ni divlje svinje. Ostao bi samo zec.