Hoćemo li ove jeseni krumpir i češnjak plaćati po zlato s obzirom da je proizvodnja tih kultura podbacila ne samo u Hrvatskoj, nego u čitavoj Europi, pokušali smo doznati na terenu, od samih proizvođača.
U javnosti se, naime, zadnjih dana plasira upravo takva priča zbog navodno slabog uroda toga povrća, no cijelu stvar "pumpa", zapravo, uvozni lobi, tvrdi naš sugovornik Hrvoje Gregurić, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara.
– Dok se plastenička proizvodnja ne podigne na veću razinu, uvijek će biti govora o potencijalnoj nestašici domaćeg povrća. Situacija ove godine nije, međutim, značajnije loša nego lani... Dapače, javili su mi se proizvođači krumpira iz općine Belica, odakle dolazi 90 posto međimurskog krumpira, da imaju problema s plasmanom jer se pojavilo nekoliko otkupljivača koji na naše tržište plasiraju stari krumpir iz Njemačke i Mađarske.
Nijemci, naime, prazne svoja skladišta kako bi ih napunili ovogodišnjim krumpirom koji se sad skuplja. U Hrvatsku ga izvoze za 1,50 kuna po kilogramu jer im to ispadne povoljnije nego da ga moraju uništavati. Takav će se krumpir u našim trgovinama prodavati za otprilike 3,99 kuna po kilogramu, što je opet previsoka cijena za proizvod koji je tretiran tko zna kakvim zaštitnim sredstvom. Ovakvim uvozom se, naravno, ruši i cijena domaćeg proizvoda – govori Gregurić.
Poznata je činjenica da krumpira već godinama ne proizvodimo dovoljno za vlastite potrebe (samodostatnost je 69 posto), jednako kao ni češnjaka, krastavaca, špinata, te korjenastog povrća (mrkva, peršin, celer i poriluk), čiji je uzgoj postao problematičan zbog slabog izbora zaštitnih sredstava koji su proizvođačima na raspolaganju.
– Stopa samodostatnosti, kad su u pitanju sve kulture, iznosi 55 posto, a 2017. godine je iznosila 63 posto. Najveću samodostatnost imamo s rajčicom i kupusom – čak 99 posto, a najgoru s češnjakom, a pogotovo špinatom (sedam posto), koji, praktički, više uopće ne proizvodimo. Ta samodostatnost će i dalje padati jer u povrćarstvu ljudi više ne vide ekonomski interes, a konstantno se muče i s nedostatkom radne snage.
Smatram da je to i glavni razlog zbog kojeg je proizvodnja povrća lani pala za 20 posto u odnosu na godinu prije. Takvu situaciju koristi, naravno, uvozni lobi koji na naše tržište plasira proizvode sumnjive kvalitete. Ja vam odgovorno tvrdim da je naš najstariji krumpir bolji od takozvanog mladog egipatskog ili ciparskog krumpira, kojeg su nam pune police, a prodaje se za otprilike 5,99 kuna po kilogramu – ističe naš sugovornik.
Iz Ministarstva poljoprivrede poručuju kako smo lani najviše krumpira uvezli iz europskih zemalja – Nizozemske, Njemačke i Francuske, a i mi smo sami izvozili po Europi, ali tek 15.000 tona, i to u Mađarsku, Austriju i Bugarsku.
Nadležne u Ministarstvu pitali smo imaju li oni saznanja o potencijalnoj nestašici domaćeg krumpira, na što su nam odgovorili kako će "zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta tijekom svibnja, zbog viška vlage i hladnog vremena, dio usjeva krumpira imati manje prinose ove godine".
Trenutačno je, inače, "u igri" 200 proizvođača krumpira više nego lani (u 2018. godini registrirano ih je 11.132, a u 2019. godini 11.347). Veća je i površina na kojoj se uzgaja krumpir – ove je godine tražena površina iznosila 6053, a lani 5987 hektara.
Nijemci prazne skladišta kako bi ih napunili novim urodom, pa im se više isplati dati stare zalihe u bescjenje nego da ih moraju uništavati
Samodostatnost u povrću
55% - samodostatnost kad su u pitanju sve kulture
99% - rajčica i kupus
69% - krumpir
7% - špinat