Koliko puta dnevno ponovite vašem mališanu da makne mobitel ili tablet iz ruke? Sigurni smo do te mjere da mu ga ponekad i za kaznu oduzmete. Nakon što ga dobije natrag, isti se problem ponavlja, a vi ne znate kako biste se urotili protiv te “tehnologijske manije” koja gotovo da prelazi u ovisnost.
Čast izuzecima koji poduzimaju određene odgojne mjere, no, ruku na srce, velik broj roditelja kako bi imali svojih pet, a obično to bude puno više minuta mira, olako “uvali” svojim mališanima mobitel ili nešto slično, te im dopuste provođenje dosta vremena s tim. Djeca kao djeca, tada upijaju sav sadržaj koji im se prezentira. Kratkoročno, za roditelje to je odlično rješenje. No, kakve dugoročne posljedice dijete može snositi zbog toga što umorni i iscrpljeni roditelji idu linijom manjeg otpora, te ne provode aktivno vrijeme s njom/njim? Njih je, pak, nekoliko.
Počnimo od motoričkih, pa do ostalih posljedica koje su u zadnje vrijeme sve češće prisutne. Mnogi se prepadnu da im djetetovo ponašanje ukazuje na znakove autizma ili na neki poremećaj ponašanja, a pitamo se zašto? Evo što su nam rekle naše stručnjakinje, koje su potvrdile ovu tužnu stvarnost…
Kako nam je pojasnila Ivana Borojević, prof. rehabilitator iz splitskog Centra za autizam, dječji mozak je u razvoju te je puno osjetljiviji od onog odrasle osobe i zato mu se moramo prilagoditi kako dijete ne bi imalo posljedice.
- Mozak se ne može razvijati bez fizičke aktivnosti, a potrebno mu je gorivo kao što su kisik, glukoza i stimulacija kao najvažniji faktor. Ako ga ne stimuliramo, neuroni odumiru. U mozgu se smanjuje stimulacija u prednjem režnju mozga, gdje su centri za učenje, mišljenje i ponašanje. Što ga više aktiviramo, to više jačaju neuronske veze i stvaraju se sinapse. Djeca do druge godine života uopće ne bi smjela gledati u ekran, jer oni tada nisu sposobni pratiti sadržaj već postaju pasivni. Tu se razvija kratkotrajna pažnja, a ne ona dugoročna koja je bitna za daljnje učenje - kazala nam je Ivana te dodala da dijete gledajući i igrajući agresivne igrice oponaša te radnje i tako razvija agresivno ponašanje.
- Istraživanja su pokazala da dijete do 18. godine života provede od 15-18 tisuća sati pred televizijom, a u školi 12 tisuća sati - prepričala nam je.
Evo što su nam kazale odgojiteljice Antonija Blagojević i Sandra Marušić iz Montessori DV-a “Mali cvijetak”.
- Primjećujemo da se danas djeca koriste tehnologijom puno više nego prije, što je prema našem mišljenju u posljednjih nekoliko godina dovelo do porasta broja djece koja imaju motoričke poteškoće. Istraživanja pokazuju da elektronički uređaji koji rade na dodir, primjerice pametni mobiteli ili tableti ne razvijaju mišiće šake, pa tako djeca koja pretjerano koriste navedene uređaje najčešće gube interes za olovku i papir.
To dovodi do slabljenja mišića prstiju i ruku. Osim motoričkih, izvjesno je i sve više govornih poteškoća, što, vjerujemo, proizlazi iz toga da djeca koja veliki dio dana provode tipkajući na mobitel najčešće sjede u tišini, izolirani od okoline jer nemaju potrebu komentirati svoju igru. Dokazano je da to dovodi do smanjenja komunikacijskih vještina te im je vokabular osiromašen.
Također, to ima i utjecaj na socio-emocionalni razvoj djeteta, na kognitivni, dovodi do pomanjkanja koncentracije, a u nekim slučajevima i pojavu agresije - kazale su nam odgojiteljice te naglasile da je u rješavanju toga problema roditeljska uloga presudna.
Savjetuju roditelje da doziraju vrijeme koje će dijete provesti s digitalnim uređajima te uvedu tradicionalne igre i igračke kako bi uspostavili kvalitetniju komunikaciju. Dijete će u tom slučaju usvajati nove pojmove, trenirati osnovne vještine i učiti artikulirati misli, smatraju odgojiteljice.
Mirjana Bakotić, ravnateljica DV-a “Cvit Mediterana” također se osvrnula na ovu problematiku, kazavši nam da pretjerano korištenje tehnologije može imati dugoročne posljedice, osobito kad su u pitanju grafomotorika, govor, koncentracija, koordinacija. Roditelji koji ne potiču cjelovit razvoj djeteta i dovode ga u situaciju da se bave nečim što nije dobro za njega dugoročno mu rade štetu, tako da samim time ne ispunjavaju svoju roditeljsku ulogu.
- Činjenica je da pojedini roditelji u današnje vrijeme manje provode vremena igrajući se s vlastitom djecom, što zbog ubrzanog načina života, što zbog nekih drugih faktora, pa im je u tom slučaju najlakše mališanu dati mobitel ili tablet u ruke. Kratkoročno djeci bude dobro jer se zabave, no to je dugoročno veoma štetno.
Tu je niz čimbenika koji su štetni za zdravlje. Preko ekrana ubrzano se repetiraju slike, što izrazito narušava razvijanje koncentracije, pa se teško razvija pažnja. Osim toga, većinom to vrijeme provode u ležećem položaju, što im ne razvija opću fizičku spretnost, komunikaciju, te se stvara autističan odnos.
Roditelji bi se usprkos brojnim obvezama morali igrati s djecom, te im što rjeđe omogućavati da provode vrijeme s tehnologijom. Osim šetnje i igre u prirodi, zašto roditelji ne bi dijelili neku svoju radnju, recimo zamolili dijete da s njima pravi kruh, sprema posuđe, i sudjelovali s njima u raznim svakodnevnim aktivnostima - kazala nam je pedagoginja Bakotić.
Preko ekrana ubrzano se repetiraju slike, što izrazito narušava razvijanje koncentracije, pa se teško razvija pažnja
Činjenica je da pojedini roditelji u današnje vrijeme manje provode vremena igrajući se s vlastitom djecom, što zbog ubrzanog načina života, što zbog nekih drugih faktora, pa im je u tom slučaju najlakše mališanu dati mobitel ili tablet u ruke
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....