Znamo li kako treba moliti? S kakvim osjećajima izgovaramo riječi najpoznatije molitve "Oče naš", kojoj je sam Isus naučio svoje učenike? Ponavljamo li naučene riječi samo onako bez razmišljanja ili istinski razmišljamo o onome što molimo?
Recept za istinsku molitvu daje nam papa Frane u svojoj novoj knjizi "Oče naš", koju u četvrtak istodobno objavljuju Italija i Hrvatska, a potom će biti objavljena i u drugim državama.
Tako nepune dvije godine nakon objavljivanja knjige intervjua pape Frane naslovljene "Božje je ime Milosrđe" vatikanska izdavačka kuća Libreria Editrice Vaticana i izdavačka kuća Rizzoli objavljuju novu jedinstvenu knjigu pape Frane pod naslovom "Oče naš", koja se temelji na razgovoru Marca Pozze s papom Franom. Pozza je rođen 1979. godine, doktor je teologije i zatvorski kapelan u Padovi. Piše za novine, autor je nekoliko knjiga, komentator je evanđelja za RAI 1, a za TV postaju TV2000 vodi program "Oče naš", koji je bio i povod za ovaj razgovor s papom Franom.
Zahvaljujući dugogodišnjoj dobroj suradnji s Vatikanskom izdavačkom kućom i Rizzolijem, već pri samom začetku ovoga pothvata u njega je uključena i izdavačka kuća Verbum iz Splita, kojoj je povjereno objavljivanje hrvatskoga izdanja. To je omogućilo da se prijevod na hrvatski jezik odvija istodobno s pripremama za objavljivanje talijanskoga izdanja, tako da je Hrvatska jedina zemlja u kojoj će se ova nova Papina knjiga objaviti istodobno kada i u Italiji – u četvrtak 23. studenoga.
U toj nam knjizi papa Frane daje recept za istinsku molitvu, pa bi se, čitajući je, moglo reći kako s njim učimo iznova moliti.
Slobodna Dalmacija objavljuje ekskluzivni izvadak iz ove knjige razgovora približavajući svim ljudima značenje i smisao najpoznatije molitve. Nama je Verbum ustupio izvadak o opraštanju, odnosno tumačenje dijela molitve: "I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim."
I otpusti nam duge naše
Pozza: Jedan lik, jedna misao osvijetlila je prostoriju tijekom intervjua s Papom: pravi protagonist povijesti jest prosjak. Shvaćam da su prosjakove značajke Boga koga on ljubi, moli, svakoga dana otkriva novoga pored sebe: nepredviđenost, nepredvidivost. Najčudesniji navještaj odaslan s neba ipak je još uvijek isti: vječnost je odlučila ograničiti se u vremenu. Vrijeme se nastanilo u vječnosti.
Bog-prosjak. Silni Bog u nemoći: Bog šćućuren u zagušljivu zraku zatvora. Glagol prositi izražava oskudicu: siromahova svakodnevna mučna aktivnost, žena zgrbljena pred ulazom u zgradu, muškarac koji prekopava po smeću, zatvorenik iza rešetaka. Brodovi izbjeglica, zidovi, socijalni slučajevi: život viđen izbliza.
I otpusti nam duge naše...
"Otpusti nam duge naše – ili naše grijehe – kako i mi otpuštamo dužnicima našim." Ovdje se prisjećam zatvorenika koji je u božićnoj noći prošle godine čitao molitvu vjernika, a pisalo je: "Molimo Boga spasitelja (salvatore)." On je malo pogriješio i pročitao: "Molimo Boga zavarivača (saldatore)" i na pamet mi je došla slika mojega oca s varilicom: tu su dva slomljena komada; tata ih ne baca, nego ih varilicom spaja. Rekao sam sebi: pogledaj ove siromahe kako su mi pojasnili Božje milosrđe. Ostaje mi neriješeno pitanje priloga "kako". Znači li to "kako bismo i mi mogli to činiti" ili je pak smisao: "u mjeri u kojoj ja opraštam i ti, Gospodine, meni oprosti"? Perspektiva se mijenja.
Papa Frane: Ta je prošnja draga bankarima! Međutim, sviđa im se do određene mjere: nije da baš opraštaju, oni ne otpuštaju dugove na ovomu svijetu gdje je u središtu svega novac. Oproštenje, oproštenje, tako je teško oprostiti. Postoji samo jedan bitan uvjet, međutim, bez kojega nitko ne će nikada moći oprostiti. Moći ćeš oprostiti ako si imao milost da osjetiš kako ti je oprošteno. Jedino onaj tko je svjestan da je njemu oprošteno u stanju je oprostiti. Opraštam zato što je prije meni oprošteno. Sjetite se, naprotiv, zakonoznanaca, onih koji su raspravljali s Isusom: držali su se pravednima, nije im trebalo oproštenje i nisu shvaćali zašto je Isus opraštao grješnicima, zašto je s njima blagovao, liječio ih i družio se s gubavcima. Svima je opraštao, a oni nisu shvaćali jer su sebe smatrali pravednima tako da nisu mogli uživati u tako divnu iskustvu. Kao kršćanin, kao osoba i ja ću ispripovjediti što sam doživio: kada sam jednom osjetio da mi je Gospodin puno toga oprostio, plakao sam od radosti. Još i danas kada se sjetim toga plača i budem u prilici da oprostim, kažem sebi: "Ne može se to mjeriti, ovo je sitnica u odnosu na ono što je bilo onoga puta."
Treba pomagati očajnima
Pozza: Papa Frane, nešto ću vam priznati: bio sam od onih koji smatraju da tko pogriješi, mora trunuti u zatvoru. Danas mi Bog iskazuje milost da tim ljudima budem pastir, da budem zajedno s njima. Sjećam se našega susreta, sjećam se dana i trenutka. Od toga dana moj život više nije bio isti: osjetio sam stid, ali i začetke preporođenja. Shvatio sam to čitajući jedan vaš tekst o tome kakva je milost znati stidjeti se. Stidio sam se što sam Boga prognao iz života i našao sam se na putu povratka u potrazi za Ocem. U svojemu srcu najljubomornije čuvam to da sam se pogledao u zrcalo i neizmjerno se zastidio jer sam se udaljio od njega. Od naše kuće.
Papa Frane: U izvješću o Isusovoj muci tri zgode govore o stidu. Tri se osobe stide. Prva je Petar. Petar čuje kukurijekanje pijetla i toga trenutka u sebi nešto osjeti te spazi Isusa kako izlazi i gleda ga. Stid je toliki da je gorko zaplakao (usp. Lk 22,54-62). Drugi je slučaj dobroga razbojnika: "Mi smo ovdje", veli sudrugu u nesreći, "jer smo radili opačine i nepravde, a ovaj nedužni jadnik ništa nije kriv." Osjeća se krivim, stidi se i tako je, drži sveti Augustin, tim stidom ugrabio raj (usp. Lk 23,39-43). Treći, onaj koji me najviše gane, jest Judin stid. Judin je lik teško shvatiti i ima mnogo tumačenja njegove osobnosti. Ipak, na koncu, vidjevši što je učinio, odlazi "pravednim" svećenicima: "Sagriješih predavši krv nedužnu." Oni mu odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar" (usp. Mt 27,3-10). Tako on ode s krivnjom koja ga guši. Da se namjerio na Gospu, možda bi se stvari promijenile, ali jadnik odlazi, ne nalazi izlaza i objesi se. No nešto me navodi na pomisao da priča o Judi tu ne završava... Netko će možda pomisliti: "Ovaj Papa je heretik..." Naprotiv! Idite pogledati srednjovjekovni kapitel u bazilici svete Marije Magdalene u Vézelayu u Burgundiji. Srednjovjekovni su ljudi držali vjeronauk uz pomoć kipova i slika. Na tomu kapitelu s jedne je strane obješeni Juda, ali s druge je Dobri Pastir koji ga stavlja na svoja ramena i odnosi ga sa sobom. Na usnama Dobroga Pastira naznačen je, ne kažem ironičan, nego pomalo suučesnički osmijeh. Iza svojega radnog stola držim fotografiju toga kapitela podijeljenoga u dvije cjeline jer me navodi na razmatranje: ima mnogo načina kako se može stidjeti; očaj je jedan od njih, ali trebamo nastojati pomoći očajnima kako bi pronašli pravi put stida, a ne da idu onim koji završava s Judom. Ova mi tri lika iz Isusove muke puno pomažu. Stid je milost. Kod nas u Argentini osobu koja se ne zna ponašati i čini zlo naziva se "bestidnikom", zaključuje Papa.
Dublji pogled na molitvu
Očenaš je molitva u kojoj su sadržane sve druge molitve, molitva koju je sâm Isus Krist naučio svoje učenike kao odgovor na njihov zahtjev: "Nauči nas moliti." U ovoj dragocjenoj knjizi papa Frane jednostavnim i svima razumljivim jezikom objašnjava molitvu Očenaša odgovarajući na pitanja što mu ih postavlja o. Marco Pozza, poznati teolog i zatvorski kapelan. Ovaj otvoreni i prisni razgovor te brojna konkretna pitanja upućena Papi omogućuju svima dublji pogled na dobro poznatu molitvu te njezino sveobuhvatno razumijevanje i primjenu na svakodnevicu svakoga čovjeka. Tumačeći pažljivo i redak po redak molitvu Očenaša papa Frane povezuje pojedine zazive molitve sa stvarnim životom te iznosi brojne zgode koje je doživio kao svećenik i kardinal u Buenos Airesu, ali iznoseći i nemire i nade muškaraca i žena današnjice. Sve to ovu knjigu čini vrlo životnom i korisnom svim ljudima budući da ona omogućava da Isusova molitva Očenaš postane vodič za život pun smisla i svrhovitosti.
Svako poglavlje razgovora završava tekstovima pape Frane – izgovorenima tijekom općih audijencija srijedom ili molitve Angelusa – koji produbljuju i razvijaju ključne teme poput očinstva, milosti, oproštenja, zla. Na kraju knjige don Marco Pozza prenosi molitvu Očenaša u zatvor i zajedno s dvojicom svojih zatvorenika daje glas boli koja je obilježila njihov život, ali i njihovoj nadi u milosrđe.
Očekuje se da će knjiga "Oče naš" ponoviti uspjeh Papine knjige "Božje je ime Milosrđe", koja je postala međunarodni bestseler prodan u milijunima primjeraka i čije je hrvatsko izdanje dosegnulo nakladu od 20.000 primjeraka. Knjigu je moguće nabaviti u knjižarama Verbum i preko web-knjižare www.verbum.hr.
