"Cijeli dan i cijelu noć bacalo nas je ledeno more amo-tamo. Ni sam ne znam kako, ali držao sam se rukama i nogama o prevrnutu splav za spašavanje, a valovi od 15 metara nosili su nas sve dalje od mjesta gdje je potonuo naš brod, Bourbon Rhode – govori ruski pomorac Igor Morozov, jedan od trojice spašenih iz nesreće broda u Atlantskom oceanu.
Njegovu priču prenio je Večernjem listu njegov sin Andrej, dok se 58-godišnji otac oporavlja od teških ozljeda zadobivenih na moru.
Kapetana Dina Miškića zadnji je put vidio prije evakuacije i svaki je krenuo na svoju splav od njih četiri koje su pobacali u more. Uz Igora su bila još četiri pomorca. Dvojica nisu izdržali, napustila ih je snaga i ostali su usred oceana. Kad je nakon 24 sati oluja malo popustila, Igor se uspio popeti na splav s još dvoje kolega iz Ukrajine.
Prva je ovo rekonstrukcija dramatičnih događaja i borbe za život koja je počela 26. rujna kad je Bourbon Rhode, u jutarnjim satima, javio da ima problema i da im ulazi voda. Vrijeme je, gotovo iznenada, podivljalo. Tropska oluja Lorenzo u trenu se pretvorila u uragan treće pa četvrte kategorije te promijenio smjer prema sjeverozapadu, kamo uragani rijetko zalaze. Na putu mu se našao tegljač Bourbon Rhode, a što se dalje događalo spoj je lošeg vremena i još lošijeg stanja broda.
– Ja znam zašto je brod potonuo – kaže.
Odjednom je primijetio da su gotovo svi poklopci grotla na brodu otvoreni i da kroz njih ulazi voda. Nekoliko je poklopaca još bilo zatvoreno no kao i da nisu. Brtvilo oko njih, koje bi trebalo biti apsolutno nepropusno, u potpunosti je popustilo pa je i kroz te otvore ulazilo more. Kad je postalo jasno da strojevi ne rade i da nema spasa, naređena je evakuacija.
Igor je osobno pregledao i pripremio za korištenje sva četiri splava za spašavanje. Tada je i zadnji put vidio Dina. Igor je s četvoricom kolega skočio za jednom splavi. No umjesto da se ona automatski aktivira i napuše, ostala je vezana za brod koji ju je vukao za sobom, ravno prema dnu.
– Nimo imali nož za prerezati uže, pokušavali smo se odvojiti od broda, vukli, trzali, ali uzalud. No u jednom trenu je uže puklo, a splav se oslobodila i napuhala, ali i prevrnula – govori. Nije im bilo druge – držali su se kako su mogli za nju i plutali. Popesti se u nju nisu mogli.
– Valovi bili između 10 i 15 metara, veliki kao kuća – nastavlja.
More ih je nosilo dalje od mjesta gdje je potonuo brod. Nisu vidjeli ništa od vodenih zidova. Vjetar je raspršio kapljice s površine stvarajući vodeni dim.
– Nismo mogli disati. Kao da smo udisali more – kaže.
Prošao je taj dan, sunce je zašlo, pala je noć, a vjetar i valovi su ih i dalje nosili. Igor ma teške ozljede, i od bivanja u moru, ali i od mukotrpnog držanja za prevrnutu splav. Sva mu je koža oguljena. Dvojica kolega nisu mogli izdržati taj morski pakao. Nestalo im je snage ili ih je val odbacio i odvojili su se od splavi. Pomoći im nije bilo. Obojica su, kaže, kasnije pronađena. Tek drugog dana, kad se razdanilo, Igor i dvojica ukrajinskih kolega uspjeli su se popeti na splav i čekati dolazak teretnog broda koji ih je potom prebacio do francuske fregate. Već su svoje iskaze dali policiji, osiguravajućoj kući kompaniji Bourbon, piše Večernji list.