Osim demografske katastrofe koja prazni školske učionice te sve većeg iseljavanja, u hrvatskim se obrazovnim ustanovama posljednjih godina primjećuje još jedan trend: porast odgoda polaska u školu najmlađih učenika.
Tome u prilog govore podaci Ministarstva znanosti i obrazovanja prema kojima je još 2013./2014. školske godine odgoda upisa u prvi razred osnovne škole odobrena za 2459 djece ili za nešto više od šest posto tadašnje generacije prvašića koja je prema godinama života ispunjavala uvjete za polazak u školu (ukupno je te godine bilo upisano 40.272 prvašića).
Međutim, za pet godina, u još uvijek aktualnoj 2018./2019. školskoj godini, taj se postotak znatno povećao: odgoda je odobrena za gotovo tri i pol tisuće djece (točnije 3464) ili devet posto mališana te generacije koja je bitno malobrojnija od one od prije pet godina (ukupno u prvi razred bilo upisano 38.487 učenika). Hipotetički, da su sva ta djeca krenula u školu, ove bismo školske godine u klupama imali u prosjeku 175 razreda više. Naravno, to je samo ilustracija, jer razlozi odgoda su višestruki.
Hoće li se trend povećanja nastaviti i iduće 2019./2020. školske godine tek treba vidjeti, jer upisi još traju - zasad je odobreno 2727 odgoda (7,18 posto generacije), ali postupak upisa još nije gotov za čak 967 djece. Zanimljivo, broj odobrenih prijevremenih polazaka u školu u istom je razdoblju smanjen sa 625 koliko ih je bilo 2013./14. školske godine na ovogodišnjih 404.
Jesu li nove generacije veće 'bebe' nego su to bile one prije njih, jesu li zaigranije, emocionalno nezrelije, manje fokusirane i koncentrirane, primjećuje li se porast grafomotoričkih smetnji, smetnji u čitanju, pisanju i govoru, ili je odgoda samo „modni hit“ među roditeljima predškolaca kako to tvrde neki stručnjaci – teško je naći jednoznačan odgovor.
S tim se slažu stručnjaci s kojima smo razgovarali, psiholozi, pedagozi, liječnici, učitelji, a iz čijih redova dolaze i članovi stručnih povjerenstava osnovnih škola koji obavljaju pregled psihofizičkog stanja djeteta prije polaska u školu. Posljednjih godina jednostavno, kažu, raste svijest i u školama i u struci kao i među roditeljima da je za neku djecu koja su možda intelektualno zrela za polazak u školu, ali emocionalno i socijalno baš i ne, korisnije ostati još jednu godinu izvan osnovnoškolskog sustava te tu godinu iskoristiti za dodatan rad na razvoju vještina i znanja potrebnih da bi dijete lakše pratilo i izvršavalo školske obveze.
Podsjetimo, postupcima za upise u prvi razred osnovnih škola moraju pristupiti sva djeca koja su zaključno s 31. ožujka tekuće godine navršila šest godina života. Razlozi odgode polaska (odobravaju se samo na jednu godinu) mogu s jedne strane biti zdravstvene poteškoće i odlasci na rehabilitaciju, ali i grafomotoričke smetnje, emocionalna nezrelost i slično zbog čega stručnjaci na temelju neposrednog pregleda i dostavljene dokumentacije o psihofizičkom stanju djeteta procijene da bi odgoda upisa pozitivno djelovala na njegov psihofizički razvoj.
Dakle, ako se na pregledu utvrdi da dijete nije postiglo stupanj zrelosti koji mu je potreban za praćenje i izvršenje školskih obveza, stručno povjerenstvo može predložiti odgodu.
- Prema mojim iskustvima, najčešće su razlozi neke teškoće, motoričke, jezične, a najviše emocionalne. Djeci se teško odvojiti od roditelja, neki su potpuno nezainteresirani za školu, neki ne mogu razumjeti i poštovati pravila ponašanja i onda, uz obvezan dogovor unutar povjerenstva, obično donosimo odluku da će manji problem za to dijete, ali i za školu, biti ako pauzira još jednu godinu - kaže psihologinja jedne zagrebačke osnovne škole.
- Uvijek se vodimo interesima djeteta. Nisam za odgode po svaku cijenu, ali od onih sam osoba koje tvrde da dijete uvijek stigne u školu. Ako se ono, unatoč visokoj intelektualnoj spremnosti, ne osjeća dobro u školi, ako je socio-emocionalna dimenzija niska, razvit će otpor umjesto privrženosti školi. A upravo privrženost, prema istraživanjima, pridonosi uspješnosti i razvoju samopoštovanja. U takvoj je situaciji manja šteta da još godinu dana ostane izvan škole, ali je svakako važno što će raditi tih godinu dana - ističe Marija Sitar, socijalna pedagoginja zagrebačke Osnovne škole Matka Laginje.
Dakako, danas na pažnju i koncentraciju učenika (kao uostalom i na odrasle) utječe tehnologija, brze izmjene informacija, ali to je jednostavno obilježje vremena što zahtijeva prilagodbu i obrazovnog sustava - kažu stručnjaci.
- Dugo godina osim u razredu radim i u produženom boravku s djecom, a radi bolje grafomotorike često vrijeme provodimo u aktivnostima koje zahtijevaju rad ruku. Do prije deset godina mogla sam s prvašićima odraditi, na primjer, čitav postupak bojenja svilenih marama u povodu Majčina dana i to od početka do kraja procesa, a da se nitko nije bunio. Danas kada radimo nešto slično, na primjer predmete od žice, čak i djeca koja su najzainteresiranija gube koncentraciju nakon deset do 15 minuta - ispričala je o današnjim generacijama Gordana Kovač Bluha, učiteljica razredne nastave u OŠ "Rapska" u Zagrebu.
Putem društvenih mreža i foruma o odgodi polaska u školu svoje djece progovaraju i roditelji, a njihovi su komentari na ovu temu vrlo slični:
"Prezadovoljna sam zbog te odluke, ona je gotovo skroz ispravila govor, posve je zrela, odgovorna, najbolja u razredu (a godinu prije djelovala mi je "bezglava beba")“. "Ove godine to je druga osoba, učiteljice kažu kako je zrela, zrelija od svojih vršnjaka, ozbiljna, komunikativna, otvorena, ima koncentraciju i strpljenje, sve ono što prije 12 mjeseci nije bila“. "Najčešće se događa da se vrtići pošto-poto žele riješiti predškolaca, a kasnije u školi učiteljice čupaju kosu s učenicima koji nisu zreli za školu“.
Hrvatska se nalazi u krugu europskih zemalja čija djeca najkasnije kreću u obvezno osnovnoškolsko obrazovanje i to u prosjeku sa sedam godina, pokazuju podaci europske mreže o obrazovanju Eurydice. Međutim, u toj se skupini nalazi i zemlja s najrazvijenijim obrazovnim sustavom na svijetu, Finska, kao i Švedska te Bugarska, Estonija, Litva, Latvija i Poljska. Najranije u primarno, obvezno osnovno obrazovanje kreću mali sjeverni Irci i to sa samo četiri godine, dok je u ostatku Ujedinjenog Kraljevstva (Engleska, Škotska, Wales) kao i na Malti polazak u dobi od pet godina. U Mađarskoj, primjerice, u obvezni sustav predškolskog odgoja i obrazovanja kreću djeca s tri godine života.