O novom Zakonu o koncesiji i nezakonitom ograđivanju plaža Večernji list je popričao s Franom Staničićem, izvanrednim profesorom na Katedri za upravno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta.
Pojšnjavajući činjenicu da su neki hoteli i vlasnici vila uz more ogradili plažekazao je da pomorsko dobro ne može biti ničije vlasništvo, nego RH.
- Koncesionar upravlja plažom, ali ne može naplaćivati ulaz na plažu, koja je javno dobro, nego samo iznajmljivanje ležaljki i korištenje izgrađene infrastrukture. Ne može se plaža zakonito ograditi ni zabraniti ulaz na nju. Za uvalu u koncesiji možete naplatiti što se netko sidri u njoj jer naplaćujete infrastrukturu koju ste sagradili, ali nije dopušteno naplaćivati korištenje pomorskog dobra. To je uzurpacija pomorskog dobra - rekao je te zaključio kako je zabrana ulaza na “privatne plaže” kršenje je zakona.
- Nikome se ne može zabraniti ulaz na područje pomorskog dobra osim ako to nije vojna luka. Privatne plaže u Hrvatskoj ne postoje i ne mogu postojati po zakonu. Postoje javne i plaže pod koncesijom na kojima ne možete zabraniti ulaz jer sve spadaju pod pomorsko dobro, koje imaju pravo koristiti svi građani. Po meni maksimum dopustivog može biti da plaža pod koncesijom ima pravilo da je možete koristiti ako platite i ležaljku, odnosno korištenje izgrađene infrastrukture - istaknuo je profesor Staničić napominjući da se može izbjeći i situaija da koncesionar digne cijenu ležaljke na 100 kuna i to tako da se Ugovorom o koncesiji određuje i maksimalna cijena najma plažne opreme.
Upitan o mogućnosti propisivanja zakonske prednosti lokalnim koncesionarima rekao je da bi to bilo problematično jer EU inzistira na obvezi provođenja tržišnog natjecanja po kojoj svatko mora imati jednaku mogućnost dobiti koncesiju.