- Ako bude potrebe, članovi Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) ići će u Tajland kako bi pomogli u spašavanju zarobljenih dječaka i njihovog trenera iz poplavljene špilje na sjeveru Tajlanda.
Putem EKRA-e (Europska speleo-spasilačka asocijacija) upoznati smo sa situacijom u kojoj se mladići nalaze, a obavili smo razgovor i s našim kolegama iz Velike Britanije. Mi smo spremni i samo čekamo poziv. Kao što znate, HGSS ima tri tima speleoronioca, koji su obučeni upravo za ovakve najteže akcije spašavanja - kazao nam je jučer Vinko Prizmić, pročelnik HGSS-a.
- Čekamo da vidimo koje će poteze poduzeti tajlandska vlada i na koji će se način spašavanja odlučiti. Hoće li se odlučiti na izvlačenje zarobljenih kroz sifone ili će možda bušiti neke nove prolaze do njih, vidjet ćemo. Svakako, iz takvih i sličnih situacija naši speleoronioci izvlačili su čak i ljude koji su bili onesviješteni. U svijetu nema puno spasilačkih ekipa koje mogu obaviti ovako komplicirano i teško spašavanje, a u jednu od tih ekipa koja to može zasigurno spada i HGSS - riječi su Prizmića.
Utrka s vremenom
Na Tajlandu traje potresna utrka s vremenom. Dvanaest dječaka i njihov trener, zarobljeni četiri kilometra od ulaza u špiljski kompleks Tham Luang Nang Non, jučer su još uvijek bili "na sigurnom" - na suhom uzvišenju jedne od špiljskih komora, privremeno pošteđeni novog rasta razine vode.
"Spasioci moraju biti brzi jer se do petka očekuje oluja, a ako kiša opet počne padati, špilja će biti potpuno poplavljena i tada će postati gotovo nemoguće kontaktirati s njima", rekao je Ruengrit Changkwanyuen, tajlandski koordinator ronilačkog tima, koji je locirao nestale dječake.
Sudeći prema novoj snimci iz podzemnog labirinta, mladi zatočenici su dobro. Zaogrnuti u termoizolacijske folije, stisnuti jedni uz druge, sa smiješkom na licu predstavljali su se u kameru, sklapajući dlanove ispred sebe u tradicionalni tajlandski pozdrav.
Dobrog su zdravlja, stigla je hrana i, što je najbitnije, više nisu prepušteni sami sebi. S njima je, piše britanski Daily Mail, još sedam osoba, uključujući pripadnike tajlandskih Navy Sealsa te liječnika.
U međuvremenu se užurbano radi na logistici za njihovo izvlačenje. Nekoliko je opcija, no najizglednija je - ujedno najbrža, ali i najopasnija - ronjenje kroz potopljeni kompleks.
Upitan izlazak
"Moramo biti 100 posto sigurni da će sva djeca izići u isto vrijeme. Ako ne budu spremni ili bude riskantno, nećemo ih izvlačiti", poručili su iz nadležnih službi koji proučavaju situaciju na terenu.
Tim koji je s njima obučava ih kako koristiti maske za ronjenje. Pokušali su uspostaviti i telefonsku liniju s vanjskim svijetom kako bi razgovarali s roditeljima, ali prvi je pokušaj propao jer se oprema smočila.
Užurbano je i izvan špilje. Traga se za alternativnim ulazima u kompleks, pripremaju se zalihe u slučaju da dječaci ostanu u podzemlju mjesecima, a liječnički timovi vježbaju za slučaj evakuacije.
Ako i kad izvlačenje krene, bit će to neviđen izazov. Poplavljeno je najmanje 2400 metara rute koju bi trebali prijeći, od čega je 365 metara potpuno pod vodom koja je toliko blatna da je vidljivost ravna nuli.
Budući da je voda nanijela blato i stijene, pojedini su prolazi toliko uski da kroz njih ne može proći ronilac s bocom za kisik, nego je mora skinuti s leđa. Profesionalcima je trebalo čak četiri sata da prijeđu opasni put. Pretpostavlja se da bi izvlačenje svakog pojedinog dječaka, kojega bi pratila dva ronioca, moglo trajati čak šest sati.
Jedan od članova međunarodnog spasilačkog tima koji se uspio probiti do zarobljenih dječaka i njihova trenera, Belgijac koji živi na Tajlandu, otkrio je novinarima kako se grupa uopće našla u tako opasnoj situaciji.
Dječaci su, prema pisanju Daily Maila koji se poziva na njegove izjave, navodno sudjelovali u lokalnoj ceremoniji inicijacije u sklopu koje su trebali otrčati u špilju i upisati svoje ime u stijenu te se vratiti. No, poplavne vode blokirale su im prolaz te ih prisilile da se upute još dublje u unutrašnjost planine. Sa sobom su u tom trenutku imali samo jednu svjetiljku koja je radila, no uspjeli su se domoći suhe lokacije na kojoj su pronađeni.
Dodatni izazov za spasilačke timove koji su tragali za njima bila je činjenica da ne postoje nove karte špiljskog kompleksa. Raspolagali su kartom koja je stara oko 30 godina, a koju su izradili francuski speleolozi i na kojoj su poslije britanski unijeli neke ispravke. Dakle, kad su krenuli u sudbonosni zaron, spasioci su naslijepo pogađali u kojoj bi se komori mogli nalaziti dječaci.