Šestero mališana igra se oko logorske vatre dok se pod njima tlo već tjednima neumorno trese. Temperature ispod ništice ne sprečavaju ih da kroz dječje oči maštaju o novoj kući uz veliko brdo šute koja je do razornog potresa 29. prosinca 2020. bila njihov pravi dom. Na imanju smo osmeročlane obitelji Radošević u Novom Selištu nadomak Petrinje, koji je prije tjedan dana posjetila i bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. No, nije došla sama, nego, ciljano, s ekipom stručnjaka na čiju će se inicijativu te uz financijsku pomoć Radoševićima sagraditi nova betonska katnica. Razorni potres Radoševićima je uništio sve materijalne uspomene i vrijednosti, ali kad su vidjeli da se bivša predsjednica osobno zauzima za njihovo bolje sutra, 36-godišnji Ivica, gazda kuće koja je sravnjena sa zemljom, vidi svjetlo na kraju tunela.
- Kad me nazvao poznanik i rekao: 'Ivice, znaš kaj? Sutra ti stiže Kolinda', mislio sam da me zeza. Nisam odmah vjerovao iako se od prvog trenutka, kao i mnogi, angažirao da mi pomogne. A kad sam ju ugledao u dvorištu, ozario sam se. Ne samo ja nego i cijela obitelj. Srce mi je lupalo sto na sat. Ipak je ona bivša predsjednica i taj njezin potez nije bio politički motiviran. Pokazala je da je jedna od nas i da je socijalno osjetljiva. Pridržavala se epidemioloških mjera, razgovarali smo ugodno, raspitivala se o potresu, o mojoj obitelji, o cijelom kraju, što nam još treba i obećala se vratiti za tjedan, dva jer je došla u društvu stručnjaka koji su izmjerili teren i napravili skice te će mi sagraditi novu kuću na mjestu gdje je bila stara - kaže za Jutarnji Ivica Radošević, ne skrivajući zadovoljstvo obećanim. I odmah se potom vraća u prošlost. Na oca bez kojeg je ostao lani i koji je davne 1983. u gradnju kuće unio puno truda i ljubavi.
Zapaljena u ratu
- Da sada moj otac vidi sve ovo, umro bi od tuge, a ne od raka, koji mi ga je uzeo. Kad su bageri počeli rušiti ostatke doma i odlagati šutu na susjedno dvorište, srce mi se kidalo jer u otpad odlazi dio mog života, mojeg djetinjstva i moje sigurnosti. U ratu nam je ta kuća bila zapaljena, onda je godinama propadala, pa ju je država obnovila. Radovi su bili traljavi i bili smo sretni što imamo krov nad glavom, međutim, nisam očekivao da kuća može ovako nestati u sekundi - otkriva otac šestero djece. Život u zaboravljenom kraju je težak, žitelji se grčevito bore za preživljavanje, a na dan potresa koji je kompletno promijenio vizure Sisačko-moslavačke županije Ivica je bio na radnome mjestu, na petrinjskom groblju, kao djelatnik Komunalca.
Uništene grobnice
- Bio sam na poslu. Bio je pogreb i pripremao sam kola. Najednom je počelo jako tresti. Zabrinuo sam se za suprugu i šestero djece koji su bili kod kuće. Nisam znao jesu li dobro, a i sam sam bio izvan sebe jer oko mene se sve urušavalo, pa vidjeli ste na što groblje liči, od uništenih grobnica do crkve. Potres je pokazao snagu i moć, ali i nama ljudima koliko smo krhki i ranjivi. Dojurio sam kući, a žena s djecom i ostalim mještanima bila je na ulazu dvorišta, kod ceste, jer nije bilo druge mogućnosti. Unutrašnjost kuće cijela se raspucala i izgledala je kao da će se sama srušiti s idućim jačim podrhtavanjem. Statičar je odmah stavio crvenu naljepnicu i bilo mi je jasno koja je sudbina našeg doma - opisuje nam Ivica, koji od dana potresa spava u kamp-kućici kod sestrične. Iz urušene kuće nije uspio spasiti ništa od stvari, pa ni neke dokumente.
Privremeni kontejner
- U sestričninu smo dvorištu u kampici jer je i njezina kuća narušene statike. Tijesno je to za nas osam, ali negdje moramo biti. Grijalica radi neprekidno ali to nije rješenje. U njoj kuhamo i normalno se trudimo živjeti i funkcionirati. Sreća je u svemu da su se nedugo nakon potresa angažirali dobri ljudi iz Dalmacije te mi napravili montažnu drvenu kućicu, koju sada s bratom oblažem stiroporom, knaufom te izolacijom jer je grijanje na drva. Tri momka iz Dubrovnika srušila su mi kuću i raskrčila teren kako bih se pripremio za novu kuću, ali i da mi djeca ne nastradaju dok se igraju - sretno će Ivica. Na upit tko je financirao drvenu kućicu u koju bi se uskoro privremeno trebao useliti s djecom, kaže nam da ne zna, da ju je platio anonimni čovjek iz Zagreba.
- Zahvalan sam svima do neba, a i vojska mi je obećala privremeni kontejner. Potreban nam je veći prostor i djeci mir jer počinje škola online. Imamo internet i sreća je što barem po tom pitanju nismo odsječeni od svijeta - zaključuje Ivica, čija najmlađa kćerkica ima četiri godine, a najstarija je 14-godišnja školarka.
Srušena kuća
Nije trebalo dugo da se mjestom pročuje da će novu kuću Radoševićima pomoći sagraditi bivša prva žena države.
- Možemo mi imati različita mišljenja o nekome i ne slagati se politički, ali dobra djela i inicijative treba svakom priznati. Bivša se predsjednica prilično dugo zadržala kod Ivice. Dok je hodala blatnjavim dvorištem i razgovarala sa susjedovom djecom te se igrala s njihovim psom, koji ju očito podsjeća na njezinu udomljenu Kiku, nitko od nas nije niti pomislio da bi to bila baš ona. Imala je masku i bila je odjevena radnički, za teren - priča nam žitelj Novog Selišta, žaleći što nije znao da dolazi jer bi se rado s njom fotografirao. Kako sada stvari stoje, u temelje novog doma bit će utkan i trud bivše predsjednice Hrvatske, čijem se ponovnom posjetu Radoševići raduju. Jer bit će to korak bliže do novog doma na starome mjestu.
"Bila je poput svih nas, nosila je teće s hranom i kutije iz kombija, nije se zaustavljala"
Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na Baniju je dolazila i volontirati. Dokazuju to i fotografije u posjedu Jutarnjeg lista, i to s lokacije u Petrinji gdje su do prošlog tjedna poznati hrvatski kuhari, prije nego što je opskrbu toplim obrocima preuzeo Pleter, pripremali hranu nesebično i požrtvovno. Grabar-Kitarović se stopila s masom. Nosila je masku i zelenu kapu s hrvatskim grbom te dane provodila volontirajući u kuhinji. Osim što je građane posluživala hranom, od nekih mještana doznajemo i da im je pružala riječi utjehe te se direktno informirala o situaciji s ciljem revitalizacije područja. Također je, kažu svjedoci, iz kombija iznosila velike kutije s namirnicama te ih odnosila na lokacije gdje je bilo potrebno. - Kolinda je bila samo maskirana volonterka koja se dobro zabundala zbog zime. Bila je poput svih nas, bezimena, bez samopromocije. Nosila je teće s hranom i teglila robu. Nije se zaustavljala - kaže nam jedan volonter.