Otkakao je u ožujku 2013. preuzeo vođenje Katoličke Crkve, papa Franjo polako je promijenio percepciju te institucije pogođene nizom skandala i sumnjom u samu sebe.
Skandali oko seksualnog zlostavljanja koji su uzdrmali Crkvu mogli bi baciti sjenu i na Franjin pontifikat koji će u utorak napuniti petu godinu.
Ipak, 81-godišni Argentinac u svom je dosadašnjem radu uspio posredovati u povijesnom zbližavanju Sjedinjenih Država i Kube, odigrao je ulogu u mirovnom procesu između vladinih snaga i pobunjenika u Kolumbiji, te je usmjerio snagu Crkve u borbu protiv klimatskih promjena.
Franjo je rođen u Buenos Airesu 17. prosinca 1936. kao Jorge Bergoglio, te je prvi papa iz Latinske Amerike i prvi s južne polutke. Franjo se bori za marginalizirane i za države u razvoju, ističe kako želi "siromašnu Crkvu za siromašne" i katoličku zajednicu koja propovijeda milost i razumijevanje u primjeni svoga nauka.
On je vjerojatno i prvi svjetski čelnik koji je shvatio razmjer migrantske krize koja pogađa Europu, osudivši "globalizaciju ravnodušnosti" u govoru u lipnju 2013. na Lampedusi, tri mjeseca prije no što su dva potonuća broda dovela taj talijanski otok na svjetske naslovnice. U tim je nesrećama poginulo više stotina migranata.
Franjo je u travnju 2016. posjetio još jedno žarište migrantske krize, grčki otok Lezbos, a s njega se u Rim vratio s tri obitelji sirijskih muslimana. Ta je gesta istaknula još jednu od dominantnih tema njegovog papinstva – pomirbu religija.
U svibnju 2014. na izraelskom zidu koji okružuje palestinska područja u tišini je molio za njegovo uklanjanje.
Otvaranje takvih tema izazvalo je pozornost i u dijelovima svijeta koji nisu katolički.
Franjo je u prvoj godini svoje vlasti bio na naslovnicama triju američkih časopisa – Time ga je 2013. proglasio osobom godine, Esquire mu je dao titulu najbolje odjevenog muškaraca, a Rolling Stone je jednostavno objavio: "He rocks! (On rastura.)".
Pokretač promjena
Zbog svojih sklonosti fotografiranju s obožavateljima, ljubljenju beba i iznenadnim telefonskim pozivima usamljenim vjernicima, nasmijani Papa postigao je razinu popularnosti kakvu je njegov prethodnik Benedikt XVI. mogao samo sanjati.
To mu služi kao dobar štit u borbi protiv interesnih krugova vatikanske hijerarhije i provođenju reformi unutar Crkve, iako neki kritičari tvrde da su one zastale.
Izvori iz Vatikana Franju opisuju kao čelnika s kapacitetima poslovnog direktora za donošenje brzih odluka.
Tijekom svojeg petogodišnjeg mandata Franjo je uzdrmao i ubrzao vatikansku birokraciju i doveo moderne revizore u maglovite strukture bankovnog sustava Svete Stolice.
Uhvatio se u koštac i s po Crkvu iznimno štetnim skandalom oko seksualnih zlostavljača iz redova klera, sastajući se s njihovim žrtvama, obećavši da će krivci odgovarati pravdi i donijevši nove unutarnje crkvene procedure za kažnjavanje biskupa koji su krili te zločine. U tu svrhu je osnovao i Papinski odbor za zaštitu maloljetnika, no njegovi kritičari smatraju kako Crkva i dalje pravosuđu preko volje predaje svećenike pedofile.
Bez palača
Franjine ključne osobine su poniznost i skromnost.
Suprotno od svojih prethodnika koji su nosili krznene i satenske plaštove, Franjo bira jednostavnu i diskretnu odjeću i pektoralni mu je križ od željeza, a ne od zlata.
Papa je odbio stanovati u raskošnoj Apostolskoj palači, pa živi u skromnom stanu u Domu svete Marte, svojevrsnom vatikanskom pansionu u blizini bazilike svetog Petra. Ne koristi niti papinsku ljetnu rezidenciju u Castel Gandolfu jer su mu godišnji odmori nepoznat pojam.
Kad je u listopadu 2014. otvorio prvi krug razmatranja crkvenih učenja o obitelji, sudionicima je rekao da prate njegov primjer i govore iskreno, "čak i ako misle da će to uvrijediti njihovog papu".
Njegove reforme poput onih kojima je dopustio razvedenim i ponovno vjenčanim vjernicima da se pričešćuju, naišle su na otpor konzervativaca s kojima se Franjo ipak slaže po mnogim drugim pitanjima.
On osuđuje pobačaj kao i svi drugi svećenici na svijetu. Na zaprepaštenje mnogih boraca protiv siromaštva i za prava žena, njegova Crkva ne planira ukinuti zabranu kontracepcije, a liberali mu zamjeraju da u njegovoj viziji organizacije društva nema mjesta za istospolne brakove.
No vanjski svijet mora vidjeti širu sliku, sliku Crkve koja se prilagođava modernom svijetu, organizaciju koja je nekad univerzalno osuđivala homoseksualnost kao neku vrstu bolesti, a sada je vodi osoba nalik djedu koja grli svoje gay prijatelje i svoj stav prema njihovoj orijentaciji sažima frazom: "Tko sam ja da im sudim?".
Deset citata koji su definirali Franjino papinstvo
Poniznost
"Molite za mene", riječi su koje je izgovorio u svojem prvom pojavljivanju na balkonu bazilike svetog Petra nakon izbora 12. ožujka 2013. "I ja sam grešnik", objasnio je drugom prilikom.
Siromaštvo
"Želim siromašnu Ckrvu za siromašne", kazao je tri dana nakon izbora i time odredio smjer svojeg pontifikata.
Snošljivost
"Ako je netko homoseskualac i traži Gospdina u dobroj volji, tko sam ja da mu sudim?", izjava je iz srpnja 2013. koja se smatra prekretnicom u odnosu Crkve prema seksualnim manjinama.
Nejednakost
"Obožavanje drevnog zlatnog teleta vratilo se maskirano u idolatriju novca i dikakturu bezobzirne ekonomije kojoj nedostaje iskrena ljudska svrha", napisao je u Apostolskoj pobudnici 2013. na temu ekonomske nejednakosti.
Okoliš
"Zemlja, naš dom, počinje sve više nalikovati na nepreglednu gomilu smeća", citat je iz njegove enciklike o okolišu Laudato Si, objavljene u lipnju 2015.
Zemlje u razvoju
"Zemlja siromašnog juga bogata je i uglavnom nezagađena, ali pristup vlasništvu dobara i resursa nužan za ispunjenje vitalnih potreba spriječen je sustavom komercijalnih odnosa i vlasništva koje je strukturno preverzno", još jedan citat iz spomenute enciklike kojim Franjo zagovara prava južne polutke.
Migranti
"U ovom svijetu globalizacije, zapali smo u globalizaciju ravnodušja. Navikli smo na patnje drugih, nije nas briga, ne tiče nas se", kazao je u govoru na Lampedusi u srpnju 2013. pozivajući svijet da ne zatvara oči na patnje migranata.
Planiranje obitelji
"Neki misle, oprostite mi ne izrazu, da se moraju razmnožavati kao zečevi da bi bili dobri katolici", izjava iz siječnja 2015.
Crkvena reforma
"Kurija koja nije samokritična, koja nije u skladu s vremenom, koja se ne trudi biti bolja, to je bolesno tijelo", dio je žestoke kritike vatikanskom establišmentu iz prosinca 2014. koju je zaključio ocjenom da Rimska kurija boluje od "duhovnog Alzheimera".
Milosrđe
"Nema grijeha koji Božja milost ne može dosegnuti i oprostiti ako pronađe pokajničko srce spremno na pomirbu s Ocem", rekao je Franjo u studenome 2016. odlučivši da svi svećenici, a ne samo biskupi, mogu odriješiti žene koje su pobacile.
Otkakao je u ožujku 2013. preuzeo vođenje Katoličke Crkve, papa Franjo polako je promijenio percepciju te institucije pogođene nizom skandala i sumnjom u samu sebe.
