- Mikea su probudili iz inducirane kome nakon dvije operacije, razgovara sa svojima i dobro je! - bila je iznenadna, sretna vijest iz dalekog New Yorka koja je suze od tuge u zablaćkome domu njegova strica Ivice Ljubića i strine Ksenije jučer u trenu pretvorila u radosnice!
Otkako je Mike Ljubic 2. listopada teško ranjen u leđa spašavajući svojim tijelom život supruge Michelle tijekom brutalno hladnokrvnog, sumanutog masakra paljbom iz strojne puške s 58 poginulih i 500 ranjenih na koncertu country glazbe u Las Vegasu, tuga i potresenost uselile su se u srca Ivice i Ksenije.
Od toga trenutka nije prestala svakodnevna telefonska komunikacija s Ivičinom sestrom u New Yorku, a jučer je prenijela najbolju vijest koju su svi Ljubići u Hrvatskoj i SAD-u mogli čuti nakon jeziva čina masovnog ubojice Stephena Paddocka iz hotela kakav SAD ne pamte.
- Što je život! Evo, prije jedne minute razgovarali smo drugačijim tonom. Imali smo, naravno, stalnu nadu u najbolji rasplet za našega Mikea koji inače živi u San Pedru, ali sada možemo i malo s olakšanjem odahnuti - kazao je Ivica nakon razgovora sa sestrom. Gospođa Ksenija kaže da ovih dana više ne znaju s kim razgovaraju, toliko ih ljudi zove, zanimajući se za Mikea s najiskrenijim željama i molitvama za oporavak.
Junački potez
Teška srca Ivica je pristao na ovaj razgovor jer mu je u svoj toj tuzi i smetenosti najmanje stalo do ikakva publiciteta, no istodobno je svjestan velikog odjeka i razumljivog zanimanja domaće i američke javnosti za sudbinu njegova 41-godišnjeg sinovca, dizaličara u luci Los Angelesa. Mike je, govori Ivica s neskrivenim ponosom, spašavajući život supruge, također Hrvatice rođene Španjol i majke dvojice njihovih sinova, postupio junački i nesebično, što bi bez razmišljanja na njegovu mjestu napravio svaki pravi muškarac.
- Oduvijek je bio dobar mladić, neobično privržen obitelji i rodbini, svome Zablaću i ponosan što je Hrvat. Mike i moj pokojni brat, njegov otac koji je nažalost, preminuo prije tri mjeseca u San Pedru, bili su tamo glavni organizatori pomoći za domovinu među našim iseljenicima u najtežim trenucima Domovinskog rata - kazuje Ivica, inače električar s vlastitim obrtom.
On je najmlađi i jedini živući od trojice braće. Dvojica su umrli u SAD-u, gdje su odavno iselili poput mnogih Zablaćana, te su on i sinovac Mike, rođen u Americi, no sa Zablaćem upoznat od djetinjstva, u posebnoj vezi. Prije oca, Mikeu je umrla i majka, porijeklom Višanka.
- Bilo nas je petero djece. Trojica braće i dvije sestre, obje su također već dugo u SAD-u. Jedna u New Yorku i druga u San Diegu - objašnjava iseljeničku povijest svoje obitelji dok sa sjetom pokazuje fotografiju snimljenu 2005. u San Pedru, kada je zajedno sa suprugom Ksenijom posjetio svoje. Snimili su tada bezbroj fotografija, a na ovoj su samo muški izdanci loze Ljubića na okupu, među njima i Mike s jednim od sinova u naručju, sretni i nasmijani.
Zablaće ga čeka
- Ja nisam htio ostati tamo, a zvali su me braća i sestre u nekoliko navrata. Ovdje imamo manje, ali imamo sve i ne mislim da je život u Americi tolika blagodat. Naprotiv, uvjeren je Ivica u ispravnost odluke da jedini od sestara i braće ostane u Hrvatskoj.
- Mike je ovdje zadnji put bio prije 3-4 godine s djecom, a nakon ove dobre vijesti, nadam se da ćemo se što skorije ovdje opet vidjeti!
I Zablaćani, dakako, drže palčeve da Mike Ljubic dobije dosad najtežu bitku u životu. U mjesnom kafiću bilo je onih koji ga osobno ne poznaju, ali su puni poštovanja prema njegovom hrabrom, nesebičnom činu.
- Otiđeš na koncert, zabaviti se s prijateljima i onda ti zamalo presudi netko pomračena uma... Samo neka se izvuče - kazao nam je Vinko Jakoliš, čijom smo susretljivošću došli do Ivice Ljubića. Dobru vijest o Mikeu zacijelo je saznao i prije nego što su friške novine došle u Zablaće.