Jeste li se zapitali kako je raditi na kiosku? ‘Dižu nas s godišnjih odmora, nemamo niti pauzu od pola sata, a evo kolika nam je plaća‘

U svega nekoliko minuta na kiosku se može obaviti puno toga. Platiti račune, kupiti kartu za autobus/tramvaj, poslati ili preuzeti paket, kopirati dokumente, kupiti kavu - samo su neke od usluga. No, jeste li se ikada pitali kako je raditi na kiosku, kolika je plaća, gdje radnice odlaze na toalet...?, piše N1.

Usluge su mnogobrojne što je odlično za kupce, ali ne i za zaposlenike jer je rad na kioscima posebno zahtjevan s obzirom na uvjete u kojima rade. Jako je puno posla, a malo radnika jer nitko ne želi raditi na kiosku, pogotovo mladi, otkriva za N1 jedna radnica na kiosku.

“Ljudi dođu na obuku i kad vide kakav je obujam posla i za koju plaću se radi – odlaze. Više nitko ne želi raditi na kiosku. Jako teško je dobiti mlade da rade. Kiosci se zatvaraju jer nema tko raditi”, priča.

Na moru je, dodaje, dosta prodajnih mjesta koja se nisu otvorila već nekoliko godina jer nema tko raditi.

Kiosci se zatvaraju i u kontinentalnom dijelu Hrvatske što dovodi do smanjenja smjena pa onda radi samo jedna osoba, a posla je puno pogotovo u jutarnjoj smjeni, govori zaposlenica za N1.

Radi se sedam do osam sati dnevno te radnice imaju jedan ili dva dana u tjednu slobodno, ali to, ističe, često nije tako. Zbog velikog nedostatka radne snage neki radnici nemaju slobodno po dva do tri tjedna.

Godišnje odmore ne mogu koristiti po želji.

“Često nas dižu s godišnjih odmora ako se netko razboli ili je neka izvanredna situacija. Događa se da primjerice danas idete na godišnji i da vas zovu da dođete raditi”, objašnjava.

Također ne rade uvijek na istom kiosku. Ima prodavača koji, kako navodi, mjesečno promjene pet do šest mjesta.

“Sva trgovačka društva u djelatnosti trgovine osjećaju nedostatak radne snage jer je fluktuacija velika i radnici odlaze tražeći nova radna mjesta, veće plaće, bolje uvjete rada, slobodne vikende i slično”, objašnjava predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske Zlatica Štulić.

Jedan od velikih problema s kojim se suočavaju je korištenje pauze i odlazak na wc.

“Ne možemo koristiti pauzu od pola sata. To nam ne dozvoljavaju već možemo koristiti kratke pauze nekoliko puta pa to onda koristimo za WC. Kako nemamo toalet i vodu onda trčim negdje u kafić”, priča zaposlenica kioska.

Andreja Thomas/Cropix+

Za to vrijeme zamole nekog u koga imaju povjerenja da pričuva kiosk ili ga zatvore. “Voditelji nekad znaju biti i bezobrazni zašto se zatvara. Nemaju razumijevanja da i mi moramo obaviti svoje potrebe”, ističe.

No, ako u blizini nema kafića ili drugih prostora koji rade u isto vrijeme, radnici se jako teško snalaze.

Nije lako raditi ni uz različite vremenske uvjete. Iako ljeti imaju klimu, a zimi grijalice, to im ne pomaže puno.

“Stalno je otvoreno i svaki čas morate ići van, mijenjati cijene, puniti frižider,…”, objašnjava.

Problemi tu ne prestaju. Naime, ako nešto nedostaje ili je ukradeno, plaćaju iz svog džepa uz ionako male plaće.

“Prodavači plaćaju manjkove, poslije inventure nam to skinu od plaće. Ne rade se primopredajne inventure kad netko odlazi na godišnji i bolovanja. To je sve na povjerenje, pa se stvaraju veliki manjkovi, svega bude”, upozorava ova radnica na lošu praksu u poslovanju.

Ono što država odredi kao minimalac, to je njihova plaća. Tako dobivaju, navodi, 3.750 kuna plaću uz prijevoz i neoporezivi dio. Radi već dvadeset godina i ništa se nije, promijenilo na bolje već je, kaže, sve gore.

“Kad država povisi minimalac onda nam plaća ide gore. Poslodavac kaže da nema prostora za povećanje plaća”, tvrdi zaposlenica.

Radnici su razočarani i frustrirani jer od te plaće ne mogu živjeti, a od njih se očekuje da obavljaju veliki obujam posla, ističe.

“Generalno plaće radnika u kioscima su male, a stimulacije ostvaruje manji dio radnika. Božićnica, uskrsnica i regres je pravo koje ostvaruje dio radnika”, objašnjava predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske Zlatica Štulić.

Dodaje kako neka društva imaju kolektivnim ugovorom uređena prava radnika, materijalna i nematerijalna, pa tako i povećanje plaće za prekovremeni rad, rad nedjeljom i blagdanom, ali ostali ovise o dobroj volji poslodavca.

Stoga im se višak sati koji su odradili često ne isplaćuje, slobodne dane teško mogu ostvariti jer nema dovoljno radnika, a plaća koja je određena ugovorom je najniža osnovna, kaže za N1 ova radnica s kioska.