Goloruke, golobrade, nenaoružane i potplaćene, one su heroine koje nitko ne spominje: kad se svi posakrivamo one ostaju izložene, one su - blagajnice!

Nekad su barem snimali filmove o njihovim krajnje skromnim željama da ponekad vide more. Danas ih se rijetko tko sjeti i u koronavirusom opsjednutim medijima, makar su najizloženija jurišna pješadija u najplićim rovovima ovoga novodobnog rata. U kojemu kod nas još nema brojanja mrtvih, a ni potencijalno fatalne rane se (još) ne vide.

Blagajnice u trgovačkim lancima, koje ovih dana nekritički pustoše histerični građani sebično opsjednuti vlastitom sudbinom, apsolutne su heroine prve faze epidemiološke krize.

Goloruke, golobrade, nenaoružane i potplaćene, a svakodnevno suočene s tisućama potencijalnih širitelja zaraze. Skrušeno odrađuju svoje smjene šutke skenirajući artikle, prihvaćajući gotovinu i kreditne kartice, premještajući robu u vrećice s pokretnih traka, te pronalazeći snage i za usputnu šalu ili smiješak.

Nakon što su na natečenim nogama odradile cjelokupnu hrvatsku tranziciju i brojne njezine profiterske ratove i krize - od Miroslava Kutle do grupe Borg - kao iskusno topovsko meso dopala ih je, eto, još jedna. Dok vlasnici trgovačkih lanaca zahvaljujući panici od korone bilježe enormne poraste prometa i profita (prema službenoj statistici u petak od gotovo 100 posto, a u subotu 40-ak posto u odnosu na zaradu na iste datume lani), sav teret pojačane trgovine i potrošnje slomio se, bez riječi priznanja i uza svu opasnost aktualne situacije, preko njihovih leđa.

Nikoga da digne glas u njihovu obranu, ali one su na to već navikle. Dok sindikati učitelja principijelno prosvjeduju zbog svojih članova koji ovih dana moraju u škole bez djece, pa će se – kako tvrdi šef Preporoda Željko Stipić – time izložiti mogućoj opasnoj zarazi, blagajnicama kao trudbenicama privatnoga trgovačkog sektora izlaganje svakoj pogibelji za par tisuća kuna samo se po sebi podrazumijeva.

Možda im jednom, kad sve ovo prođe, Dalibor Matanić opet eventualno posveti film; drugoga spomenika u ovoj zemlji dobiti neće.

Valja se, ipak, na vrijeme sjetiti svih istinskih patnika ovoga nevremena, prije nego što mutikaše i hvalisavci ukradu monopol na herojstvo i prije nego svi zajedno postanemo puka statistika u mašini bolesti i smrti. I kupite makar, vi veliki trgovački menadžeri, od tih dvostrukih zarada zadnjih dana maske za lice ovim ratnicama na prvim linijama "korone".

One, doduše, nisu medicinsko osoblje, ali su im sredstva najnužnije zaštite jednako prijeko potrebna.