Pravna jednakost zajamčena je Ustavom i baš zato zaštićeni najmoprimci traže da ih se prestane tretirati kao građane drugog reda.
Nedavno su Ustavnom sudu podnijeli zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova, a kojim im se nalaže da se do 2023. isele iz stanova i predaju ih vlasnicima ili pristanu na podstanarstvo po cijeni koju odredi najmodavac.
Europski sud za ljudska prava presudama je natjerao Vladu da zaštiti vlasnike koji ne mogu raspolagati stanovima jer su od zaštićenih najmoprimaca do sada dobivali tek simboličnu najamninu, što je aktualnim dopunama i izmjenama Zakona i učinjeno, ali sada su ugrožena prava najmoprimaca.
Nepravda koju su doživjeli vlasnici kojima je komunistička vlast oduzela imovinu, ponovno se "ispravlja" nepravdom, tvrde najmoprimci. Oni su, vele, zbog loših zakonskih rješenja države postali ti kojima nad glavom visi Damaklov mač, jer niti su koga izbacili iz stana koji je s vremenom postao pravno sporan, niti su ikada bili tretirani kao podstanari, a što će 2023. i formalno i faktički postati.
Sustanarske zajednice
U "onom sustavu" tadašnja im je vlast dala stanarsko pravo i uselila ih, redom, u tzv. sustanarske zajednice, a oni koji su ostali posljednji u takvim stanovima, kojima nije dopušteno da se natječu za dobivanje društvenog stana, izvukli su deblji kraj. Zato smatraju da je u njihovu slučaju grubo prekršeno pravo ustavne jednakosti, i zato kreću na dugi hod kroz institucije da bi se, poput vlasnika stanova s kojima ih je država očito namjerno konfrontirala, izborili za pravednije zakonsko rješenje od onoga koje je sada na djelu.
– Uvjeren sam da su njihovi zahtjevi potpuno opravdani i da ih se stavilo u neravnopravan položaj u odnosu na druge građane koji su otkupili društvene stanove. Oni su "izvisili" u svim varijantama i, za razliku od ostalih građana koji su društvene stanove otkupili i po desetak puta nižim cijenama, pa ih mnogi poslije i preprodali, neki i po više njih, i tako jako dobro zaradili, zaštićene se najmoprimce pretvara u podstanare ili ih se tjera na ulicu. Apsurdno je da se Hrvatska od svih tranzicijskih zemalja prva počela baviti pitanjem denacionalizacije, a ima daleko najgora zakonska rješenja na tu temu – kaže profesor Hrvoje Kačer, pročelnik Katedre za građansko pravo Pravnog fakulteta u Splitu, jedan od naših najvećih autoriteta za građansko pravo.
Profesor Kačer tvrdi da je došlo vrijeme da država efikasno riješi problem koji je stvorila između vlasnika i najmoprimaca. Prema gruboj računici, to bi je stajalo oko milijardu kuna. Radi se o 3000 stanova, po prosječnoj cijeni od 700 eura do 1400 eura po kvadratu, a ta bi se odšteta mogla isplatiti stanarima i u ratama tijekom pet godina. Riječ je, objašnjava profesor Kačer, o djelomičnoj odšteti, ali bi ona bila pravična i omogućavala bi zaštićenim najmoprimcima da dobivenim novcem riješe stambeno pitanje. Oni bi "stare" stanove predali prvotnim vlasnicima ili nasljednicima. Novac od otkupa društvenih stanova i dalje pristiže u državnu blagajnu pa to ne bi trebao biti nikakav problem, niti bi taj izdatak opterećivao porezne obveznike. U pitanju je samo politička volja. A da je to moguće, svjedoče primjeri ostalih tranzicijskih zemalja.
Simboličan otkup
– Na taj će se način vlasnici najbrže vratiti u svoje stanove, a zaštićeni najmoprimci neće završiti na ulici, i svi će biti zadovoljni, a načelo jednakosti građana pred Ustavom ispoštovano. Sadašnje zakonsko rješenje prema kojem zaštićeni najmoprimci imaju prednost kod kupnje POS-ovih stanova je tragikomično. Radi se mahom o staroj populaciji i ti ljudi zbog visokih godina uopće nemaju pravo podići stambeni kredit – kaže Kačer, i napominje da ni jedni ni drugi nisu krivi za ono što im se dogodilo.
– To što na jednoj i drugoj strani ima onih koji iskaču iz ove priče, a to su oni koji su kupili useljene stanove za mali novac da bi ih poslije preprodavali, ili imaju druge stanove a vode se kao zaštićeni najmoprimci i izigravaju one koji nemaju drugog krova nad glavom, ne smije zamagliti glavni problem koji treba riješiti. A on se može pravno i pravedno riješiti jedino tako da se vlasnicima vrate njihovi stanovi, a stanare dostojno obešteti. Najvažnije je imati na umu da među vlasnicima postoje oni koji su naslijedili nekretnine koje su otete njihovim precima, a nemaju druge, znači, prisiljeni su biti podstanari pored svoje imovine, a među zaštićenim najmoprimcima također postoje ljudi kojima je to jedini krov nad glavom – upozorava profesor Kačer. Stanari su sucima Ustavnog suda ukazali da za njih sporan Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o najmu nije usvojen kvalificiranom većinom iako se radi o organskom zakonu, jer se njime odlučuje o pravu na stan koje je jedno od temeljnih ljudskih prava. Znači, naglasili su da je Zakon izglasan po pogrešnoj proceduri i kao takvog bi ga trebalo proglasiti ništavnim.
Odvjetnici koji stoje iza prijedloga o pokretanju postupka o ustavnosti napominju da se osobama koje su stekle stanarsko pravo Zakonom jamčilo da u takvim stanovima žive do smrti, ali se i podrazumijevalo da bi i nakon njihove smrti netko njihov nastavio živjeti u istim stambenim prostorima, jer se tu prvenstveno mislilo na članove obiteljskog kućanstva.