Na izjave Milorada Pupovca, koji je današnju Hrvatsku usporedio s NDH i optužio je da je faktor nestabilnosti u ovom dijelu Europe, od njegovih kolega iz akademske zajednice najoštrije je reagirao dr. Anđelko Milardović s Instituta za migracije i narodnosti.
U pismu premijeru Plenkoviću zatražio je da, kako je napisao, smijeni "ustašu Pupovca". Na tome nije stao.
– Reagirao sam – kaže Milardović u uvodu razgovora – zato što je ta izjava značila vrhunac njegova 30-godišnjeg moralnog zlostavljanja. Taj čovjek 30 godina moralno zlostavlja građane, odnosno ovo društvo, a da ti isti građani i to isto društvo nemaju instrumente odgovoriti moralnom zlostavljaču.
Je li Pupovac - ustaša?
U čemu se ogleda to, kako ga nazivate, moralno zlostavljanje?
– U pervertiranom nasilju u svakodnevici. Tu mislim na političku svakodnevicu, jer iz dana u dan, iz godine u godinu, imamo takvu vrstu nasilja u smislu zloupotrebe moći, savršene manipulacije, sotonizacije, uporabe diskursa s temeljnim kategorijama na semiotičkoj razini ustaše, NDH, ugroženost... A s druge strane, taj isti čovjek sjedi u vlasti te replike NDH, što je, po njemu, današnja RH. U tom smislu Pupovac je za mene – ustaša.
Od premijera Plenkovića javno ste zatražili da smijeni "ustašu Pupovca". Ignorirani ste, iako ste se izravno obratili i Vladi.
– Ova formulacija Pupovac kao ustaša izvedena je iz njegove teze. Da sam u odnosu na taj pojam upotrijebio opozit, ja bih bio razapet. Semiotičkim postupkom denotacija – konotacija napravio sam taj pomak i ispalo je to što je ispalo.
Držim da sam trebao reagirati kao građanin ove zemlje. Naravno, ja kao građanin nemam tu snagu da bih nekoga postavio ili maknuo, niti je to moj posao, ali mogu glasno reći što mislim. Ja mislim da je tom izjavom Pupovac prešao sve granice.
U njegovu slučaju moj diskurs se kreće u ovim gabaritima: okvirima njega kao političara, nepotenciranja etničkog markera uz isticanje republike i republikanskog načela, čiji je bit postojanje zakona i vladavina zakona, te njegova primjena na sve bez obzira na pojedinačnost i posebnost. Svaki zakon je po svojoj strukturi općenit, apstraktan i ne odnosi se ni na jednu individuu.
Svako nasilje treba kazniti
Ne možete osporiti da je Pupovčevu istupu prethodio niz napada na pripadnike srpske manjine u Hrvatskoj.
– Točno. Oni su se dogodili, ali jesu li oni autentični ili su dio režije, ja ništa ne tvrdim. Ja samo postavljam retoričko pitanje. To je prvo, a drugo da je moj stav kao onog koji slijedi republikansko načelo sljedeći: svako fizičko nasilje mora biti procesuirano i ono se ne može selektivno kažnjavati.
Kažnjava se nasilje kao nasilje, a ne da ima etnički predznak pa se jedne kazni, a druge ne kazni.
Je li bilo slučajeva da Srbi nisu kažnjavani za nasilje nad Hrvatima?
– Ne, ali ja govorim da se svakom nasilju, želimo li biti civilizacija, kao društvo moramo suprotstaviti. Ne može me se optužiti da idem na selektivnu interpretaciju na naše i njihovo nasilje. To nije moja shema, niti dopuštam da me se uvuče u takvo što.
Ponavljam, moja je pozicija republikanska, legalistička. Nasilje je postojalo i zato su tu institucije da se pokrenu procedure. Još nešto, mi imamo posla s fizičkim nasiljem, ali malo vremena koristimo za promišljanje onoga mentalnog, toga moralnog zlostavljanja, kako ga je u svojoj knjizi istog naziva definirala Marie-France Hirigoyen.
S tom pervertiranom igrom moći mi se susrećemo na radnom mjestu, i kod vas u medijima, i kod mene na institutu, nekoj korporaciji ili političkoj stranci. Općenito na političkoj razini imamo posla s onim što se u Splitu zove – pila naopako.
Ne može se dopustiti jednom političaru da 30 godina sudjeluje u jednoj kampanji identificirajući cijeli korpus, cijelo društvo s jednom propalom ideologijom. To je za mene uvredljivo jer se nisam borio za NDH. Ja sam se borio za pluralizam, demokraciju, vladavinu prava, tržište, zapadni sustav vrijednosti, za civilizaciju.
Govorim u svoje ime i ne mogu to raditi u ime ostalih, ali to jednostavno neću trpjeti. I to je jedini razlog zašto sam intervenirao. Ništa drugo.
Država je za sve kriva
Napravili ste i svojevrsni "dossier Pupovac" sažimajući tri desetljeća njegova političkog rada. Nazivate ga "kompleksnom, kontradiktornom osobom, čistim makijavelistom". Zašto?
– Zato što on u odnosu na zakone, koji ga ne tretiraju, koristi sva moguća sredstva da bi postigao osobne i ciljeve društvene grupe u čijoj je službi, bilo da je to radikalniji dio manjinske zajednice, bilo veće kao što je Republika Srbija. U tom smislu ga gledam kao makijavelista i instrumentalista, a ne političara koji predstavlja jednu manjinsku zajednicu.
U čemu je to konkretno Milorad Pupovac izuzet od pravne države, od primjene zakona?
– Izuzet je od propitivanja na registrirana pitanja koje sam sažeo u ovoj svojevrsnoj bazi podataka.
Koja su to konkretno pitanja?
– Ima ih pet. Prvo, nikada nije odgovorio na pitanje o svojoj stvarnoj ulozi za vrijeme rata, zašto se u medijima navodilo kako se bavio obavještajnom djelatnošću. Svaka bi normalna država trebala propitati zakonski za koga je taj čovjek radio u ratnom sukobu, što je radio itd.
Drugo, njegovi bliži članovi obitelji digli su ruku na Ustav RH. Nikada do kraja on to nije objasnio, niti je ikada država postavila to pitanje. Treće se tiče onoga što se u medijima provlači oko slučaja dr. Ivana Šretera, a o čemu najviše zna Slavko Degoricija.
Ja sam ga doveo u kontekst toga i ništa više. Najbolje je da jednom zauvijek odgovori i odmakne to od sebe, pa nitko više neće postavljati takva pitanja.
Četvrto pitanje se referira na gospodarski kriminal u Tesla banci. Unatoč brojnim napisima koje navodim u bazi podataka, država nikada nije postavila to pitanje. Pupovac je bio osnivač i predsjednik Nadzornog odbora.
Peta stvar se tiče financiranja zajednice i novca koji se izdvaja iz proračuna. Pitajte Nenada Vlahovića što misli o o tome. Radi se o istaknutom pravniku, obrazovanom čovjeku i ne mislim da bi podnosio prijave da nema argumente kontra Pupovca.
Tko je trebao dati odgovore na ta pitanja – sam Pupovac ili pravna država?
– Upravo sam htio reći da je to bio zadatak pravne države. Ali ona ne funkcionira po republikanskom načelu. To je pitanje trebala postaviti pa da vidimo ima li u svemu istine, koja jest, a koja nije Pupovčeva odgovornost.
Stvar bi na taj način bila riješena odavno, ali se država boji u odnosu na Pupovca primijeniti načelo zakona da ne bi bila optužena za nekakav etnički progon. Ako se upotrebljavaju zakoni, onda se oni ne odnose na nekakav etnički marker.
Kako je riječ o političkom lukavcu, boje se da bi on to politički instrumentalizirao, pokrenuo priču u međunarodnim okvirima. Pa i sada je time zaprijetio. Međutim, Pupovac i nije toliko kriv što ne odgovara na ta pitanja, nego ja prst upirem u državu.
To vam je drugi memorandum
Koliko mu pogoduje činjenica što je u nizu vlada bio prevaga za većinu u Saboru?
– Odgovornost je u nakaradnoj logici vlasti. Vlast je spremna sve učiniti za vlast. Ovdje mi i ne govorimo o etničkim kategorijama vlasti, nego političarima koji tvore tu vlast. Ona je u odnosu na građane potpuno disfunkcionalna.
Ovo je deformirani politički sustav koji ima autoritarna obilježja, personalnu vladavinu, kontrolu i zloupotrebu medija, njihovo pretvaranje u propagandu, zloupotrebu obavještajne zajednice... Umjesto da nas štite od destabilizacije i srpske obavještajne mreže, one se upleću u dvorske igre.
Zašto mislite da je na djelu operacionalizacija Memoranduma 2?
– Podsjetit ću vas da su svi, kada se pojavio prvi memorandum SANU-a, govorili o nevidljivom, nepostojećem dokumentu. Ali onda smo mi vidjeli da se pojavio i da je postojeći.
Tako se govori i u slučaju drugog memoranduma. Taj je dokument objavljen u jednom časopisu koji u SAD-u izdaju bošnjački intelektualci. I rukopis ovih događaja posljednjih godina je frapantno sličan onima iz 90-ih. Zato sam u ožujku 2017. na adresu Odbora za vanjsku politiku Sabora uputio dopis i zamolbu da se očituje na ono što piše u novome memorandumu.
A tamo doslovce stoji: "... destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire, slabiti oštricu optužbi protiv Srbije."
Predsjednik Odbora je Miro Kovač, u njemu, među ostalima, sjede i Milorad Pupovac i Vesna Pusić. Ja do dana današnjeg nikakav odgovor od njih nisam dobio.
Opet će HDZ uzeti SDSS u Vladu
Koliko se HDZ našao u "neobranu grožđu"? S jedne strane očito su od EU izbora zaoštrili retoriku u pokušaju da pridobiju odbjegle desne birače, a s druge su u kolaciji sa SDSS-om, iako im Hvidra i braniteljske udruge traže da je razvrgnu?
– Kao i u slučaju političara Pupovca, riječ je o bipolarnom poremećaju. Od njega pati i cijela ova vladajuća koalicija. Jer što je drugo nego to kada sjediš u Vladi RH i Saboru, za to primaš novac i onda izjavljuješ da je tvoj glavni grad Beograd ili ideš tamo na instrukcije Aleksandru Vučiću, istom onome koji je 1994.-1995. u Glini držao vatreni govor?!
Taj bipolarni poremećaj nadograđuje se ovim permanentnim moralnim zlostavljanjem građana. To nas je dovelo u situaciju da mi ne smijemo ništa reći jer svi koji nešto kažu budu proglašeni ustašama. I HDZ-ova se pozicija u političkoj psihijatriji može definirati tim bipolarnim poremećajem. Na sve Pupovčeve navode, od nazivanja današnje Hrvatske replikom NDH do njegove šutnje na rehabilitaciju Draže Mihailovića ili pokušaja oko Milana Nedića, oni šute i prihvaćaju kao da je to istina. Ili govore o stabilnosti države, puna su im usta toga, za koalicijskog partnera imaju čovjeka koji je destabilizira. To građane vrijeđa i bio je jedan od razloga da Andreja Plenkovića pitam kada će nešto učiniti.
Do izbora je godinu dana. Hoće li do njih opstati koalicija HDZ-SDSS?
– Hoće. Uzet će ih za partnera i nakon idućih izbora, što će samo biti nastavak ovoga bipolarnog poremećaja o kojemu govorim.
Neće im ni dalje smetati to što se radi o stranci koju je osnovao ratni zločinac Goran Hadžić.
No, svaki je pojedinac odgovoran za svoje postupke, kao što sam i ja odgovoran za ovo što govorim. Držim da u ovom slučaju nisam problem, nego rješenje.