Pomorski policajac iz Pakoštana tužio je državu jer mu tijekom višednevnih službi u nadzoru državne granice na moru nisu bili plaćeni prekovremeni sati.
Presudom Općinskog suda u Zadru od 18. studenoga sudac Tomislav Bago presudio je u njegovu korist, pa je naložio državi da mu u roku od osam dana isplati uvećani dio plaće za razdoblje od travnja 2011. do listopada 2013. godine u ukupnom bruto iznosu od 8827 eura s kamatama. Država mu uz to mora platiti i troškove postupka od 3477 eura.
U postupku je bilo potrebno razjasniti predstavlja li vrijeme provedeno u toj službi, nakon redovnog radnog vremena, koje može trajati osam, 10 ili 12 sati, prekovremeni rad ili - pasivno dežurstvo.
Država, koju je je u ovom postupku zastupalo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru (ODO) usprotivila se policajčevoj tužbi ističući da mu je za to vrijeme pravilno bila obračunata i isplaćivana razlika uvećane plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima.
Dodali su i da je uz to bila isplaćivana i naknada za pasivno dežurstvo sukladno Kolektivnom ugovoru.
- Bez obzira što je tužitelj na terenu proveo nekoliko dana, pravo na uvećanje plaće prema Kolektivnom ugovoru ostvaruje samo za stvarno odrađene sate, a ne za sate koje je na terenu proveo spavajući, odmarajući se, te za sate kada nije izvršavao radne zadaće, odnosno putujući do mjesta rada na terenu.
Za postojanje prekovremenog rada bitno je postojanje više sile izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno, izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije – naveli su u ODO-u predlažući odbiti tužbeni zahtjev pomorskog policajca,
Sud je, međutim, u postupku utvrdio suprotno držeći da vrijeme koje policajac provede za trajanja višednevne službe u nadzoru državne granice na moru, što se odnosi na sate nakon redovnog rada, u trajanju od osam, 10 ili 12 sati, ali bez osmosatnog odmora, predstavlja prekovremeni rad, odnosno prekovremene sate, sukladno Zakonu o radu.
- Pasivno dežurstvo bi dolazilo u obzir da se tužitelj u spornom vremenu nije nalazio na mjestu gdje se obavljaju njegovi poslovi, odnosno da se nalazio doma i da onda po pozivu za vrijeme trajanja tog dežurstva, obavlja zadatke, odnosno dolazi od doma, tj. od kuće, na radno mjesto (u vrijeme trajanja te službe), što ovdje nije slučaj, zbog čega se ne može prihvatiti stav tuženika da se u takvoj situaciji radi upravo o pasivnom dežurstvu - naveo je sudac Bago u dijelu obrazloženja.
Utvrđeno je kako vrijeme provedeno u takvoj službi, a koje nije razdoblje radnog vremena i odmora, predstavlja prekovremeni rad, te da tzv. pasivno dežurstvo nije definirano Zakonom o radu, već kolektivnim ugovorom nije sporno da se tužitelj cijelo vrijeme trajanja službe nalazi na plovilu i ne može (ne smije) plovilo napustiti.
O tome su jasno iskazivali i svjedoci, pomorski policajci, navodeći kako članovi posade ne smiju niti u jednom trenutku napustiti brod za vrijeme cijelog tog radnog vremena. Pojasnili su kako su morali biti dežurni 24 sata kroz cijelo razdoblje trajanja radnog naloga, odnosio se radni nalog na četiri ili na pet dana, iako je nalog glasio samo na točno određeno vrijeme "od-do".
Članovi posade morali su biti u pripravnosti od 0 do 24 sata neovisno o tome je li brod na moru, sidru ili luci i nisu smjeli napuštati brod. Za vrijeme višednevne službe na moru aktivno su radili 24 sata, a nisu bili u mogućnosti uzeti klasični odmor ili osam sati za spavanje jer su ovisili o dojavama obalne straže, šefa smjene postaje pomorske policije, načelnika postaje pomorske policije, centru za traganje i spašavanje u Rijeci. Morali su biti dostupni i putem radioveze i mobitela, pa nije bilo vremena za odmor i spavanje.
Sud je prihvatio iskaze svjedoka s obzirom da je životno i logično da članovi posade ne mogu napuštati brod za vrijeme trajanje takve službe (osim eventualno kratkotrajno do prodavaonice, kada je brod privezan u luci) i da takva služba traje od trenutka ukrcaja na plovilo do iskrcaja, prema terminima navedenim u dobivenim nalozima.
Tzv. pasivno dežurstvo kod policijskih službenika u takvoj situaciji ne može postojati jer u tom vremenu nisu kod kuće već na brodu na kojem obavljaju službu.
Zaključeno je kako je vrijeme službenika koje provodi na plovilu nakon odrađenog radnog vremena od osam, 10 ili 12 sati (ne računajući vrijeme odmora od osam sati), nije slobodno vrijeme, jer radnik to vrijeme provodi na poslu koji inače radi (iako ne mora nužno i faktično raditi).