Od kada su prije desetak godina davatelji javnih i svih ostalih usluga počeli bjesomučno pokretati ovrhe kako bi naplatili svoja potraživanja, doma smo se "zagušili" starim računima. Pojedini su toliko stari da su već izblijedjeli. Moramo li u fasciklama čuvati račune struje od prije deset godina u strahu da je distributer propustio evidentirati koju plaćenu ratu? Kolika je zastara za režijske troškove, a kolika za, primjerice, osiguranja, dragocjene su informacije koje bi nam mogle pomoći da očistimo ladice od nepotrebnih papira, piše Slobodna Dalmacija.
Sugovornica nam je Iskra Maras Jelavić, pravna savjetnica u splitskom Savjetovalištu za zaštitu potrošača, koja objašnjava koja prava korisnicima usluga pripadaju sukladno Zakonu o obveznim odnosima.
- Prema spomenutom zakonu, članku 232., potrošači se već nakon godinu dana mogu pozvati na zastaru kad su u pitanju računi za struju i toplinsku energiju, plin, vodu, dimnjačarske usluge, čistoću, HRT pristojbu, poštanske usluge, račun za telefon i internet, troškovi poštanskog pretinca, te pretplata na novine, računajući od vremena kad je tiskovina naručena.
Riječ je o klasičnim računima za mjesečnu potrošnju, a rok za zastaru počinje teći od datuma dospijeća koji piše na vašem računu. Nešto duža zastara, ona od tri godine, računa se kad su u pitanju tzv. "povremena davanja", to jest ona davanja koja ne ovise o mjesečnoj potrošnji. U to, primjerice, spada komunalna naknada, dopunsko zdravstveno osiguranje, pričuva, najamnina, naknada štete, te svi ugovori za osiguranja, osim životnog, koji zastarijevaju za pet godina. To sve vrijedi, naravno, u slučaju da vjerovnik u međuvremenu nije pokrenuo ovršni ili sudski postupak - objašnjava nam Iskra Maras Jelavić.
Bez opomene nema ovrhe
Naša sugovornica napominje da je opći rok zastare pet godina. Istekom tog roka zastarijeva i samo pravo na naplatu povremenih potraživanja računajući od dospjelosti najstarijeg duga. Drugim riječima, to znači da ako nije pokrenuta ovrha za komunalnu naknadu u roku od pet godina od dana nastanka duga, protekom pet godina ne može se tražiti naplata duga.
- Napominjem kako se na zastaru možete pozvati isključivo ako se za naplatu tog računa već ne vodi ovršni postupak. Po izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2017. godine postoji obveza slanja opomena jer se, u protivnom, ne smatra se da je prijedlog za ovrhu valjan. To vrijedi samo za ovrhe koje nastanu od 3. kolovoza ove godine kada je Zakon stupio na snagu, a one pokrenute prije toga valjane su i u slučaju da dužnik nije prethodno opomenut - objašnjava naša sugovornica.
Ako vas, nastavlja, davatelj usluge obavijesti o dugovanju i vi priznate postojanje duga, vrijeme zastare prestaje teći.
- Usmeni pozivi teleoperatera nisu, međutim, od značaja za priznanje duga ako priznanje niste dali u pismenom obliku ili ako ste prethodno upozoreni da se vaš razgovor snima i da sve što kažete vrijedi kao dokaz - ističe Iskra Maras Jelavić.
I na koncu, apsolutna zastara. Prema članku 233. Zakona o obveznim odnosima, protekom 10 godina zastarijevaju sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom, odlukom upravnog tijela, javnobilježničkim aktom...
- Prava apsolutna zastara u stvari ne postoji, ali nakon 10 godina imate pravo na svaku vrstu zastare. Čak i kad je riječ o pravomoćnoj sudskoj presudi, ako se nešto nije riješilo u deset godina, odnosno ako se dotad ovršitelj nije uspio naplatiti niste dužni ništa - pojašnjava za Slobodnu Dalmaciju pravna savjetnica.
Kada ne teče zastara?
Zastara ne teče kad su u pitanju nepodmirene obveze i potraživanja između bračnih drugova, roditelja i djece dok su uzdržavana, između osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici dok ta zajednica postoji, između štićenika i njegovog skrbnika i centra za socijalni rad dok traje skrbništvo, za vrijeme mobilizacije ili ratne opasnosti, između zaposlenih u tuđem domaćinstvu i poslodavaca...
Pripazite!
Dužnik se sam treba pozvati na zastaru jer to nitko drugi umjesto njega neće učiniti, pa čak ni sudac ako predmet dospije na sud.