Zagrepčanin P. M. G. (21) imao je samo deset mjeseci kad je 22. svibnja 1997., tijekom “istraživanja” po kući, dopuzao do perilice rublja koja je radila punom parom. Znatiželja ga je natjerala da povuče vratašca filtera kroz koji je iscurila kipuća voda. Zahvaljujući brzinskoj reakciji svoje mame, u zadnji je tren spašen.
S opeklinama na trećini tijela koje su bile opasne po život hospitaliziran je u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj. Od tada su iza njega deseci operacija. A perilica rublja, odnosno vrata filtera koju jedna beba nije smjela tako lako otvoriti, dospjela je do suda. Prema nepravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, tvrtka Končar - kućanski aparati d.o.o. danas 21-godišnjaku mora isplatiti 380.800 kuna odštete s kamatama i 112.066,50 kuna parničnog troška, piše Jutarnji list.
Prodoran vrisak
- Kobnog dana oko podneva baka je upalila perilicu za rublje, pripremila doručak i otišla u garažu odnijeti zimsku odjeću. U stanu sam ostala sa sinom i godinu dana starijom kćerkicom. Djeca su se igrala u sobi nasuprot kupaonice. Malo sam se igrala s njima te sam s kćerkicom otišla napraviti joj sok, a sin je ostao sam u sobi. Bio je to period kada je intenzivno puzao.
Brzo se baka vratila u stan, a ja sam pazila da ne zagori ručak. Najednom se začuo vrisak. Otrčala sam u sobu gdje se sin igrao, ali ga tamo nije bilo pa sam otišla u kupaonicu i vidjela ga u vreloj vodi. Iznijela sam ga van i počela mu skidati odjeću, a s njega je počela otpadati koža - prisjetila se dječakova majka N. M. G. Njezinu priču potvrdila je i baka, dodavši kako je, nakon što je pozvala Hitnu pomoć, ugledala u kupaonici vodu i izbačeni filter na podu.
- U sekundi je nastao cijeli užas. Filter za vodu bio je u obliku jedne ‘klapnice’ koja se lakše otvarala nego na drugim mašinama. Pretpostavljam da je unuk dirao klapnicu pa je kipuća voda izašla iz filtera. Inače, perilica je servisirana, jednom se pokvario programator te je znala curiti voda, odnosno pjena kod pranja većih stvari, poput zastora - opisala je dalje baka koja je perilicu, zajedno sa suprugom, kupila u jesen 1991. godine, piše Jutarnji list.
Svi atesti
Proizvela ju je tadašnja tvrtka Končar štednjaci, a u garantnom listu je stajalo da je tip perilice P15.T i da je proizvedena dva mjeseca ranije. Gledajući upute za rukovanje spornom perilicom, sud je uvidio da je jedino upozorenje vezano uz sam rad perilice bilo ono da se vrata ne otvaraju na silu. Drugo su bile upute proizvođača da se filter povremeno treba očistiti.
Ono što je postalo sporno jest to da proizvođač u uputama nije stavio upozorenja vezana uz mogućnost otvaranja poklopca tijekom rada perilice i da je mogućnost otvaranja poklopca toliko lagana da poklopac može otvoriti i dijete. Sve to je, međutim, bilo navedeno u uputama drugog tipa perilice u kojima je jasno bilo naznačeno upozorenje opasnosti od opeklina jer u pumpi može biti vruća voda. Sporan se pokazao i način na koji je “riješen” poklopac unatoč tome što je imao sve ateste, a perilica je proizvedena temeljem kupljene licence.
“Kriva je beba”
Jer sud smatra da je proizvođač mogao predvidjeti štetu do koje može doći zbog izuzetno laganog otvaranja poklopca, a najmanje što se očekivalo jest da o tome napiše barem upozorenje u uputama. Inače, za neke perilice pristup filteru je omogućen jedino ako se poklopac otvori metalnim novčićem ili drškom žice, a neke perilice rublja imaju za to posebno napravljen otvarač.
Proizvođač, pak, cjelokupnu krivnju svaljuje na tada bebu, tvrdeći da proizvod nije imao nedostatke, da je proizveden po svim standardima uz napomenu da je perilica opasna stvar i “da postoji doprinos djeteta kroz propust nadzora roditelja”.
Perilica, prema mišljenju za sud, međutim, nije opasna stvar jer se nalazi unutar stana u kupaonici, i to je njezina svakodnevna pozicija. I svrha.
Jača sila
- Ne može se ovdje raditi niti o propuštenom nadzoru roditelja nad bebom, jer se očekuje da beba te dobi puže i da se slobodno kreće. Ono što se ne očekuje, a u konkretnom slučaju se desilo, jest da beba od 10 mjeseci otvori poklopac perilice. Očekuje se da za takvu radnju treba određena vještina i jača sila - smatra sud.
Tijekom sudskom postupka provedeno je nekoliko vještačenja. Dipl. ing. Zvonko Rumenjak nije mogao utvrditi činjenice stoga nije na odlučna pitanja ponudio odgovore u skladu s pravilima struke. Pa je tako izostao odgovor na pitanje koja je sila potrebna da bi se otvorile “klapne” tj. vratašca iza kojih se nalazi filter, već je pretpostavio općenito “da se korisnici ne odnose prema perilici s dužnom pažnjom, da ju ne održavaju...”
Vještačenja, pak, Tehničkog fakulteta u Rijeci i Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu utvrdila su da je proizvođač zadovoljio svu zakonsku regulativu da bi proizvodio perilicu. Međutim, navode i da su upute za oslobađanje i vađenje filtera već same sugerirale da otvaranje poklopca nije neka zahtjevna radnja, jer u uputama stoji da se cjedilo lagano izvuče iz ležišta. Pritom nije bilo upozorenja da je taj potez siguran jedino kad vešmašina ne radi.
Provedenim vještačenjem utvrđeno je da se klapna i filter mogu otvoriti i izvući dok perilica radi, i to uz minimalnu silu. I da je tijekom rada perilice dovoljna sama sila koja djeluje kroz mlaz vode pa da filter iz kućišta izleti sam.
Tri transplantacije kože i niz operacija
Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka vidljivo je da je dječak zadobio opekline obje ruke, trbušne stijenke i obje noge. Tijekom prvih pet tjedana u bolnici mu je tri puta napravljena transplantacija kože. Deset godina od tragedije dječak je i dalje bio čest gost na operacijskom stolu, kao i tri godine poslije. Trčanje mu je nemoguća misija, šepanje svakodnevica, a 30 posto naruženja tjelesne površine odrazilo se u poremećajima na emotivnoj strani jer se socijalno izolirao, osjeća sram, prikriva tegobe...