Da su naši sportaši najbolji ambasadori Hrvatske pomalo zvuči kao otrcana fraza. Međutim, valja se često toga sjetiti jer nas hrvatski sportaši diljem svijeta svojim djelima često podsjećaju da je doista tako.
Najsvježiji primjer stiže nam iz Italije, gdje je šibenski vaterpolist Antun Goreta (24), zajedno sa svojim suigračem iz A2 ligaša Latine Lucom di Roccom, napravio pravo junačko djelo. U najkraćem, Goreta je s Di Roccom iz podivljalog mora na plaži u gradu Anziju, koji se nalazi na obali Tirenskog mora, pedesetak kilometara južno od Rima, izvukao na obalu i spasio desetak kupača.
U nepovoljnim uvjetima, kad nisu od velike pomoći bili plaćeni spašavatelji na plaži, helikopteri i brodovi, Goreta i suigrač uletjeli su u more i, jednog po jednog, uspjeli izvući na sigurno desetak ugroženih kupača! Kapa dolje, pravo herojsko djelo.
Kako je mirno subotnje poslijepodne na talijanskom suncu umalo pošlo po zlu, ispričao nam je iz prve ruke šibenski vaterpolist na privremenom radu na Apeninskom poluotoku...
- Odmah da vam kažem, nije to bilo nikakvo herojsko djelo, već čisto ljudski čin. Nismo to napravili radi slave, već da spasimo ljudske živote. Da budem do kraja iskren, prvi je u more skočio moj suigrač Luca, a onda sam ja krenuo za njim instinktivno. Baš onako kao što se radi za ekipu - bez ikakva razmišljanja o posljedicama. U konačnici, najvažnije je da je sve prošlo bez ljudskih žrtava - skromno je počeo naš razgovor Goreta.
Nemoćni helikopteri
Čekajte malo, kažete nije to ništa, ali vama je pošlo za rukom ono što nisu uspjeli talijanska Obalna straža, helikopteri i službeni spasitelji.
- Ha, ja i prijatelj smo iskoristili naše plivačko znanje, vrhunski se snalazimo u vodi. Zaplivali smo pedesetak metara u daljinu i iz mora jednog po jednog izvadili desetak kupača. Na kraju smo spašavali i dva mlada spasioca na plaži. To su momci od osamnaest, devetnaest godina i jednostavno nisu imali pravog iskustva, ni snage za plivanje u moru s valovima visokim i pet, šest metara. Valovi su bili takvi da su nas stalno gurali naprijed i bacali natrag... Istina, u blizini su bila i dva broda talijanske Obalne straže, no oni nisu bili učinkoviti jer je riječ o dosta plitkome moru s pješčanim dnom i nisu se mogli dovoljno približiti. Jednako kao i dva helikoptera koja su kružila iznad plaže. Zanimljvo, čak stotinjak kupača pokušalo je napraviti živi lanac, međutim, valovi su bili toliko jaki da bi svaki njihov udarac razbio taj lanac. Na kraju, Luca i ja morali smo plivački odraditi dobar posao. Da ne zaboravim, pomogao nam je i jedan iskusni lokalac, koji očito dobro poznaje tu plažu. On nije išao izravno u valove kao nas dvojica, nego je do ljudi kojima je trebala pomoć došao onako zaobilazno s daskom za surfanje i izvukao jednog ili dvojicu na sigurno - prepričava nam vaterpolist iz Šibenika.
Kako je uopće moguće da se toliko ljudi našlo u podivljalome moru?
- Vjerujte, ništa nije upućivalo na nekakvu oluju. Sve se dogodilo u hipu. Moj suigrač i ja odradili smo subotnji trening i otišli na plažu kako bismo se odmorili na suncu i moru. Mirno smo ležali na ležaljkama, kada su odjednom počeli zviždati spasioci na plaži. Vrlo brzo se stvorila i gužva i otprilike dvjesto, tristo ljudi počelo je izlaziti iz mora. Trojica, četvorica koji su ostali u moru upali su u jaki kurenat, struju i nisu mogli izići. Njih je krenulo spasiti sedam, osam ljudi i još dva spasioca s plaže od osamnaest, devetnaest godina. Kažem, ni oni nisu bili fizički jaki pa su zaglavili u moru. Tu smo Luca i ja ušli "u igru". Činilo mi se da su trojica prvih koji su "zaglavili" malo i popili više nego što treba, nekako je "davalo" iz njih kad smo ih spašavali - govori hrabri Goreta.
Policajci su nas grlili
Nakon završetka uspješne akcije spašavanja Goreta i Di Rocco dobili su prave ovacije.
- Je, kad smo ljude izvukli na obalu, pljeskalo nam je barem petsto, šesto ljudi. Lokalni policajci su nas grlili, pružali nam ruke iz zahvalnosti... Što tek reći za koncesionara plaže, koji nam je rekao da je ta plaža ubuduće naš dom i da se osjećamo kao kod kuće. Čak nas je pozvao da nakon završetka sezone kod njega napravimo zajedničku klupsku večeru - ističe Goreta.
Bit će to prava fešta ako Goretina Latina uđe u prvu talijansku ligu. A na tom putu još stoji samo Salerno s kojim moraju odigrati finale doigravanja za ulazak u najviši rang talijanskog vaterpola.
Inače, Goreti u Italiji ide kao po loju i na sportskom planu. U Latinu je stigao na početku sezone i već u prvoj godini bio najbolji strijelac regularnog dijela talijanske A2 lige.
Šibenski igrač svojedobno je bio jedna od najvećih nada hrvatskog vaterpola. Koliko se vjerovalo u njega, najbolje govori podatak da ga je iz Crnice kao šenaestogodišnjaka uzeo dubrovački Jug, gdje je Goreta kao mladac igrao s najboljim igračima na svijetu. Iz Dubrovnika je otišao u mađarski Vasas. Potom se vratio u Hrvatsku, točnije u Split, gdje je igrao za Mornar i Jadran.
Kao što smo već rekli, aktualnu sezonu odrađuje u Italiji. U vaterpolskim kuloarima spominje se i mogućnost povratka Gorete u matični Solaris, koji je u zadnje vrijeme sve ambiciozniji. Osim Gorete, "sunčani" bi u svojim redovima voljeli vidjeti još dvojicu šibenskih vaterpolista - Petkovića i Bašića. No, pitanje je koliko je to financijski realno.