Rusija će danas na zajedničkoj sjednici oba doma Parlamenta, naime Državne Dume i Vijeća Federacije, proglasiti vojno stanje – tvrdi Mihajlo Podoljak, savjetnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskoga. Tu najavu, s jedne strane, valja uzeti s krajnjom sumnjom, jer je izvor, Podoljak, na suprotnoj strani i mogao bi se poslužiti metodama propagandne laži kao uobičajenog sredstva specijalnog rata, i hibridnoga, a i oružanoga.
S druge strane, pokazalo se da komunikacijske linije u Kreml'u nisu nepropusne, da iz njih cure podaci kao iz napukle cijevi. Washington je imao pouzdane podatke o agresivnim planovima ruskog predsjednika Vladimira Putina, pa i o točnom danu početka "vojne operacije“ protiv Ukrajine. "Ratovi obično ne počinju srijedom“, rugali su se u Moskvi. Pa je rat počeo u srijedu.
Naravno, nije nužno da netko iz najužega Putinova kruga bude špijun, dvostruki agent. Dovoljno je ili presresti i dešifrirati elektronske komunikacije, ili ubaciti odašiljač toliko sofisticiran da ga Rusi ne mogu otkriti. Pretpostavke možemo redati u beskraj – ali je činjenica da su sve ruske namjere dosad obznanjene sa zapadne strane, dovoljno unaprijed.
Drakonske kazne 'neposlušnima'
Mnogi nisu vjerovali, naprosto zato što se većina najava kosila sa zdravim razumom – ali se pokazalo da je putinska agresija bila opsežnija, bezobzirnija i krvavija i od najžešćih najava. Ali ne i efikasnija.
Moguće je, dakle, da će Putinov režim zaista proglasiti vojno stanje, tim lakše što je Ukrajina proglasila ratno stanje još prošli tjedan. A kako i ne bi kad je neprijateljska vojska vatrenom silom prodrla na njezin teritorij i napala njezine gradove i luke.
Proglašenje vojnog stanja bilo bi, naravno, u proturječju s ruskom propagandnom mantrom da Rusija u Ukrajini ne ratuje, nego da provodi "ograničenu vojnu akciju“. Štoviše, glasilima gdje makar neki gost kaže da je u Ukrajini ruska invazija ili rat – državno Rusko povjerenstvo za nadzor nad komunikacijama, Roskomnadzor, isti dan zabranjuje daljnji rad – izlaženje, emitiranje, što bilo. Pred ruskim Parlamentom je hitan prijedlog zakona da se "lažne vijesti“ kazne s 15 godina zatvora i onome tko ih izmišlja, i onome tko ih prosljeđuje, "širi, razglašava“.
Obrazloženje uvođenja vojnog stanja može biti – kao i u basni o janjetu koje nizvodno vuku muti vodu (pa tako i u Putinovu obraćanju naciji u početku agresije da sprečava nuklearni rat protiv Rusije jer da Ukrajina ima namjeru izraditi nuklearno oružje) – da Moskva mora odgovoriti na ukrajinsku proklamaciju ratnog stanja, da joj nema druge.
Vojno stanje u Rusiji (ruski: Voennoe položenie v Rossii) definirano je u ruskom zakonu kao poseban pravni režim koji se uvodi u uvjetima vanjske agresije ili njezine prijetnje – precizira Wikipedia, koju kopiraju razna glasila po svijetu. Razlikuje se od izvanrednog stanja koje se uvodi u slučaju unutarnje prijetnje poput pokušaja državnog udara, nemira ili prirodne katastrofe. Vojno stanje također treba razlikovati od ratnog stanja – izraza koji se odnosi na razdoblje između izbijanja neprijateljstava i njihova završetka. Postupak za uvođenje i ukidanje vojnog stanja u Rusiji definiran je saveznim ustavnim zakonom "O vojnom zakonu” (2002). U postsovjetskoj Rusiji nikada nije uvedeno vojno stanje.
Uvođenje vojnog stanja bilo bi pokazatelj da ruska putinska invazija Ukrajine nije polučila željene ciljeve u prvom tjednu i pô ratovanja, odnosno da će sada uslijediti takve akcije, takva razaranja, takva masovna ubijanja o kojima u rusku javnost ne smije prispjeti nikakva spoznaja – a ako i prispije, da se oni koji su ih doznali uvjere da riskiraju dugogodišnji zatvor ako o tome makar zucnu.
Objava - dekretom
U Ruskom Carstvu je u ratno doba proglašavano izvanredno stanje u pograničnim područjima države u blizini bojišta. U mirno pak doba izvanredno stanje je ponekad bivalo proglašeno na područjima izraženoga narodnog nezadovoljstva, odnosno ondje gdje je vlada smatrala uputnim poslati oružane snage da bi održavale red. Tako je, za revolucionarnih gibanja 1905 poslije poraza u rusko-japanskom ratu, postupljeno u Kraljevini Poljskoj (koja je samo na papiru bila autonomna država pod suverenošću ruskog cara), pa u Odessi (kako je prikazao Sergej Ejzenštejn u filmu Oklopnjača Potëmkin).
U Sovjetskom Savezu, izvanredno stanje smio je proglasiti, u skladu sa stavkom "t" članka 49 Ustava, samo Prezidij Vrhovnog sovjeta SSSR, a i on jedino "u interesu obrane SSSR-a ili održavanje javnog reda i državne sigurnosti”. U tom bi slučaju izvanrednog stanja sve funkcije državnih tijela za obranu, osiguranje javnog reda i državne sigurnosti prešle u nadležnost vojnih zapovjedništava.
U sadašnjemu ruskome državnom uređenju vojno stanje se – na svemu ozemlju Rusije ili na određenim teritorijima - uvodi predsjedničkim dekretom, koji bi trebao biti odmah objavljen službeno, te na radiju i televiziji. Osim toga, Predsjednik mora odmah prijaviti izvanredno stanje Vijeću Federacije i Državnoj Dumi. Vijeće Federacije u roku od 48 sati odlučuje hoće li odobriti predsjednički dekret. Ako Vijeće ne odobri dekret, on gubi pravosnažnost, a prestaju vrijediti i odluke, donesene pod pretpostavkom njegove pravosnažnosti.
Osnova za uvođenje vojnog stanja je agresija na Rusiju ili njezina neposredna prijetnja (to, to bi se moglo odnositi na Ukrajinu, kao državu koja, tvrdi Putin, snuje napasti i uništiti Rusiju).
Agresijom se, po tom zakonu, može smatrati invazija stranih trupa ili napad stranih trupa na Ruse, gdje god se nalazili (dakle i u Donbasu, ili u Transdjistriji, pojasu Moldavske Republike koji su odavna oružano zaposjeli Rusi); također bombardiranje sa strane stranih trupa ili ina upotreba oružja protiv Rusije; zatim slanje u Rusiju napadačkih oružanih skupina iz stranih država (što se može primijeniti na dragovoljce odasvud, pa i iz Hrvatske; tako su i frankisti u Španjolskoj tretirali Internacionalne brigade); podjednako tako i blokada ruskih luka ili obala sa strane stranih trupa; napokon i dopuštenje strane države da se njezin teritorij koristi za napad na Rusiju (paradoksalno je da je istodobno vazalna vlast u Bjelorusiji odobrila Rusiji da s njezina teritorija napada Ukrajinu).
Pomoć Ukrajini - agresija!
Zakon ide još korak dalje: smatra izravnom prijetnjom agresijom radnje strane države u suprotnosti s međunarodnim pravom, koje izravno upućuju na pripremu za agresiju. Kao primjer, zakon navodi objavu rata. Budući da je to samo primjer, Rusija može biti dovoljno drska da agresijom na svoj teritorij smatra i slanje oružja Ukrajini eda bi se obranila u svome oslobodilačkom ratu.
Upravo zato NATO ne želi uslišiti zahtjev Ukrajine da proglasi zonu zabrane letenja nad njezinim teritorijem. Boji se da bi Putin to tretirao kao objavu rata.
Uvođenje izvanrednog stanja također uključuje mobilizaciju i organizaciju teritorijalne obrane. Nakon odbijanja agresije ili otklanjanja njezine prijetnje, izvanredno stanje se ukida.
Po tom Zakonu vlasti smiju ograničiti rad kritične infrastrukture i pristup važnim objektima, evakuirati ljude, jačati zaštitu javnog reda, kritične infrastrukture i drugih važnih objekata; smiju ograničiti dolaske i odlaske ljudi i ostalu slobodu kretanja, pretraživati, ograničiti slobodu izbora mjesta stanovanja. Smiju, nadalje, uvesti policijski sat, uspostaviti vojnu cenzura komunikacija, pojačati opseg i stupanj tajnosti u državnim i lokalnim vlastima, ograničiti prodaju oružja, opasnih tvari, droga i alkohola, te ih privremeno oduzeti građanima, onda zabraniti skupove i štrajkove (što čini i sada, ne hajući za zakon), zabraniti javne, međunarodne ili strane organizacije koje „potkopavaju sigurnost zemlje“.
Ukratko – u slučaju vojnog stanja Putinova vlast može eliminirati praktički sve preostatke formalne demokracije i građanskih sloboda. Postoji još jedan, možda najvažniji moment: u vojnom stanju se postojeće državne i građanske funkcije produljuju sine die, do momenta prestanka: nema izbora, nema kampanje, nema šanse riješiti se ikoga zakonitim izbornim postupkom.