StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetŽESTOKO OPLEO

'U Hrvatskoj ljudi hodaju s bokserom u ruci, skloni su nasilju, strah me za djecu jer cijela zemlja ide unatrag!', redatelj Brešan otvorio dušu u eksplozivnom intervjuu za strane medije

Piše R. N.
25. veljače 2019. - 14:13

Poznati hrvatski redatelj Vinko Brešan dao je prilično eksplozivan intervju Radiju Slobodna Europa (RSE). Prenosimo dio intervjua.

Mnogi kažu da je hrvatska stvarnost danas mnogo crnja i apsurdnija od Vašeg posljednjeg filma. Čovjek koje pretuče djevojku nema zabranu pristupa svojoj žrtvi, a ratni veteran, s druge strane, zbog uzvika protiv Fanje Tuđmana, ne smije prići njegovom spomeniku, djeca urezuju ustaške simbole djeci na ruku, premlaćuju se sportaši jer su iz druge zemlje. Dalo bi se još toga nabrajati!

- Ovdje ljudi hodaju sa bokserom u džepu. Dramatično je koliko su ljudi skloni nasilju. Ovaj apsurd da je čovjeku zabranjen prilazak kipu na godinu dana je takav apsurd kakav, vjerujte, ja ne mogu zamisliti. Nemam takvu maštu i ne vjerujem da je itko ima. Sigurna je jedna stvar - koliko god se mi trudili doći do krajnjih granica apsurda, pa da i pretjeramo u tome, ne možemo, jer stvarnost nas uvijek iznenadi.

Posljednja događanja u Splitu i Zadru pokazuju da virus nacionalne mržnje, netolerancije, isključivosti, pa i šovinizma, sve više uzima maha, nasilje posebno prema drugima i drugačijima postaje stil života. Plašite li se što će biti sa novim generacijama?

- Mi smo okruženi nasiljem, političkim, nasiljem prema drugačijima, ali i drugim oblicima nasilja. Za sebe se ne plašim, za mene je kasno, ali se plašim za djecu.​

Neke sredine koje bi trebale njegovati vrijednosti liberalnog, građanskog društva u Hrvatskoj postaju centri mračnog nazadnjaštva, mržnje, zla i laži. Kako Vi to tumačite kao intelektualac?

- Mi sa slobodama rapidno idemo unazad. Da ja danas snimim film "Kako je počeo rat na mom otoku" bilo bi reakcije braniteljskih udruga da ja ismijavam rat. U ono doba, 1996. kad se film pojavio, svima se sviđao. Nitko nije imao nešto ružno reći, a to govori o jednoj drugoj stvari: granice naše slobode su sve manje i manje, mi smo sve manje i manje slobodni ljudi. Baš zato mi koji se bavimo nečim kreativnim moramo pomicati granice slobode prema naprijed.

Cijeli intervju možete pročitati OVDJE

29. studeni 2024 22:16