'Treba oštro kažnjavati medicinare koji se u javnim ustanovama pozivaju na priziv savjesti, a privatno iste postupke vrše!': pročitajte reakcije primalje nakon novog slučaja pobačaja bez anestezije

Prije nekoliko mjeseci hrvatsku je javnost šokirala ispovijest saborske zastupnice Ivane Ninčević Lesandrić koja je posvjedočila kako joj je u splitskoj bolnici obavljena kiretaža "naživo".
I kolikogod su se ginekolozi trudili da relativiziraju njezinu bol, sve žene koje su imale slično iskustvo, a bio ih je velik broj, potvrdilo je da je kiretaža bilo zbog spontanog ili željenog pobačaja prebolan zahvat.

Ovih dana nova dramatična priča stiže iz Dubrovnika, gdje je ženi rađen pobačaj bez anestezije, jer su ovoga puta anesteziolozi izjavili priziv savjesti. I opet smo svi zgroženi nad činjenicom da se u 21. stoljeću izvode bolni zahvati jer su se medicinski stručnjaci, izuzeli jer imaju priziv savjesti.
Sada se otvara i problem priziva savjesti primalja, koje također sve glasnije izjavljuju da ne žele asistirati kod cijelog niza medicinskih zahvata, jer i one imaju priziv savjesti.

Kako riješiti ovaj problem dok čekamo nove zakonske propise, razgovarali smo s Biserkom Matok-Glavaš, primaljom koja već 32 godine radi u struci i aktivna je u radu Hrvatske komore primalja od njezina osnutka.

- Kontinuirano se zalažem za napredak struke. Osobno nemam priziv savjesti i smatram da u našoj struci svoje stavove kakvi god oni bili, treba ostaviti po strani i prvenstveno profesionalno djelovati u skrbi za naše klijentice. Kao primalji vrlo mi je važno da se poštuje individualnost i načela osobe za koju se brinem.

Kontinuirano školovanje i edukacija doveli su me do toga da razmišljam tako da u svakodnevnom poslu na prvo mjesto treba staviti interes onoga za koga se skrbi kao i poštovanje odluke svakog pojedinca ako to naravno ne ugrožava nečije tuđe zdravlje ili život. Prilikom odabira zanimanja trebalo bi razgovarati o tome što podrazumijeva posao primalje te ako se to kosi s osobnim stavovima bilo bi dobro razmisliti o izboru drugog zanimanja - kaže nam na početku razgovora ova iskusna primalja.

Zakon o primaljstvu

Je li problem priziva savjesti nešto čime se do sada vaša struka susretala ili se pojavio tek u novije vrijeme otkako se aktualizirao i problem pobačaja, očekivanje novog zakona...? Što govori vaše iskustvo?
- Ovaj problem nije ništa novo, već godinama se upućuje na to da priziv savjesti nije adekvatno propisan dok Zakonom o primaljstvu nije uopće propisan. Još 2013. godine smo zatražili mišljenje pučke pravobraniteljice koja je nedvojbeno rekla da se priziv savjesti treba propisati Zakonom o primaljstvu.

Koliko je u hrvatskim zdravstvenim ustanovama primalja i koliko njih ima priziv savjesti prema rezultatima najnovije ankete?
- Anketu je ispunilo 416 ispitanika od kojih je 13,5 posto reklo da su se pozvali na priziv savjesti na svom radnom mjestu, a 51 posto ispitanika je odgovorilo da bi učinili isto kada bi bili sigurni da to ne bi imalo negativne posljedice na njihov radni odnos. Čak 68,8 posto ispitanika smatra da primalje trebaju imati pravo na priziv savjesti, a 60,6 posto smatra da trebaju imati pravo na priziv savjesti još tijekom školovanja. Trenutno registar HKP broji 2630 članova, no ne rade sve na primaljskim radnim mjestima.

Mislite li da bi se na priziv savjesti pozivalo i više primalja da se ne boje mogućih sankcija, premještanja, degradacije... i bi li bilo korektno da se o tome izjasne već prilikom zapošljavanja, kao što je praksa u nekim europskim zemljama?
- Predlažemo da se pri Ministarstvu napravi baza podataka svih zdravstvenih djelatnika koji se pozivaju na priziv savjesti te da se jasno propišu prava i mogućnosti koje su uz to vezane. Na priziv savjesti se definitivno osoba mora pozvati već prilikom zaposlenja.

Sporni postupci

Koji su medicinski postupci sporni za primalje, navodno to nije samo sudjelovanje, odnosno asistiranje pri pobačaju!?
- To su postupci namjernog prekida trudnoće, medicinski potpomognute oplodnje, prenatalne dijagnostike u cilju utvrđivanja fetalnog kariotipa, uzimanja matičnih stanica, cijepljenja, te informiranja i edukacije o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima. Iz tog razloga je potrebno izričito propisati medicinske postupke u kojima se osoba može pozvati na priziv savjesti.

Je li tako velik opseg poslova zbog kojih imaju priziv, uopće spojiv sa strukom za koju su se školovale?
- Primalje imaju puno širi opseg poslova no što to javnost misli. One ne rade samo u rađaonicama, nego imaju puno šire zakonski propisane kompetencije, od rada u porodništvu i ginekologiji, planiranja, organiziranja i provođenja primaljske skrbi, provođenja edukacije u pripremi za roditeljstvo i porod te davanja savjeta o dojenju, mogu utvrđivati trudnoću, voditi fiziološku trudnoću i porod na svim razinama zdravstvene zaštite, nadziru zdravo novorođenče te također provode edukaciju u cilju očuvanja zdravlja, prevencije spolno prenosivih bolesti, planiranja obitelji, seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Zakonom o primaljstvu nije primaljama propisano pravo na priziv savjesti, no imaju pravo temeljem Etičkog kodeksa primalja, dok je primjerice zakonom o liječništvu i Zakonom o sestrinstvu propisano pravo na priziv savjesti.

U kojim bolnicama u Hrvatskoj je najviše primalja koje iskazuju priziv savjesti? Jesu li one zaposlene u bolnicama ili ih ima i u privatnim ordinacijama?
- Ne raspolažem takvim podacima.

Možete li navesti neki slučaj u kojem su primalje pozivajući se na priziv zapravo uzrokovale bol nekoj trudnici ili pacijentici, što je protivno etičkom kodeksu i zakonu?
- Ne znam ni za jedan takav slučaj.

Sve jasno propisati

Mislite li da je postojeći zakon nedovoljno precizan i da postoji velik prostor za različita tumačenja i samovolju?
- Svakako, treba jasno propisati tko se može pozvati na priziv savjesti, samo liječnici ili i medicinske sestre odnosno primalje koje asistiraju u navedenim postupcima. Osim toga treba propisati kada se osoba mora pozvati na priziv savjesti - prije zasnivanja radnog odnosa, tijekom radnog odnosa; iz kojih razloga se osoba može pozvati na priziv savjesti - vjerskih, moralnih; može li priziv savjesti iz vjerskih razloga biti parcijalan te precizirati medicinske postupke u kojima se osoba može pozvati na priziv savjesti. Može li npr. primalja „samo“ odbiti sudjelovati u medicinskim postupcima ili može odbiti i pružiti primaljsku skrb pacijentima/cama koje su sudjelovale u postupcima koji se protive savjesti te primalja; način poziva na priziv savjesti - pisano, usmeno, e-mailom; te obaveze osobe koja se pozvala na priziv savjesti prema pacijentu/icu.

Pretpostavljam da ste mislili i na prava pacijenata koja ne smiju biti ugrožena!?
- Točno. Treba propisati koja su prava pacijenata u slučaju odbijanja pružanja standardne medicinske zdravstvene zaštite zbog priziva savjesti te da svaka zdravstvena ustanova mora donijeti plan zapošljavanja koji će osigurati dovoljan broj zdravstvenog osoblja koji se nisu pozvali na priziv savjesti kako se ne bi smanjivala kvaliteta zdravstvene usluge. Potrebno je odrediti i proceduru povlačenja priziva savjesti i propisati vrlo visoke kazne zdravstvenim djelatnicima koji se u "javnim" ustanovama pozivaju na priziv savjesti, a u privatnim ustanovama te iste postupke vrše, te u skladu s time i obvezu osnivanja baze zdravstvenih djelatnika koji su se pozvali na priziv savjesti.

Ima li Komora primalja neki prijedlog kojim bi se postiglo kompromisno rješenje, da primalje ne rade nešto što se kosi s njihovim etičkim i vjerskim načelima, a s druge strane da se ne krše prava žene na slobodno odlučivanje o svome potomstvu, na dostupnost zdravstvene zaštite, ali i pravo na život bez boli?
- U svakom slučaju priziv savjesti u medicini bi trebalo definirati tako da ne zadire u prava drugih ljudi, da ne priječi dostupnost legalne zdravstvene zaštite i da ne izaziva diskriminaciju jer nejasno definiran priziv savjesti može dovesti do neučinkovitosti i nejednakosti, te ugroziti kvalitetu i dostupnost zdravstvene usluge.