Ako imate vlastitu priču o lošem iskustvu, nemaru i neprofesionalnosti u hrvatskom zdravstvu koju ste voljni podijeliti kako bismo temu održali u fokusu javnosti i utjecali na Ministarstvo zdravstva, javite nam se na mail portal@slobodnadalmacija.hr ili u inbox naše Facebook stranice. Anonimnost je zajamčena.
--
Dva puta sam rađala u splitskom rodilištu i oba dva puta sam imala loše iskustvo.
Prvi put me primilo u 18:00 u rađaonicu gdje su me pregledali i tako ostavili do skoro jutro. Spojili su me odmah na drip i uz sve bolove i mučninu ispovraćala sam se. Nekoliko puta sam ih pokušala dozvati da mi donesu posudu za povraćanje i vodu ali nitko nije dolazio.
Kad je došla jutarnja smjena doktor me došao pregledavati pri čijem sam pregledu trznula, a on meni reče: "Ne znam kako si ostala trudna kad si toliko osjetljiva".
Došlo je vrijeme za porod. Dolje su me razrezali cijelu, doktor mi je pritiskao trbuh. Užasan osjećaj. Počelo mi se crniti pred očima i jedino sam razmišljala o tome da moram ostati pri sebi dok god se moja beba ne rodi. Sjećam se kad su primili moju curicu samo sam čekala da čujem njen plač i kad sam ga čula samo sam se onesvijestila. Znam samo da sam se probudila i da su mi uklanjali hematom i šivali me.
Na nogama uopće nisam mogla stajati kad je došlo vrijeme za krenuti u sobu s bebicom. Odveli su me u sobu u kolicima, unatoč upozorenjima doktorice da moram još neko vrijeme ležati, neka histerična sestra me čupala iz kolica da se moram dignut da moram prvo u WC. Ugurala me u zahod gdje sam se srušila. U cijelom tom iskustvu zahvalna sam noćnoj sestri koja je cijelu noć bila uz moju malenu i pomagala mi je hraniti jer ja nisam imala snage za primiti dijete u ruke koliko sam bila slaba.
Drugi put sam išla roditi, i već poprilično preplašena došla sam u rađaonicu. Osjetila sam potrebu za tiskanje i da je vrijeme da dijete dolazi. Vičući da doktor dođe, doktor stiže vidno nervozan jer ga ometam, gleda karton i govori: "Nije vam još vrijeme za rodit". Bila sam uporna i napokon me pregledao uz izjavu: "Pa ovo je netko krivo izmjerio".
Babica je došla da me porodi, a on je sjeo na stolicu i tipkao na mobitel i jeo čokoladice. Sam porod nije dugo trajao ali kad je došlo vrijeme za šivanje nisam mogla stati mirno na sto je "gospodin doktor" rekao "ja idem na ručak pa vi iskrvarite" i otišao je. Cijelu situaciju vidio je mladi doktor kojem sam jako zahvalna. Dao mi je odmah anesteziju i zašio sve u dvije minute.
Ovo je iskustvo koje bi svakoj ženi trebalo biti najljepše u životu jer na svijet donosi biće koje je nosila devet mjeseci u trbuhu. Ništa se ne može usporediti s tim. A nažalost većina žena baš u splitskom rodilištu to iskustvo doživi kao najtraumatičnijim stvar u životu. Dosta je bilo šutnje!
