Ministar Malenica pisao je predsjedniku Vrhovnog suda zbog slučaja braće Mamić koji se trenutno nalaze u susjednoj Bosni i Hercegovini, saznaje N1.
Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica uputio je pismo predsjedniku Vrhovnog suda i Glavnoj državnoj odvjetnici u vezi normativnog okvira kaznenog postupka, odnosno određivanje istražnog zatvora i mjera opreza, priopćilo je Ministarstvo pravosuđa.
Zoran Mamić je pravomoćno osuđen na četiri godine i osam mjeseci zatvora zbog izvlačenja novca iz Dinama. Nedavno je otišao u BiH gdje želi odslužiti zatvorsku kaznu. Prije njega u BiH je otišao njegov brat Zdravko Mamić koji je dobio kaznu od 6 i pol godina zbog izvlačenja novca iz Dinama.
Pismo ministra Ivana Malenice o ovom slučaju prenosimo u cijelosti:
“Poštovani predsjedniče Vrhovnog suda, gospodine Sessa, obraćam Vam se u želji nastavka zajedničke suradnje s ciljem izgradnje kvalitetnijeg pravosudnog sustava i učinkovitog normativnog okvira u području kaznenog prava.
Naime, ovih dana svjedočimo situaciji u kojoj je pravomoćno osuđena osoba, prije upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, napustila teritorij Republike Hrvatske te traži ustupanje izvršenja kazne u Bosni i Hercegovini.
Riječ je o Zoranu Mamiću koji je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora od 4 godine i 8 mjeseci, u predmetu u kojem je na kaznu zatvora pravomoćno osuđen i njegov brat Zdravko Mamić. Podsjećam, Zdravko Mamić je dan prije izricanja prvostupanjske presude, također napustio Hrvatsku te je od tada nedostupan hrvatskim vlastima.
Nažalost, ovo nije jedini predmet u kojem su osuđenici, koji su imali dvojno državljanstvo, odlaskom u Bosnu i Hercegovinu uspjeli izbjeći izvršenje kazne u Republici Hrvatskoj.
Iz navedenog proizlazi da se radi o sistemskom problemu, odnosno situacijama koje su ponavljajuće i za koje postoji vjerojatnost da će se događati i ubuduće.
Bez namjere da tumačim kakva je odluka pravosudnih tijela u konkretnim predmetima mogla ili trebala biti, a u okviru svojih nadležnosti i poštujući neovisnost pravosuđa želim istaknuti nekoliko elemenata.
Ovakve situacije evidentno i s opravdanim razlogom narušavaju povjerenje građana u pravosudni sustav te percepciju pravosuđa u odnosu na njegovu učinkovitost, ali i pravičnost.
One su ujedno i protivne cilju kaznenog postupka koji se provodi kako bi se, na zakonom propisani način, utvrdilo je li kazneno djelo počinjeno te ako jest na počinitelja primijenila kazna ili druga odgovarajuća mjera.
U ovakvim situacijama ta svrha je, s aspekta primjene kazne, dovedena u pitanje i nije izvjesno hoće li u potpunosti ili uopće biti ispunjena.
Vjerujem da ste suglasni kako je svaka grana vlasti, sukladno svojoj nadležnosti, dužna tražiti rješenja koje će na zadovoljavajući način otkloniti problem koji evidentno postoji.
S tim ciljem Vas pozivam da naznačite je li postoji normativni okvir Zakona o kaznenom postupku dostatan za donošenje odluka o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika, s naglaskom na odredbe o istražnom zatvoru i mjerama opreza.
Točnije, molim Vas mišljenje o tome što izvršna vlast može učiniti kako bi omogućila pravosuđu da u ovakvim situacijama osigura da osobe protiv kojih se vodi postupak ili su pravomoćno osuđene za kaznena djela ne napuštaju hrvatski teritorij s ciljem neizvršavanja kazne.
Ukoliko smatrate da se ta svrha može postići izmjenama normativnog okvira, molim da Vaše prijedloge dostavite Ministarstvu pravosuđa i uprave kao predlagatelju zakona.
Cijeneći Vaš dosadašnji doprinos i sudjelovanje u svim radnim skupinama osnovanim radi izmjena i dopuna Zakona o kaznenom postupku, Vaši prijedlozi bit će razmotreni te ako smatrate da je potrebno izmijenit ćemo postojeće kazneno zakonodavstvo.”