Nakon što je vijest o brutalnoj tučnjavi dviju srednjoškolki u Splitu zgrozila hrvatsku javnost, na novi primjer vršnjačkog nasilja među učenicima Osnovne škole Domovinske zahvalnosti u Kninu u kojemu je žrtva njegova maloljetna kći javno je upozorio Mato Jelić, sudac stalne kninske službe Općinskog suda u Šibeniku.
- Na taj sam se potez odlučio želeći potaknuti i druge roditelje čija su djeca unutar zidova iste škole izvrgnuta maltretiranju drugih učenika da se nasilju javno odupru i prijave ga. Treba reagirati na vrijeme, a ne pustiti da se razvije i poprimi tragične razmjere - bio je eksplicitan sudac.
Problemi Jelićeve kćeri, inače odlične učenice i vrhunske sportašice, ujedno članice hrvatske kadetske reprezentacije jednog borilačkog sporta, počeli su, kazao je, već u trećem razredu kada su na njezine sportske uspjehe postale zavidne dvije vršnjakinje, razredne i klupske kolegice, koje u borilačkoj disciplini nisu bilježile značajnije rezultate. Izrugivanje i marginaliziranje uspjeha preraslo je u potpunu komunikološku blokadu od strane cijelog razreda.
Unatoč tomu što mu se kćer žalila na probleme, nije, priznaje, reagirao konkretnim mjerama jer ih je smatrao tek prolaznom fazom.
- Na žalost, nisam prepoznao simptome zlostavljanja. Kad sam uvidio što se događa, već su ostavili traga. Meni se dijete stvarno žalilo na određenu vrstu problema. Računao sam kako je sve to prolazno. Šutjela bi po mjesec dana kada bi se opet požalila, a zapravo su joj se problemi događali svakodnevno i u toj fazi šutnje - rekao je Jelić.
Spektar zlostavljačkih metoda proširen je maltretiranjem na društvenim mrežama prošle godine kada se djevojčica plasirala na europsko prvenstvo, a sve "u režiji" dviju zlostavljačica. Došlo je do toga da je, kazuje sudac, postala potpuno izolirana jer joj se druga djeca nisu više obraćala u strahu da i sama ne i dožive istu sudbinu.
Istaknuo je kako njegova kćerka, nakon povratka sa sportskih natjecanja zbog kojih je izbivala s nastave i po nekoliko dana, nije imala od koga saznati što se učilo, niti prepisati školske zadaće, a izbačena je i iz razrednih grupa za dopisivanje na društvenim mrežama na kojima se uz njezino ime vezivala serija uvreda.
Nasilje je, po Jelićevim riječima, kulminiralo u prosincu prošle godine, kada su mu kćer dvije učenice na satu tjelesnog odgoja izudarale po nogama, a potom su se u svlačionici sportske dvorane dogovarale kako će joj slomiti nogu.
- Poslala mi je poruku iz škole da doživljava provokacije i da joj se prijeti fizičkim obračunom mimo pravila borilačkog sporta kojim se bave jer bi u toj varijanti zlostavljačice prošle bolje nego na sportskom borilištu. Savjetovao sam joj neka to ne tolerira, nego da dođe kući. Kada je stigla, kazala mi je: Tata, ja više neću ići u tu školu. Uspjela je mobitelom snimiti prijetnje izrečene u svlačionici dvorane kako bi mi dokazala što joj se događa. Sutradan sam potražio ravnatelja škole, ali kako ga nisam našao, psihologinju sam obavijestio da moje dijete više neće ići u tu školu i da ću se potruditi da ona bude posljednja koja će iz nje biti ispisana zbog vršnjačkog nasilja.
Smatrajući da su nezaštićivanjem žrtve počinili teške propuste neizricanjem pedagoških mjera nasilnim učenicama te zatajenjem incidenta nadležnim tijelima, Jelić je inicirao razrješenje školskog ravnatelja i izvanredne otkaze članovima školskog stručnog tima te provođenje inspekcijskog postupka u Osnovnoj školi Domovinske zahvalnosti u Kninu.
S kronologijom nasilja nad svojom kćeri upoznao je, kaže, i policiju, pučku pravobraniteljicu za djecu, Centar za socijalnu skrb u Kninu te, konačno, sve državne tajnike u resornom ministarstvu.
Da se slučajem već bavi policija, potvrdila nam je i Marica Kosor, glasnogovornica Policijske uprave šibensko-kninske. U tom predmetu, međutim, nije stigla samo Jelićeva prijava. Podnijeli su je, čini se, i roditelji dviju djevojčica koje je sudac u svom istupu nazvao zlostavljačicama i optužio za vršnjačko nasilje.
Kako je priča u maloj sredini odjeknula poput bombe, nije bilo teško doći do supružnika G. i D. G. te I. B. (identitet poznat redakciji), roditelja jedne i oca druge djevojčice koji su nam potvrdili da su se obratili policiji.
- Ništa nam drugo nije preostalo jer se osjećamo ugroženima. Šokirani smo istupom suca Mate Jelića i teškim optužbama kojima, iako ih ne navodi imenom i prezimenom, proziva našu djecu. Pa Knin je mali grad, svak svakoga poznaje. Može li se nasilje provoditi nad djetetom jednog sudca i to godinama, konkretno od trećeg pa do sedmog razreda, a da to prolazi bez posljedica?! Što bi to onda govorilo o Jeliću kao ocu i kao sudcu? Prema tome, ništa od toga što je kazao nije istina. Naše su kćeri uzorne sportašice i učenice, jedna je odlična, a druga vrlodobra. Nikakav incident, ni na sportskim borilištima, ni u školskim hodnicima nije se vezivao uz njih od početka školovanja. Ne znam tko uopće može povjerovati u tvrdnje da bi se cijeli razred urotio protiv jednog djeteta, a onda i cijela škola, ravnatelj, nastavnici, razredno vijeće... Upravo je obratno od onoga što Jelić tvrdi – u ovoj su situaciji naše kćeri žrtve, a ne zlostavljačice - u jednom je dahu kazao I.B., vidljivo potresen.
Roditelji djevojčica tvrde kako su ključni dokazi koje Jelić ističe u prilog tvrdnji o zlostavljanju ciljano izvučeni iz konteksta, sve kako bi se dobilo na dramatičnosti.
- Iako ih ne opravdavamo, poruke na društvenim mrežama i vrijeđanja dio su pubertetskog folklora. To su dječja posla i potpuno su banalne. Na toj mreži jednostavno nema identiteta autora, ne zna se tko što piše... Osim toga, javnosti je predstavljen samo dio poruka koje Jeliću odgovaraju, a mi smo policiji ustupili cijelu prepisku. Neka se iz toga zaključi tko je kome što pisao. Što se tiče snimke prijetnji naših kćeri da će njegovoj slomiti nogu, one su izrečene u afektu, onako kako samo mlađarija znade bubnuti i ostati živa. Nije tu bilo nikakve stvarne namjere, nego je nastala nakon sata tjelesnog odgoja na kojemu su cure igrale nogomet – ispričao je D.G.
- U neravnopravnom smo položaju. On je sudac, a mi smo obični ljudi iz naroda, no na blaćenje smo morali odgovoriti ne zbog kninske javnosti kojoj nije potrebno objašnjavati, nego svih onih koji ne znaju tko je stvarna žrtva u ovoj priči, a tko silnik - zaključila je G.G.