‘Masakr se mogao spriječiti!‘: oštrica javnosti nakon Koloperovog krvoprolića okrenula se prema stečajnim upraviteljima. Evo kakva je zapravo priča

Krvavi šibenski obračun zbog neriješenih poslovnih odnosa odnio je pet života, ostavio za sobom 15-ero djece bez jednog ili oba roditelja, dodatno potencirao istraumatiziranost građana koji se istodobno bore s pandemijom COVID-a i ekonomskom neizvjesnošću, trpeći dosad nezapamćenu desocijalizaciju.

No, to je krvavi epilog, ali što je dovelo do njega, zašto se to dogodilo, što je bio okidač, je li se zločin mogao izbjeći, spriječiti pravodobnim djelovanjem institucija, sve su to pitanja koja post festum tragedije traže odgovore.

Brutalno krvoproliće u Vodicama i Šibeniku, uz ostalo, pokazalo je i tragično nepovjerenje u institucije sustava, otpor prema njima i neprihvatljivu solidarnost građana s bezumnim egzekutorom. Zločin je zločin, ma što bili motivi za njega i nitko nema pravo drugome nasilno oduzeti život. A u šibenskom slučaju radi se o čak četiri osobe koje je jedan bijesni čovjek, izvan kontrole, zbog poslovnog sloma, smaknuo u ognju osvete i na kraju oduzeo život i sebi. Nije vjerovao da mu institucije mogu pomoći.

Naprotiv, smatrao je, kako se čini, da je žrtva sustava, njegove nepravednosti. Osobe koje je lišio života za njega su bile samo eksponenti toga sustava koji mu je okrenuo leđa. U protivnom, obratio bi se institucijama i ako je imao bilo kakve sumnje u nezakonito postupanje, i kako je očito vjerovao, bezočno otimanje njegove imovine, podcijenjene do karikaturalnih iznosa. Ne bi "nepravdu" rješavao sam. No, on je, evidentno, smatrao da za njega nema pravde u sustavu i da mora sam "uzeti stvari u svoje ruke".

Nažalost, to je najgore što je mogao učiniti i taj put nitko zdrave pameti ne može slijediti. Utoliko je strašnije što su društvene mreže nakon krvoprolića ubojicu, koji je raspolagao cijelim arsenalom ilegalnog oružja, bezmalo pretvorile u heroja.

Krivi sustav vrijednosti

Puno o ozračju u kojem se zločin dogodio govori i činjenica da je gotovo nemoguće dobiti sugovornika voljnog komentirati događaj, njegove uzroke i izvjesne posljedice za društvo u kojem je sve veći broj onih koji počinju usvajati potpuno krivi sustav vrijednosti, tobože se prilagođavajući izvitoperenom sustavu.

Utoliko je zanimljivije da ima i onih Šibenčana koji se nalaze u sličnoj poslovnoj situaciji poput one u kojoj je bio šibenski egzekutor zarobljen iracionalnim porivom da sam "riješi sve" na najdrastičniji način, a koji tvrde da je ključ slučaja i njegovog krvava raspleta u nepoštivanju slova zakona. Ili njegovoj krivoj interpretaciji...

- Da su se zakoni dosljedno primjenjivali, da se poštovao stečajni postupak kako je propisan zakonom, ove brutalne smrti su se mogle spriječiti - uvjeren je Slaven Cukrov, vlasnik "Krke inženjeringa" u stečaju, koji prolazi već godinama sličnu kalvariju kroz koju je, očito, prije tragedije i zločina prošao i Branko Koloper.

Početkom 90-ih nekad društvena (državna) poduzeća preko noći su završavala u rukama režimu odanih kvazitajkuna, odabranih da budu nova hrvatska gospodarska i politička elita, a na tisuće i tisuće radnika ostajalo je na ulici, bez ičega, pa i šanse za novi posao, kao nova sirotinja hrvatskog surovog kapitalizma. Model hrvatske pretvorbe i privatizacije i danas se smatra najvećom legalnom pljačkom nacionalnog bogatstva i hrvatskih građana.

Nikad nije bilo političke volje da se taj nezapamćeni kriminal procesuira i "krive Drine" Tuđmanova doba makar pokušaju ispraviti. Naprotiv, pravosuđe je takvu privatizaciju uglavnom ozakonilo, a njezine aktere oslobodilo bilo kakve odgovornosti. Konzekventno tome, u društvu je sazrela svijest o poželjnosti uvezanosti poslovnih subjekata s političkim, jer se bez ovih potonjih uspješno ne može poslovati. No, ta će sprega skupo stajati ne samo defektno hrvatsko društvo, nego i brojne pojedince koji su postali njezinom žrtvom...

S novim milenijem, nakon 2000., neke nove generacije poduzetnika suočene su s bespoštednošću stečajnih postupaka. Doduše, za miljenike vlasti su bili rezervirani i "popravni ispiti" kroz predstečajne nagodbe, tijekom kojih su im otpisivani značajni dugovi i otvarana vrata za novi početak. Nekima je ta šansa (predstečajna nagodba) omogućena čak dvaput, ali nisu bili rijetki oni kojima ni to nije pomoglo, pa je njihov svojevremeno unosan, veliki posao netragom nestajao, baš kao i radna mjesta, a njima ni danas ništa ne manjka...

Tržišne okolnosti

Predstečajnu nagodbu kao šansu pošteno su iskoristili uglavnom oni koji su tvrtke pošteno i stekli, ali su se stjecajem tržišnih okolnosti i rizičnih ulaganja našli u financijskim neprilikama. Oni koji su tvrtke dobili na dar, kao odabranici režima, za njih nisu odveć ni marili, jer o biznisu često ništa nisu ni znali. Za njih je bilo najvažnije iz darovanih firmi uzeti što je vrijedilo i skriti na zaštićene račune, a za tvrtku i radnike nije ih puno bilo briga.

Stečaj je noćna mora svakog poštenog poduzetnika. Naravno, stečaj nužno ne znači propast tvrtke, ali u hrvatskom okruženju i ozračju tako najčešće biva. Branko Koloper nije spadao među one koji su u stečaju uspjeli. Naprotiv, iako je vrijednost njegove pekarske tvrtke procijenjena na 12,7 milijuna kuna, dug nije uspio podmiriti prodajom imovine koja je bila daleko veća od dugova.

Stečaj nad njegovim "Matkolom" otvoren je 20. studenoga 2018., na prijedlog Fine, zbog neprekidne blokade tvrtke više od 120 dana s 831.702,66 kuna nepodmirenih dospjelih obveza. A dan nakon otvaranja stečaja za stečajnu upraviteljicu je određena Radojka Danek, koja je upravljala sudbinom još 200 posrnulih tvrtki u stečaju...

Neovisno o sudbini stečajnih dužnika i naplati vjerovnika, stečajni upravitelji za svoj posao, uredbom Vlade RH, imaju zajamčenu nagradu za obavljeni posao, koja je limitirana na maksimalno 795.000 kuna, od kojih je od unovčene stečajne mase najviše 630.000 kuna bruto, koliko je pripadalo i "Matkolovu" stečajnu upraviteljicu.

Samo tri dana prije krvavog pohoda u Vodicama i na Ražinama, održano je ročište u postupku stečaja nad tvrtkom "Matkol" na Trgovačkom sudu u Zadru, a koji je vodila sutkinja Ardena Bajlo. Ovih je dana u medijima ispričala kako nikad nije vidjela da se netko tako dobro slaže u sudnici kao Koloper sa stečajnom upraviteljicom Radojkom Danek. Zato je uvjerena da se u ta tri dana između ročišta i zločina (od srijede do subote) moralo nešto dogoditi...

Na ročištu u srijedu 27. siječnja, predmet rasprave je bila nedavno prodana Koloperova hala na Ražinama, za koju je vjerovao da bi prodajom mogla namiriti vjerovnike. Ali, to se nije dogodilo, pa je stečajna upraviteljica predložila prodaju i preostalih šest Koloperovih nekretnina, koje su bile pod hipotekom OTP banke i države (RH). Pokretnine - kombi i dostavna vozila i sl. - koje su se još uvijek nalazile u prodanoj hali na Ražinama, iako ih je vlasnik cijenio na 500.000 do milijun kuna, procijenjene su na tek 40.000! No, ističe se da odluku o prodaji pokretnina propalog vlasnika tvrtke nije donijela stečajna upraviteljica nego skupština vjerovnika kojoj je ona predložila kupca - objasnila je ovih dana sutkinja Bajlo.

Upravljanje upravitelja

U Izvješću stečajne upraviteljice o vrijednosti imovine stečajnog dužnika i njegovim obvezama, ukupna vrijednost njegove imovine procijenjena je na 12,797.491,86 kuna, iskazane obveze (tvrdi se da su nerealne) evidentirane su u iznosu od 1,219.912,53 kune, a troškovi stečajnog postupka 689.670 kuna. Nažalost, nitko u ovom postupku nije ostvario svoje pravo, a stečajni postupak ostao je nedovršen...

Za Slavena Cukrova bitno je koliko se poštovao zakon. Cjelokupnu imovinu koja ulazi u stečajnu masu stečajni upravitelj mora odmah preuzeti u posjed i njome upravljati. Treba sastaviti početno stanje imovine dužnika, odrediti Povjerenstvo za popis, angažirati vještaka i time se istovremeno rade popis i procjena imovine. Da je stečajna upraviteljica to napravila, tvrdi Cukrov, sve bi bilo riješeno još 2018., kad je stečaj otvoren.

- Kad pogledate sve naše stečajne postupke, morate se pitati što je s dužnošću stečajnih upravitelja da naplate s pažnjom dobrog gospodara stvari i prava dužnika koja ulaze u stečajnu masu. Pogledajte Priručnik Pravosudne akademije u kojem jasno piše: Prije unovčenja imovine stečajnog dužnika, nakon otvaranja stečajnog postupka, stečajni upravitelj je dužan cjelokupnu imovinu koja ulazi u stečajnu masu odmah preuzeti u posjed i njome upravljati.

Dakle, procijenjena imovina, do prodaje, ide pod lokot! Na kraju priče, morate se pitati i što je stečajna upraviteljica radila u prodanoj hali stečajnog dužnika, koja je već pripadala drugome, i to na neradni dan - veli Cukrov, koji drži da su u stečaju ključni stečajni upravitelj i sudac. I sam je, govori, doživio da bager njegove tvrtke, vrijedan 1,5 milijuna kuna, stečajni upravitelj predlaže skupštini vjerovnika na prodaju za pet tisuća kuna. I skupština to prihvaća!

Oštrica javnosti, nakon krvavog šibenskog zločina, okrenula se gotovo unisono prema stečajnim upraviteljima i stečajnim sucima, odnosno pravosuđu.

Vještaci i tržište

Stečajni upravitelj i od prije dvije godine i odvjetnik Draško Lambaša izrijekom ističe: Ovdje nisu ključni stečajni upravitelji ni stečajni suci, bitan je zakon i ovlasti stečajnog upravitelja, a to ljudi trebaju znati kad komentiraju slučaj. Jer, ne prodaje imovinu u stečaju stečajni upravitelj, nego je po nalogu Suda prodaje Fina, i to elektroničkom dražbom. I sve je transparentno - tvrdi Lambaša.

Također, kad se prodaje nekretnina, pogotovo pokretnina, obavezno se procjenjuje od vještaka. Iznimno, to se ne čini ako je u pitanju bezvrijedna nekretnina. Ovdje je problem, kaže Lambaša, što se zakon promijenio prije nekoliko godina, i čim je na nekretnini razlučno pravo, odnosno hipoteka, ona se prodaje preko Fine. Sud utvrdi vrijednost uz pomoć vještaka, dostavlja Fini i nalaže prodaju koja se provodi dražbom. Ako se ne proda na prvoj dražbi, vrijednost pada na tri četvrtine, na drugoj pada na polovinu, a na četvrtoj se može prodati i za kunu.

Ako se nekretnina ne proda na prvoj i drugoj, na trećoj dražbi vrijedi samo četvrtinu početne cijene. I vjerojatno je baš to bilo u ovom slučaju, kad je hala na Ražinama prodana za 1,5 milijuna kuna i odmah potom preprodana za 6,5 milijuna. Ali, tu stečajni upravitelj ne može ništa. Preprodaja je provedena zakonito, a koliko je to moralno, e to je druga stvar - kaže Lambaša.

Stečajni upravitelj, dodaje, može poništiti nadmetanje ako vidi da su u njemu bile povezane osobe, majka, otac, kći, sin... prijatelj, a to ovdje nije bio slučaj.

Zakon nije idealan, ističe, i osobno je uvijek za oglasnu prodaju i više ponuda, kako bi skinuo odgovornost sa sebe. Ako na nekretnini nema hipoteke, tada skupština vjerovnika odlučuje na koji će se način prodati, i to obično ide oglasom.
A što se tiče stečajnih upravitelja, bira ih kompjutor, vodeći računa o njegovoj opterećenosti predmetima. Tako da većina stečajnih upravitelja, navodi Lambaša, ima otprilike sličan broj stečajnih postupaka.

Fiks ideja

I njegov kolega, šibenski odvjetnik, stečajni upravitelj Ivan Rude za Slobodnu Dalmaciju je izrazio čuđenje što je ubojica, sasvim neutemeljeno, imao fiks ideju da su mu za sve krivi stečajni upravitelj i onaj koji je njegovu imovinu kupovao u stečajnom postupku. Ali, ustvrdio je Rude, pravosuđe s tim ima i nema veze. Više nema, jer po novom zakonu sve je kompjutorizirano, ne dopušta se da se bilo što radi na svoju ruku, da se muti, i ljudski je faktor sveden na nulu. Kompjutor bira stečajnog upravitelja, elektroničkim putem se provodi dražba. Dakle, nema namještanja, kazao je, odbijajući spekulacije ulice da bi povod masakru mogla biti procjena imovine koja se našla na zadnjem ročištu na TS-u u Zadru, samo tri dana prije zločina.

Iz Zapisnika s ročišta, kazao je, razvidno je da je Koloper predložio da se ide na vještačenje, i to su banka i Sud prihvatili. Žalio se na cijenu, mada početna cijena nije ni važna, jer ona na dražbi može otići znatno više od početne, ali ako nešto ne vrijedi, može biti i puno manja od početne. Presudan je interes tržišta, kazao je Rude, odbijajući da bi stečajni upravitelj imao bilo što s prodajom nekretnina u stečaju, jer prodaju provodi Fina. Iz svog iskustva, rekao je, znade da je vlasnicima propalih tvrtki najteže prihvatiti da je ono što su godinama stvarali u jednom trenutku prestalo biti njihovo... Ali, ako su skupština vjerovnika i banka podržale Koloperov prijedlog da se ide u vještačenje, neshvatljivo mu je, zaključio je, zašto se on tako snažno fiksirao na stečajnu upraviteljicu.

- Dobio je što je htio, sto posto - ocijenio je Rude.

Ali, nažalost, nitko u ovoj priči nije dobio. Izgubili su svi. Akteri slučaja, njihove obitelji, grad, društvo u cjelini. A ono će gubiti i dalje, jer sustav ne funkcionira. Građani u sustav sve manje vjeruju. Svoje probleme počinju rješavati mimo sustava, sami, a to je najveći poraz svake uređene države. Ne može biti zakon pravedan ako onaj tko vodi stečaj neke tvrtke, a obaveza mu je da pažnjom dobrog gospodara njome upravlja, bar kad je unovčenje imovine u pitanju, ne postigne ništa u korist vjerovnika ni dužnika, a jedino što je u stečajnom postupku zajamčeno je nagrada za stečajnog upravitelja. To ne može biti dobro rješenje, a pogotovo što je ta nagrada nesrazmjerna učinku stečajnog upravitelja.