Samo u devet mjeseci ove godine na zaustavnim trakama na autocestama izgubljeno je pet života. Zašto je postala traka smrti - jer ispada da je svaki peti poginuli na hrvatskim autocestama (29 smrtno stradalih u 22 nesreće) stradao na zaustavnoj traci - istražili smo na primjeru jedne od tih bizarnih nesreća koja se dogodila na zagrebačkoj obilaznici kod čvora Kosnica, u kojoj je od posljedica ozljeda preminuo Damir Šišić, 64-godišnji profesor matematike u Strojarskoj tehničkoj školi Fausta Vrančića u Zagrebu. Bilo je to 20. srpnja oko devet sati, a preminuo je nekoliko sati nakon nesreće. Dario Mance (31) i Josip Čop (44), radnici HAC-a, poginuli su 9. kolovoza na dionici autoceste A6 Ravna Gora - Vrbovsko kada je na njih, dok su bili iza stražnjeg dijela HAC-ova vozila, naletio teretnjak sisačkih oznaka kojim je upravljao 68-godišnji državljanin BiH. Tri dana kasnije, 12. kolovoza, oko 15.20 na autocesti kod Varaždinskih toplica 40-godišnji vozač koji je imao 1,12 promila alkohola u krvi prešao je vozilom na zaustavnu traku i naletio na vozilo u kojem je bila 66-godišnja vozačica, koja je na mjestu preminula od ozljeda. Posljednja nesreća u nizu dogodila se u utorak 10. listopada oko 15.20 sati, gotovo na istovjetan način kao i Šišić poginuo je 64-godišnji vozač kombija na kojeg je naletio šleper koji je vozio 73-godišnji državljanin Srbije Stevar R. - piše Jutarnji list.
Ni tri mjeseca od nesreće u kojoj je poginuo Damir Šišić njegova udovica Snježana, također profesorica matematike u Tehničkoj školi u Palmotićevoj, nije dobila zapisnik obdukcije njegova tijela, kao ni njezin zastupnik, odvjetnik Igor Sokolar. Scenic iz 2002. godine još uvijek je u krugu II. postaje prometne policije u Lučkom.
- Zvala sam posljednji put u ponedjeljak i rekli su mi da ih nazovem opet za 10 dana, bez ikakvog objašnjenja. Ne znam zašto to sve tako dugo traje - kaže Snježana Šišić. Ispričala nam je što je prethodilo nesreći i pokušajima da sazna što se dogodilo Damiru:
- Damir je krenuo oko 15.50 iz Harmice, gdje imamo vikendicu, u srijedu 19. srpnja. Putem ga je uhvatila oluja u Laduču i moguće je da je tu voda ušla u neke sklopove. Javio se kad je stigao u stan u Dugave i odlučio da će ipak ići idućeg jutra k majci u Našice. Trebala sam ići i ja, ali je moja mama imala zakazan pregled za petak. Čuli smo se ujutro, prije nego što je krenuo, i dogovorili se da se javi kad stigne u Našice. Zvao me već u 8.50 i rekao: ‘Crknuo mi je auto, na zaustavnoj sam traci, gledam u Bauhaus. Zvao sam automehaničara Marija, ali mi se nije javio. Sad ću zvati HAK, doći će i odvest ćemo auto!‘ Pitala sam ga trebam li doći po njega, ali rekao je da ne i da će se javiti. Rekla sam mu: ‘Sretno, javi se! Više se nismo čuli!‘
Zvala ga je opet nakon sat vremena. Mobitel je prvo zvonio pa javljao da nije dostupan. Tada još nije slutila na zlo.
- Nazvala sam njegova prijatelja koji radi blizu, on je otišao do Kosnice, nazvao me i rekao: ‘Čuj, to jako grdo izgleda‘. ‘Što grdo izgleda?‘ pitala sam ga začuđeno. ‘Pa, auto je karamboliran, a Damira nema!‘ odgovorio mi je - govori nam Damirova udovica. Zastaje i nastavlja pričati što je potom uslijedilo.
- Nazvala sam 112 i rekli su mi da je na Rebru. Moja mama i ja otišle smo do KBC-a Zagreb, bila je oluja, ulice su bile zakrčene. Stigle smo oko 12.30. Pitala sam: ‘Je li tu moj muž, mogu li ga vidjeti, je li živ?‘ Sestra mi je pet puta ponovila: ‘Morate ići na obavijesni razgovor u II. policijsku postaju na Črnomercu. Otišla sam tamo i kad sam bila pred ulazom, zazvonio mi je mobitel. Zvali su iz policije. Odgovorila sam da sam upravo ispred policije na Črnomercu i opisala policajcu da sam ispred postaje koja je blizu Ilice. Začudio se, na što sam mu odgovorila da su me tu poslali. Ali, vi trebate doći u II. postaju prometne policije u Lučkom. Trebala su mi dva sata do postaje u Lučkom, gdje su mi rekli što se dogodilo. I otada sam automat...
Ona i Damir upoznali su se 1982. godine. Oboje su bili profesori matematike, pisali su priručnike za maturu, uživali na gruntu u Harmici, planinarili, gljivarili. Damir je krajem ove školske godine trebao ići u mirovinu. Snježana se još uvijek pita kako je moguće da je vozač, 32-godišnji Rumunj Norbert A., pušten nakon ispitivanja. Nije mu oduzeta vozačka dozvola. Prema policijskom očevidu, Damir je stajao kraj vozila na 30,7 km obilaznice u zaustavnoj traci u smjeru istoka kod čvora Jakuševec. Šleper kojim je upravljao rumunjski vozač prešao je na zaustavnu traku, "pokupio" Scenic i odbacio Damira u metalnu ogradu pa na meki teren. Scenic je odbačen nekoliko desetaka metara od mjesta udara. Na Scenic je potom naletio i šleper koji je vozio turski vozač, koji je bio i svjedok nesreće. Rumunj je molio sud da ga ne pritvori jer je profesionalni vozač. Na ispitivanju je, kao i 73-godišnji vozač iz Srbije koji je usmrtio vozača kombija, plakao i žalio zbog nesreće.
Prema podacima HAC-a, od 2020. do sada na zaustavnim trakama poginulo je devetero ljudi. Kažu da službe za održavanje autocesta prilikom kvara na vozilu ili prometne nesreće postupaju po Pravilniku o ophodnji javnih cesta i internoj radnoj uputi za ophodare.
Prema podacima MUP-a, u devet mjeseci ove godine ustanovljeno je 297 prekršaja vozača koji su vozili po zaustavnoj traci. Kažu da u slučaju uočavanja zaustavljenih vozila u kvaru odmah obavještavaju organizacije nadležne za gospodarenje autocestama, s ciljem žurnog izlaska njihovih ophodarskih službi te označavanja i uklanjanja vozila u kvaru.
Policija, ističu, kontinuirano, u kontaktima s predstavnicima navedenih organizacija pokušava pronaći rješenja za povećanje sigurnosti u tom smislu. Podsjećaju vozače da se označe reflektirajućim prslukom, ali i da se udalje od vozila na zelenu površinu i prate nadolazeća vozila, a sve navedeno vrijedi i za putnike u takvim vozilima.
Ljiljana Mikuš, prof. psihologije i pročelnica Sekcije za prometnu psihologiju Hrvatskog psihološkog društva, o uzrocima ovakvih prometnih nesreća kaže:
- Uzroke uvijek tražimo u interakciji čimbenika u prometnom sustavu koje čine čovjek, vozilo, cesta, prometna signalizacija i okolina. Hrvatskoj nedostaje nezavisna istraga prometnih nesreća vođena uz pomoć strukturiranog intervjua, na povjerljiv način, koju u većini europskih zemalja provode multidisciplinarni timovi u okviru agencija ili instituta za sigurnost prometa. Na taj način mogu se otkriti nepovoljni čimbenici u prometnom sustavu koji su u određenom trenutku doveli do prometne nesreće, ili su bili blizu toga da dođe do nesreće, a ne samo one koji podliježu kaznenoj ili prekršajnoj odgovornosti.
Razlozi zbog kojih vozač griješi i prelazi vozilom u zaustavnu traku bez namjere zaustavljanja mogu biti različiti. Možda se radilo o trenutačno smanjenoj psihofizičkoj sposobnosti za vožnju zbog utjecaja alkohola, ali tu je i cijeli niz drugih čimbenika: umor, pospanost, deprivacija sna, konzumacija teške hrane, uzimanje lijekova i psihoaktivnih tvari ili narušeno emocionalno (stres, uznemirenost, zabrinutost, tjeskoba) i zdravstveno stanje (dijabetes i uzimanje inzulina, srčana oboljenja, bolest spavanja, epilepsija, moždani udar, glaukom). Mikuš dodaje da može biti narušena i psihomotorna spretnost, što se očituje u slabijoj koordinaciji pokreta, izostanku ili pojavi suvišnih pokreta, drhtanju ili tremoru. Jesu li vozači teretnih vozila koji su izazvali ove nesreće na zaustavnim trakama bili umorni, bolesni, pod utjecajem nekih lijekova ili su možda koristili mobitel dok su vozili, tek treba ustanoviti istraga. No, stručnjakinja za psihologiju prometa upozorava: reakcije umornog i neispavanog vozača mogu biti slične reakcijama pijanih i drogiranih vozača: voze nemarno, preblizu drugom vozilu, krivudaju, ne primjećuju prometne znakove. Pospani vozači mogu biti jednako opasni kao i vozači koji voze pod utjecajem alkohola. Istraživanja su pokazala da je kod osobe koja vozi nakon što je bila budna 17 sati rizik od sudara jednak riziku kod osobe koja ima 0,5 promila alkohola u krvi. Kod vozača koji su u 24-satnom razdoblju spavali manje od pet sati rizik od prometne nesreće povećan je gotovo trostruko u odnosu na odmorne vozače.
A koliko je bio rizičan faktor činjenica da su dvojica od trojice vozača bili u dobi iznad 60 godina?
- U starijoj životnoj dobi učestalije su senzorne, perceptivne i kognitivne smetnje, depresivni simptomi, poteškoće s vidom i sluhom, reakcije su sporije, kretanje može biti otežano, a ponašanje je općenito rigidnije i slabije prilagođeno. Starije osobe mogle bi imati problema u korištenju novih tehnologija, kao što je mobitel, koji je ujedno i distraktor u vožnji - tumači naša sugovornica i zaključuje:
- Potrošeni su milijuni eura za izgradnju autocesta, ali tek poneki je uložen u to da čovjek, vozač koji će te ceste koristiti, dobije osnovne upute za rad, odnosno vožnju u novim okolnostima.
Dipl. ing. Goran Husinec, stalni sudski vještak za promet, kaže kako je u praksi imao slučajeve u kojima su vozači stradavali jer su ostali kraj vozila zaustavljenog na traci.
- Treba se što prije maknuti od auta, prijeći zaštitnu ogradu i s travnate površine promatrati vozila koja dolaze. Nikako se ne smije ostati u autu - naglašava Husinec.
Doc. dr. Rajko Horvat sa Zavoda za cestovni promet Fakulteta prometnih znanosti smatra kako i HAC snosi dio odgovornosti jer se dosljedno ne provodi pravilnik koji treba regulirati njihovo postupanje te kako bi trebali brže izlaziti na intervenciju nakon što neko vozilo završi na zaustavnoj traci - piše Jutarnji list.