Istraga misterioznog nestanka vojnikinje s Pantovčaka i dalje je obavijena 'velom tajni', njena kćer nam je objasnila što se sve događalo zadnjih mjesec dana: Apsolutno nikakav trag nisu našli, i dalje nema nikakvih dokaza...

Niti više od mjesec dana nakon misterioznog nestanka 52-godišnje Jadranke Skender, knjigovotkinje i pripadnice Počasno-zaštitne bojne Oružanih snaga HV-a na Tuškancu, još nema apsolutno nikakvog traga koji bi njezinoj obitelji dao jasniju sliku o tome što se tog jutra, 4. prosinca 2019. godine oko 5.30 sati dogodilo na obali rijeke Save.

"Unatoč svim istragama, tehnologiji, znanju, ljudstvu i potragama, mjesec dana kasnije smo bez odgovora. Bez dokaza. Bez tragova. A najteže od svega, bez tebe. Danas bi trebali puhati 52 svjećice. Ali nećemo... Ipak, ponekad kada izgleda kao janje, glasa se kao janje i hoda kao janje, ispadne vuk u janjećoj koži. Čekamo te!", napisala je na Facebooku 4. siječnja Jadrankina kći Ines Skender koja poduzima sve što može da otkrije gdje je njezina majka i što joj se dogodilo.

Cijela istraga koju provodi policija uz asistenciju Vojne policije obavijena je "velom tajni". Aktivna djelatnica HV-a nikad nije, bar tako kaže njezina kći, imala običaj tako rano izlaziti iz stana u kojem je živjela sa svojom sestrom. U trenutku nestanka bila je odjevena u plavu jaknu, plave traperice i žute čizme.

 

 

Ovaj slučaj zasad se vodi kao samoubojstvo odnosno sumnja se da se 52-godišnjakinja ubila skokom u nabujalu rijeku iako za sada, usprkos intenzivnoj pretrazi obala i riječnog korita Save, nema apsolutno nikakvog traga koji bi govorili u prilog tome, ali niti protiv te teorije. Njezina obitelj sumnja da bi Jadranka, koja nije baš bila zaljubljenik u vodu i kupanje, sebi oduzela život baš na takav način - skokom u nabujalu rijeku.

- Nije baš bila neki plivač, imala je strah od vode u smislu da nije ulazila u dubinu. U more kad bi išla to je bilo samo u plićak - govori nam njezina kći Ines.

Te je srijede prije nešto više od mjesec dana Jadranka Skender trebala biti na poslu u 8 sati. No, iz stana je izišla u 5.30 sati kako je naknadno utvrđeno pregledavanjem snimki videonadzora. Kamera na Mostu slobode zabilježila je njezin Mercedes petnaestak minuta kasnije, no nakon toga joj se gubi trag.

Sa svojom kćerkom Jadranka se čula večer prije, u utorak oko 20.50 sati, a u srijedu je oko podne trebala doći kod nje na posao. Na kćerine SMS poruke nije odgovarala, a nije došla niti u stan kod sestre oko 16.30 sati. Oko 18 sati tog dana Ines naziva majčinu kolegicu koja joj govori da se ona uopće nije pojavila na poslu.

Užasnuta kći odlazi u policiju i prijavljuje nestanak. Nakon sati i sati provedenih u policijskim postajama u Novom Zagrebu i na Trešnjevci, shvatila je koje policijske postaje pokrivaju koje područje i gdje idu, a kako je Kajzerica odskakala od drugih, sjela je u auto oko 23.30 sati i vozila se dok nije našla majčin auto koji je bio na apsolutno vidljivom mjestu.

 

 

- Baš me zvala inspektorica zadužena za slučaj, traje istraga i dalje. Rekla mi je da nastavljaju potragu i sastanke oko slučaja. Detalje vam baš i ne znam jer je sada zaista pretraženo veliko područje sto se tiče rijeke Save, ne samo u gradu Zagrebu već i u nadležnosti Sisačko-moslavačke županije, s ljudstvom i tehnologijom. No, u konačnici apsolutno nikakav trag nisu našli, i dalje ništa ne znamo i nema nikakvih dokaza niti da je u Savi niti da nije. Ono što znam je da u potrazi MUP i MORH surađuju. Čak se osobno i ministar Krstičević uključio kako bi nam pomogli naći bilo kakav trag i beskrajno mu hvala na tome! - govori nam Ines Skender.

Pitamo je je li točna informacija da joj je policija vrlo brzo vratila pronađeni automobil te zna li - je li on forenzički obrađen.

- Da, auto mi je vraćen dosta brzo, sad vam nisam sigurna sto posto više jer je sve ogroman šok, ali mislim da je to bilo odmah sutradan. Svakako, gdje sam ga našla, tamo su me zvali da ga i pokupim. Prema mojim saznanjima ispitivanja nisu rađena po autu. Kada sam našla auto, ušla sam na suvozačka vrata pogledati je li mobitel unutra jer sam prvo pomislila ako je zovem da ću čuti mobitel gdje zvoni. Bio je u vozilu. Kada je policija došla, rekli su mi da pogledam u autu ima li kakva poruka ili nešto neobično. Iskreno, tek sam dan poslije shvatila o kakvoj poruci su me pitali. I ne, ničega nije bilo. Nekakav pijesak je bio na šajbi, to se vidi i na slikama u medijima.

Za tragove borbe ili prisutnosti nekih drugih tragova bi trebalo pitati MUP jer ne znam, nije otrgnuto bilo ništa pa da bi mi kao laiku bilo čudno. Apsolutno ne mislim da bi se samo tako ubila. Ima unučicu koju obožava, ona joj je centar svijeta i imala je planove da će, kada ode u mirovinu, ići po nju u vrtić nešto ranije, učiti je nestašlucima i razmaziti je do neba - kaže kći nestale.

Pitamo je li razgovarala s majčinim kolegama, je li joj ikad išta rekla o bilo kakvim problemima na poslu, prijetnjama i slično te je li čula glasine o nekakvom navodno nestalom novcu.

 

 

- Koliko znam, na poslu je svi hvale, s kim god sam se srela. Koliko znam, nikakve probleme oko posla nije imala, dapače. Ne samo da je tamo imala kolege, nego i prijatelje s kojima se družila mimo posla, išla na izlete, slavila s njima kad je doznala da će postati baka... Što se tiče ovoga o nestalom novcu, predlažem da se javite MORH-u, nama su rekli da je provjereno sve u uredu i da je blagajna točna u lipu.

Ne znam koji bi bio razlog da bude na nasipu u to vrijeme, ali to svakako nije njezino mjesto gdje se kretala. E sad, kako nije pričala o poslu, stvarno ne znam kako se radno mjesto zove, ali radi se o Počasno-zaštitnoj bojnoj na Tuškancu, dio Ureda predsjednice. Radila je u knjigovodstvu jer je znala reći, kad bi ostala duže, da će se javiti i kasniti jer želi do kraja završiti posao da "dječici", a pretpostavljam da je mislila na ročnike ili počasnu stražu, sjedne uplata što prije da imaju kuna za ići kući - govori naša sugovornica.

Pronađeni mobitel je obradila civilna policija, pregledali su pozive i poruke i po saznanjima koje ima obitelj, ništa konkretno nije nađeno, a što bi upućivalo na to da se nestala vojnikinja s nekim dogovarala za sastanak na tom mjestu. Njezin mobitel je sada "u rukama" Vojne policije. Nakon što je objavljeno da je njezina majka nestala, Ines je novinarima rekla da se njezina majka u zadnje vrijeme promijenila.

- Da, promijenila se u smislu da je nekako bila... ne znam kako točno se izraziti, ali nije bila tako proaktivna kao prije. Meni je djelovalo kao da je nešto brine, ali ne svakako u smislu da bi zbog toga sebi oduzela život. Kad sam je pitala što je, rekla je da joj je već naporno i da jedva čeka mirovinu. Osobno sam to povezivala s motoričkim vježbama jer smo se često znale zezati da nije to za bakice, to je bila naša zezancija oko godina i njezina statusa bake - veli kći nestale.

 

 

Dodaje i kako je provjerila te da njezina majka nije bolovala ni od čega, da nema nikakvih loših nalaza niti je uzimala bilo kakve lijekove. Također, na naše pitanje, odgovara i da joj majka kao djelatna vojna osoba nije bila članica nikakve vjerske ili bilo kakve druge udruge. Odgovara nam i da, koliko ona zna, njezina majka nije imala nikakvu emotivnu vezu koja bi možda bila uzrok njezina neobjašnjivog nestanka.

- Ne, to smo svi pitali i pokušali naći bar trag nečeg takvog. Ali ona je bila ili na poslu ili doma ili s unučicom. Kad bi išla gdje, to bi bilo s ekipom s posla na druženja, uvijek bi javila gdje je i s kim. Što se tiče kreditnih kartica, njih smo našli doma s računima, režije od tekućeg mjeseca. Inače su kartice bile u novčaniku pa mogu samo nagađati da ih je pripremila za platiti režije da je podsjeti. Na računu nisam našla ništa neobično, redovne transakcije tipa bon za mobitel, gorivo, večera s ekipom s posla, ništa neuobičajeno ni u uplatama niti isplatama. Sve što želim je naći je i nadam se da, vremenu i svom trudu unatoč, ipak neće biti još jedan broj u nacionalnoj evidenciji nestalih osoba - zaključila je za kraj našeg razgovora Ines Skender.