Mlađi brat Filipa Zavadlava, Stanislav Zavadlav, odlučio je progovoriti za Index jer, kako kaže, želi demantirati dezinformacije koje su se pojavile o njegovoj obitelji.
"Lako za to što su mene napali, nego što su izgubljena tri života. Mene su napali misleći da se osvećuju i misleći da to može išta promijeniti. A to ne može ništa promijeniti. Ja im nisam ni stiga reć. Oni mene smatraju krivim za sve jer novine pišu kako je on branio brata", kazao je.
Stanislav Zavadlav kaže da to što se piše nije točno. Tvrdi da je njegov brat imao problema s Marinom Bobanom i Juricom Torlakom te da su oni iznuđivali novac od njega i da je postojao sukob među njima, ali da on sam nije znao sve detalje.
"Iznosili su, iman čak u SMS porukama prijetnje i za mene i za moju obitelj. I kad su spominjali mog sina, ja sam razgovarao sa svojim bratom, ali nisam znao da je on tako nešto…", kazao je Stanislav za Index u razgovoru koji je obavljen videolinkom, par sati nakon što je napadnut u splitskom autobusu.
"On je rekao da mu se to ne sviđa, pitao je šta ćemo. Ja sam rekao: ‘Neka, proći će vrime.’ I on u zadnjih, koliko, 20 dana, nije bio psihički stabilan. Nije spavao, nešto ga je tištilo", potreseno je pričao Stanislav.
Tijekom cijelog razgovora ponavljao da mu je žao te da je znao da bi spriječio brata.
"I on zbilja nije zaspao ni minute 13 dana. I onda je došao 14. dan, kad je bio van sebe i počinio nešto grozno", rekao je Stanislav.
"Ne znam, neki gnjev se skupljao u njemu. I on nije bio dobro. Ja da sam ikako mogao naslutiti, ja bih ga spriječio pošto-poto. Mislim da u tom trenutku, kad je to napravio, da je bio potpuno svjestan, ne bi to napravio. Bio je rastrojen", rekao je Indexu.
Ispričao je kako, prema onome što zna, njegov brat nije namjeravao ubiti Ožić Paića.
"Posli mi je rekao: ‘Ajme, puca sam u Paića, ne znam je li ozlijeđen ili je mrtav.’ Onda smo posli na televiziji čuli da je umra. Njemu je neizmjerno bilo ža što je puca u Paića jer ga je zamijenio. A ova dvojica su mu, koliko sam razumio, bili meta".
Na pitanje zbog čega mu se brat nije obratio policiji, kaže: "Mislim da je on mislio da to ne bi promijenilo ništa. Mi smo do sada imali nekih iskustava s policijom gdje je sve ispalo totalno izvrnuto. Na primjer, kad je moj otac mene napao, on je zvao policiju, a ja sam dobio prijavu", kazao je Filipov brat za Index.
Dodao je kako je istina da su odrasli u teškoj situaciji. Majka im je često izbivala iz kuće, javljala bi se iz Pariza, Afrike.
"Otac nas je podigao i othranio. Mi smo bili u Domu za nezbrinutu djecu nekoliko mjeseci i po majci bi i ostali tamo. Otac nas je izvukao. Imali smo teško djetinjstvo. Možda i nismo smjeli biti pušteni iz Doma za nezbrinutu djecu jer smo u obitelji odrastali neprikladno, razumite? Možda bi iz doma izašli bolje odgojeni", rekao je Stanislav.
Za brata kaže: "Dobar je momak, ne puši, trenira, uredija se otkad je doša s broda, udeblja se, ne pije alkohol." Njemu i mlađem bratu, kako nam kaže, zamjera što imaju kontakte s drogom.
"Mene naziva narkomanom. Što se toga tiče, on je bio čist, ali evo vidite, prelomi se i najčišćem čovjeku. Možda da je bio pod kojim sedativom to se ne bi dogodilo", rekao je.
Sada se namjerava udaljiti negdje iz grada jer, kako kaže, teško mu je pogledati u oči bilo koga tko je poznavao ubijene.