Obično to tako bude – kad na teren odete s namjerom da intervjuirate dalmatinskog Pabla Escobara, da se zajednički slikate kako umirete od smijeha s jointom u ustima, a onda se u redakciju vratite s utjehom, s pola zrele lubenice i dinjom od četiri kila.
Taj Pablo, rečeni Escobar, strah i trepet zadarske narkoscene, krsnim se imenom zove Tomislav Rosan, rođen je u Pakoštanima, ima 80 godina, metar i 65, niti 50 kila, šiltericu sa šljokicama i jedan zub u glavi. I već godinama, kronično kaže, pati od astme, gihta i povišenog krvnog tlaka. Ne ističemo to zato da bismo čovjeku nepotrebno iznosili detalje iz zdravstvenog kartona u javnost, nego kako bismo razložno objasnili zašto se policija tako žestoko okomila na ovog opasnog djedicu. Koji po broju prijava i postupaka koji se protiv njega vode za uzgoj i preprodaju marihuane ispada, je li, glavni opskrbljivač "travom" od Zadra do Singapura. A čovjek samo sebi pokušava sačuvati i produžiti zdravlje. Ne vjerujete?
'Sve su mi iščupali'
– Sve je to banda! Ma ko im mater... – odgovara Tomislav koji nas je primio u svoju kuću u Pakoštanima ne bi li stao na kraj pričama u javnosti kako je on nekakav veliki diler, krupni preprodavač indijske konoplje, čovjek "jači od sustava", kako ga je jednom sarkastično okarakterizirala tužiteljica, koji tu "strašnu opojnu drogu" uzgaja u vrtu ispred kuće.
'Ovaj okrivljenik jači je od sustava': djedica koji je pokušao marihuanom liječiti astmu i giht opet završio na optuženičkoj klupi
Tužiteljstvo ne odustaje od progona djedice iz Pakoštana: Marihuanom nije liječio giht; Optuženi: Travu nisam nikad prodavao, dosta mi je pet kuna dnevno za život
Velika je to kuća na lijepom mjestu u Pakoštanima i ispred nje prostran vrt s dozrelim gredicama paprika i pomidora. A između njih, nažalost, samo tragovi pedesetak stabljika marihuane koje su prethodnog dana policajci povadili i ponijeli sa sobom.
Nažalost, kažemo, jer baš smo htjeli s "djedicom marihuanom" zapaliti po jednu trubu u dubokom hladu ispod velikih eukaliptusa, pa nek se oči sjaje! No policajci su "travu" odnijeli, a zauzvrat nesretnom Tomislavu ostavili novu kaznenu prijavu za uzgoj i preprodaju marihuane...
– Nikada nikome ništa nisam prodao! Ja samo spašavam živote. Svoj i tuđe. Koliko sam ih dosad spasio? Ne pitaj me. Ne želim ni znati – iskreno će Tomislav raskolačenih plavih očiju. Nekako mu se čudno sjaje, no Tomislav nas uvjerava da nikada u životu nije zapalio cigaretu, a kamoli joint.
– Došli su u civilu. Rekli su mi, zamislite, da se miris marihuane iz vrta "čuo" na ulici. Ušli su mi u kuću, meni ni u vrt nisu dali da uđem, i sve su povadili iz pitara i zemlje. Bilo je više od pedeset biljaka. Neke su imale pola metra, neke preko dva. Posadio sam ih prije mjesec i pol dana – govori nam Tomislav.
Prije dvije godine oslobodili su vas za uzgoj i navodnu prodaju indijske konoplje, ali presuda je ukinuta. Sada ćete opet morati po sudovima...
– Ma mogu mi svi popušit... – iživcirao se Tomislav. – Bolje mi je da ništa ne govorim...
Ali kad govori, stvari su jako zanimljive.
– Ja sam već bio na drugom svijetu. Doktori mi danas skidaju kapu. Imao sam giht prije sedam, osam godina, devet litara vode su mi izvadili iz desnog koljena – zavrće nogavicu kako bi pokazao ožiljke.
'Ulje je zdravlje'
– Onda sam u Grazu, gdje sam radio i gdje mi danas žive žena i kći, pročitao knjigu dr. Gurschera o liječenju marihuanom. Uzeo sam šaku sjemenki marihuane i pomiješao s mlijekom. Kad sam to popio, giht kao da je netko rukom odnio. Nikad više nisam imao takve probleme. Kasnije sam se i astme tako riješio. Dok marihuana raste, ja sam zdrav. Dođem blizu nje i mirišem je – govori Tomislav i širi nosnice baš kao da će sada udahnuti cvijet s vrhova konoplje.
Kako je konzumira?
– Kao ulje. To je zdravlje! – kaže ushićeno i otrči do sobe po nekoliko staklenih bočica u kojima je bilo ulje kanabisa.
– Ovo liječi sve. Svima pomaže. A kad ne radim ulje, stavim nekoliko listova u biljni čaj – nastavlja Tomislav i pokazuje desetak kartonskih pakiranja viskija koje je pretvorio u malu biljnu apoteku. Za svaki slučaj, odmah na stol vadi i knjigu "Ljekovito bilje" Simona Ašića, kako bi nas uvjerio da njegovo znanje o ljekovitom bilju seže puno dalje od uzgoja marihuane.
U invalidsku mirovinu otišao je prije dvadeset i nešto godina. Dugo je radio kao hausmajstor u Austriji, a onda se vratio u rodne Pakoštane, u veliku kuću koju je sam podigao i u njoj sada sam živi. Vidi se to na svakom koraku, ali Tomislavu to puno ne smeta. Cijeni i voli svoj mir, ne gnjavi, kaže, nikoga, bavi se poljoprivredom i pomaže ljudima kad mu se obrate. Drago mu je pomoći, ali to se ne bi moglo reći i za ljude kojima je pomagao. Izvjesnu Marinu iz Banje Luke pozvao je u kuću da je uči kako se priprema ulje od kanabisa, a ona mu je ukrala marihuane u vrijednosti od 80 tisuća eura.
– Ubrala je i pobjegla. Da mi svi vrate dugove, imao bih milijun eura... – uzdahnuo je Tomislav.
U vrtu imao 460 stabljika
Prije dvije godine Rosan je oslobođen na Općinskom sudu u Zadru optužbe za neovlaštenu proizvodnju marihuane radi daljnje prodaje. Odvjetništvo je tražilo kaznu, no sudac Ivan Marković utvrdio je da ne postoje čvrsti dokazi za optužbu koja ga je teretila. Oslobađajuću presudu prošle je godine ukinuo Županijski sud u Splitu, koji nije povjerovao Tomislavu da je marihuanom liječio giht jer za takvo što nema medicinske potvrde.
Prije dvije godine kod Rosana je pronađena prava plantaža, 460 stabljika marihuane većih od dva metra. Uzgajao ih je u kontroliranim uvjetima u podrumu i na krovu kuće, s rasvjetnim i ventilacijskim sustavom. Taj je sudski postupak još uvijek u tijeku. B.S.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....