StoryEditorOCM
ZanimljivostiLJUDI OD ČELIKA

Upoznajte ultramaratonce iz Vodica i Bilica, koji su 'odbalali' 54 kilometra od Šibenika do Knina; Tomislav: Idem na Ironman Mladen: Ja ću na kozje mliko

9. kolovoza 2018. - 15:16

Meteorološka upozorenja o toplinskom valu i visokim temperaturama njih dvojicu ostavljaju ravnodušnima. Nisu razlog da se odreknu hobija koji je prerastao u način života. Obojica su predani maratonci zaraznog sportskog duha, kojima ne prođe dan bez patika na nogama. Uostalom, prošle su nedjelje u počast Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, u bijelim majicama s natpisom "Ultra maraton HVIDRA Šibenik-Knin" utrčali u Zvonimirov grad. Iza sebe su ostavili dionicu od oko 54 kilometra.

Riječ je o Vodičaninu Tomislavu Ivasu, profesionalnom vatrogascu JVP-a Vodice i njegovu starijem trkačkom kolegi Mladenu Slavici, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Bilica. "Odradili" su "šihtu" s jednog na drugi kraj Županije na temperaturi koja je na usijanom asfaltu sigurno premašila 35 "celzijevaca".

U prepoznatljivom idiomu, osebujnom vodičkom govoru, Tomislav kojega inače sugrađani i kolege poznaju po nadimku Mede, o nedjeljnom maratonu priča kao o ostvarenju davne želje. Krenuo je, kaže, sa šibenskih Meteriza u pet sati, kada je i počela vojno-redarstvena akcija "Oluja".

- Odlučija sam izbalati do Knina u spomen na pokojnog mi strica i njegove suborce, branitelje koji su stradali na brdu Gradina kod Dragišića, ali i za sve branitelje i domovinu, a najbolje sam se osjeća kad sam stavija oko vrata svoju zastavu, hrvatsku trobojnicu na kojoj piše - Vodice. To je moj zaštitni znak i kad god balam maratone - ona je uza me. Nema di ta zastava u svitu nije bila. Ovaj put sam je stavija negdi poslin Drniša i to mi je bija najbolji osjećaj. A lipo je i kad ti ljudi usput mašu, kad te pozdravljaju, svirnu iz auta... Nekako dobijem još više elana i motivacije... - nadahnuto kazuje Mede.

Jedino mu, veli, nije bilo baš ugodno kad bi pored njega projurio kakav bijesni auto, čijem vozaču nije palo na pamet usporiti vožnju makar pred sobom vidjeli trkača.

- Da vam pravo rečem, to mi je do Knina bilo najgore. Ne volim ove političare u audijima... Letu ka ludi. Mora sam skakati u bandu da me ne sataru. Morete to napisati, a morete stavit i zahvalu fotoreporteru Anti Baraniću koji nam je dovozija vodu i pazija na nas cilim putem.

Priča, inače, Tomislav kako se trčanjem počeo baviti kad se zaposlio u vodičkoj Javnoj vatrogasnoj postrojbi. Najviše su ga, veli, motivirala njegova djeca. Sve troje su uspješni u sportu, pa mu se činilo logičnim da i on dade svoj obol.

- Da bi im dokaza da je to nešto čemu se triba posvetit i da bi im bija poticaj, počeja sam se i ja kao i žena baviti sportom. Uvod je bija biciklizam, pa sam se pribacija na trčanje, a u novije vrime počeja sam se bavit i triatlonom. Vozim, balam i plivam. Želja mi je jednog dana završiti i Ironmana, čuveni triatlon. To mi je životni san i sad se lagano pripremam. Bija sam u Zagrebu prije 15 dana, završija sam olimpijski triatlon i sad polako ulazim u taj svit... - otkrio nam je Vodičanin.

S njegovim trkačkim kolegom Mladenom dogovorila sam susret u kafiću najbližem redakciji "Slobodne" u Šibeniku. Do njega je u punoj maratonskoj opremi dotrčao s brda ponad Šubićevca. Nisu ga nimalo smetali zapanjeni pogledi gostiju na štekatu. Navikao je, kaže, na čuđenje u 40 godina, koliko se bavi maratonom.

- Kad sam počinjao, ljudi su me smatrali čudakom, osobom koja je, kako bi se reklo, krivo nasađena... Pokazalo se da sam bija isprid svog vrimena, kao jedna vrsta vizionara. Jer, sada svi trče... i mlado i staro. Postalo je to popularno. Trčanje daje lip osjećaj, a kad se čovik navikne, onda je to stil života. Jedino ne triba odustati. U mom slučaju, stvarno bi triba imat valjani razlog za odustanak. Šta mi daje snagu, impuls i radost? Puno toga, a posebno kada me, kao u Kninu, pozdravi ženski svit. Srce mi je onda ovoliko... - nasmijao se i raširio ruke šjor Mladen koji svoje godine "ne doživljava".

Duboko je uvjeren da apsolutno nisu bitne. Bitno je, međutim, što čovjek unosi u svoje tijelo i koliko ga poštuje. A on svaki dan počinje čašom kozjeg mlijeka. Ujutro se, priča, ustaje rano i pomuze kozu tako da to mlijeko ne može biti friškije i zdravije nego što jest. Odlično je, dodaje, i sezonsko voće i povrće. Juhu, primjerice, smatra vrhunskim antioksidansom, a za ove ljetne dane preporučuje konzumirati svježe smokve i to u popriličnim količinama.

- Moj je savjet ubrati 10 - 12 smokava - to je nešto fantastično. Isto tako i pomidore. One u kombinaciji s maslinovim uljem, jajima i domaćom pancetom vraćaju potrošenu energiju - uvjeren je šjor Mladen.

Konobar koji nas je u međuvremenu obišao, upisao je u blokić za narudžbe samo moju kavu. Primjerenog pića za mog sugovornika nije bilo. Friško, tek pomuzeno kozje mlijeko iz nekog razloga nije u ponudi, a ni izvorska voda. Zato smo podijelili čašicu razgovora do nekog novog susreta.

16. studeni 2024 11:24