Punih trideset godina Edita Vlahov, jedna od sedam kandidatkinja za „Šibensku grandecu 2022.“, radi kao učiteljica razredne nastave u gradskoj Osnovnoj školi Vrpolje. Devet je godina radila u Područnoj školi Perković, četiri godine na Danilu, a potom u matičnoj školi u Vrpolju. Svakodnevno putuje iz Šibenika, priznaje da se pomalo tog putovanja zasitila, ali ne i poziva kojim se bavi. Svoj posao obožava, a duboko se nada, kao i njezine kolegice i kolege, da će Vrpolje konačno dobiti školu primjerenu za rad u 21. stoljeću.
- Poznato je da je naš prostor neadekvatan, radimo u četiri objekta, a nakon potresa s početkom lipnja prošle godine, obećano je s najviših instanci, od ministarstava do gradskih vlasti, da će se konačno graditi nova škola. Vrpolje nije neko „zabačeno“ selo, to je predgrađe Šibenika, puno je mladih obrazovanih ljudi koji za sebe i svoju djecu žele nešto bolje i više. Djeci je osim obrazovanja potreban i produženi boravak u školi, sportske i druge aktivnosti, učenje stranih jezika…Zašto to konačno ne bi i dobili, tim više što bi to značilo i zadržavanje mladih obitelji u mjestu. Nova škola je jedna moja velika želja, baš kao i roditelja koji kada upisuju djecu u prvi razred pitaju …“Pa kad će više ta nova škola i produženi boravak“ – rekla nam je na početku razgovora Vlahov.
Pjesnikinja od gimnazijskih dana
Među kandidatkinja za „Šibensku grandecu“ našla se, prije svega, zbog rada u slobodno vrijeme. Naravno, na volonterskoj osnovi i sve što radi od srca je, s „guštom“ i ciljem da kulturu, bilo književnu, likovnu ili neku drugu približi ljudima koji nisu u mogućnosti doći u šibensku Gradsku knjižnicu na pjesničke večeri, u kazalište… Sa svojim „matičarima“ odlazi na otoke, u šibensku zagoru, čitaju svoje uratke, druže se s ljudima, sklapaju prijateljstva i uspostavljaju suradnju. Pjesme je, priča, počela pisati kao gimnazijalka, a na pisanje ju je poticala profesorica Vesna Mrša.
- Bila sam u dramsko-recitatorskoj grupi koju je pokojna profesorica vodila, imali smo nastupe, pisali, čitali…U sjećanju mi je ostalo kako mi je znala reći …“ Ajde moja mala, idemo sada napisati neki recital o moru“. I napisali smo ga i nastupali s njim. To su drage uspomene. Književnost i knjige su me pratile kroz cijeli život i naprosto se rodila ljubav prema pisanju pjesama. Dugi niz godina zapisivala sam ih po raznim zadaćnicama, a pjesme su kao ptice i ne mogu biti u krletci, moraju poletjeti, živjeti. U ovih zadnjih šest godina shvatila sam da to trebam podijeliti s drugima – govori Edita. Pjesme, ljubavne i zavičajne tematike, Edita piše na književnom standardnom jeziku, njeguje i čakavicu na idiomu govornog područja otoka Žirja, s obzirom na to da s tog otoka i vuče porijeklo. Po baki prezimena Dobra te oca prezimena Mrvica. Njene pjesme su prvi put objavljene u rujnu 2019. godine u pjesničkoj zbirci „Voljenom gradu“, u izdaju Ogranka Marice hrvatske Šibenik. U zbirci je po 12 pjesama osam autora, a osime Edite u u pjesme njenih kolega iz Odjela za književnost: Vinko Vučenović, Petar Ivas, Duška Krnić, Branka Rupić, Stipe Papak, Milena Mujezin i Danijela Grubišić.
-To je zbirka zavičajne poezije i uopće nije bilo dvojbe kako ju nazvati, jer posvetili smo ju našem gradu. Mi i dalje pišemo, radimo, ali nas je poremetila je ova pandemija i nadam se da ćemo uskoro ići u neka nova izdanja – reče Edita.
Suradnja s Rupljanima
Prije šest godina postala e član Matice, i ubrzo preuzela vođenje Odjela za književnost. Shvatila je to vrlo ozbiljno i trudi se pisanu riječ približiti ljudima izvan Šibenika.
- U našem prostoru u Kalelargi, koji je u derutnom stanju i nadamo se da će na Grad osigurati bolji, sastajemo se jedno tjedno, naši članovi Odjela za književnost su srednje i starije životne dobi i to zahtijeva i poseban pristup u radu. Oni divno pišu i treba ih privući da dolaze ne samo na radne sastanke, već i na duženja i čitanje pjesama, kratkih priča i planirati aktivnosti. A osim pjesničkih večeri u Gradskoj knjižnici, odlazimo u crkve gdje čitamo duhovnu poeziju, odlazimo u Cvjetni dom, na otoke i u zagoru. Imamo punu potporu naše predsjednice Zdenke Bilušić i potpredsjednika Mira Vukšića i isti cilj: čitati poeziju ljudima koji iz bilo kojih razloga ne mogu doći slušati nas u Gradsku knjižnicu – kazuje Edita.
Ističe da divnu suradnju imaju s Udrugom „Rupska zvona“ koju vodi predsjednik Florijan Paić. Rado se sjeća večeri poezije u Rupama, na dan rođenja Arsena Dedića.
- Znate, uvijek za neki događaj pokušavam naći poveznicu, a u ovom slučaju to je Arsenova majka koja je bila iz Rupa, prezimena Mišković. Poseban osjećaj je bio kad sam pročitala Arsenovu pjesmu „Majka hrabrosti“ koju je posvetio upravo svojoj majci. Naprosto je tada „kliknulo“ između nas „matičara“ i Rupljana i suradnja se nastavlja – govori Edita.
Osim u Matici, aktivna je članica Amaterske kulturne udruge Žirje, a zahvaljujući žirjanskim korijenima „zagrizla“ je i za pisanje na čakavskom, ili, jednostavnije – na žirjanskom.
Žirje i Makedonci
Sada je potpredsjednica te Udruge i sve što planiraju sastajući se u Šibeniku, jer ih većina tu živi, ljeti na otoku provode u djelo. Edita je tu vrlo aktivna, ulaže puno energije u pripremu kvalitetnog i bogatog Kulturnog ljeta na Žirju, u kojem uživa i domaći i strani svijet.
- Zahvalni smo šibenskoj Turističkoj zajednici i Gradu Šibeniku, jer da nije njihove financijske potpore, kulturnog ljeta na Žirju ne bi bilo. Naši redovni gosti su Histrioni, tu su i kino projekcije, glazbeno-književna večer i večeri poezije. Moram se zahvaliti i našoj Gradskoj knjižnici koja nas je i ove godine iznenadila i po drugi put AKU Žirje darovala određeni broj knjiga koje će se moći koristiti u čitaonici, samo još moramo pronaći adekvatan prostor za nju. Otok je ljeti pun naših ljudi koji dolaze na svoju djedovinu i zašto ne bi imali mjesto u kojem će im knjiga biti dotupna – riječi su učiteljice Edite.
Treća građanska udruga čiji je član i gdje također daje svoj doprinos je Hrvatsko-makedonska tangenta, a do nje je došla preko Ogranka Matice hrvatske u Šibeniku. Kako se već godinama u Šibeniku održavaju Dani makedonske kulture, bili su gosti na književnim večerima „matičara“, upoznali su se i pozvali Editu da sudjeluje na međunarodnom književnom susretu „Sa otoka na kopnu, ka otoku na moru“ kojeg godinama krajem svibnja održavaju na Zlarinu.
- Prihvatila sam poziv i stekla nova prijateljstva. Književnici Snežani Stojčevska iz Skopja, svidjele su se moje pjesme, prevela ih je na makedonski jezik i one su objavljene u njihovom časopisu za književnost „Sovremenost“. S kolegama iz Šibenika gostovala sam na jednom susretu u Skopju što je posebno iskustvo kojeg se rado sjećam. Na zadnjoj Skupštini održanoj krajem prošle godine ukazali su mi povjerenje i izabrali za voditeljicu Odjela za kulturu – na kraju će Edita dodavši da zbog svih tih aktivnosti još nije uspjela „sklopiti“ samostalnu zbirku poezije.
Raditi za zajednicu čini me sretnom
Bila je iznenađena kad je iz Udruge „Volim Šibenik“ dobila vijest da je predložena za „Šibensku grandecu“.
- Ne volim se javno eksponirati i dvojila sam, pristati ili ne. Draže mi je raditi, pomagati, organizirati, pisati…No, kad sam promislila da sve, osim posla u školi, radim volonterski i to me jako ispunjava, da je to korisno za zajednicu i da je ovo prigoda reći što sve udruge kojih sam član rade, pristala sam. Cilj mi je potaknuti što više ljudi da se uključe u rad udruga, da rade za dobrobit zajednice i društva u cijelini– rekla nam je Edita i dodala da su joj velika podrška sin i kćerka, odrasli školovani mladi ljudi koje je život „odveo“ u tehničke struke.