Nekad je najnormalnija stvar bila ponijeti s ljetovanja, kao suvenir, kakvu perisku, ili kućicu od morskog ježinca, školjkicu, suhu zvjezdaču koju ste izornili iz mora, pa osušili na suncu. A prva stvar koju bi napravili, kad ste došli na odredište, je ta da ste otišli na trafiku, i izabrali jednu od razglednica s motivom Šibenika, i onda je poslali svojim milim i dragima – svima onima koji su vam bili bitni. ‘Pozdrav iz Šibenika!‘ - napisali bi obično te teri riječi, i bacili u poštanski sandučić, ili predali na pošti.
Naravno, danas više nitko – ili malo tko - kupuje razglednice, ljudi su ‘online‘ 24 sata dnevno, pa se danas svojim milima i dragima pošalje kratka poruka preko Whatsappa ili kakvog drugog servisa za razmjenu poruka. - ‘ Ja stigao!‘ I to je to! A umjesto razglednice napravi se ‘selfi‘ i objavi na fejsu. Da svi vide, odnosno svi vaši mili i dragi. Nisu više potrebna, ni pisma ni razglednice. A za ono prvo – školjke, morske zvijezde i slično – za taj bi vas barbarizam danas, kada se pojava žive periske na morskom dnu prati kao nekad NLO, moglo strpati i u zatvor!
Kao umjetničko djelo
Svijet suvenira potpuno se promijenio. Od stvarnog u kojem su se kupovali nosili sa sobom predmeti, postao je virtualan. Danas se uspomene s ljetovanja nose uglavnom u – mobitelu. I dijele preko društvenih mreža! Nema više ni drvenih roda, čaplji i onih magarčića s dva siglja za mliko sa svake strane samara, koji su se mogli kupiti na gornjem điru šibenske pijace, na kojem su danas najčešći suveniri dresovi hrvatske nogometne reprezentacije – Modrić i Gvardiol su najtraženiji, do jučer je još dobro kotirao i Perišić. To je sve što je na njoj ostalo od suvenira i suvenirnica, koji su su se pijace uglavnom povukle u Kalelargu.
No, jedan se suvenir neuništiv, i otima se virtualnom dobu, a to je – magnetić sa frižider! S motivom Šibenika, Hrvatske, Primoštena, Murtera, ribe, katedrale, ili umjetnički obrađen, poput kakve dragocjene artiđanske minijature, kao u ‘Arterije‘ – to je izgleda jedini turistički artefakt kojem ništa ne moće nauditi, i koji bi preživio i atomski rat - ‘ Praktični su! I ja osobno, kad negdje idem uzmem desetak komada, za prijatelje, svakom po jedan. Mogu se nositi nu ruksaku, neće se polomiti, neće se razbiti. I uvijek idu dobro! To nam ide najbolje od cijelog asortimana kazala nam je Katarina Tanfara, vlasnica lijepo uređene galerije ‘Arterija‘, u šibenskoj ‘masnoj ulici‘. Koja ima vrlo širok asortiman – za svakog po nešto i za svaki džep po nešto! ‘Volim kada nam netko kaže – Vau, ovo je nešto potpuno drugačije! Teško je pogoditi ukus turista, ono što će nekoga privući da mu bude uspomena iz Šibenika, da ga sjeća na trenutke i dane koje je ovdje proveo. Nekom je to slika, nekom mala grafika, nekom drvena riba, ili jastog. Nekad ti rakovi krenu, prodam ih pet šest u par dana, a onda stanu i niko ništa. A krene nešto drugo! Nema pravila!‘ - veli nam Katarina.
S Katarinom se slaže i Anka Roško iz ‘Škrinjice‘, koja je u Šibeniku sinonim za darovni dućan ili suvenirnicu. Nema pravila! Osim što primjećuje da su razglednice i njihova prodaja u opadanju. Prije je svaki truist uzimao na desetke komada, s razno – raznim motivima, bilo je i kolekcionara koji su ih skupljali, sad je toga jako malo – ‘Nema ni Talijana. Oni su kao turisti voljeli ukrasnu keramiku, pijatiće s natpisom Croatia i Šibenik! I još je jedna novost – prije se u suvenirnicima nije držalo lokalno maslinovo ulje u bočicama, ili domaće rakije i likeri. Danas je to već uobičajeno. Ali, to više uzimaju naši ljudi za poklon, nego stranci – šibensku Travaricu s bocom u kojoj je katedrala, šibensku kapu, Vinoplodov Babić. To su simboli Šibenika koji se daruju nekom tko nije odavde‘ – veli nam gazdarica. To je za Šibenčane ono što je za ostatak Hrvatske kutija keksa Domaćica i Frankova kava, kad se ide u goste, da se ne ide praznih ruku. Onda poneseš bocu Travarice ili Babića, odnosno Prošeka, koji je malo pao, odnosno izgubio na popularnosti, otkako ga se tako ne smije zvati.‘
Boca finog vina
Da su boca finog domaćeg vina ili likera, fina slastica, marmelada ili neki drugi delikatesni ‘oblizek‘ sve popularniji suvenir potvrđuje nam i Gordana Koštan, iz dućana ‘Delicija‘ u Kalelargi. - ‘Ljudi sve češće traže naše, domaće, hrvatske proizvode za poklone kad se vraćaju kući. Roditeljima, prijateljima, rodbini, uzme se boca nekog finog vina, ili likera, nekakav naš keks, arancine, praline. To ide dobro! A od onih klasičnih suvenira samo jedan – magnetić za frižider. I znate, što ću vam reći – i ja osobno, gdje god da idem, pari mi se da nisam nigdje ni bila ako ne uzmem magnetić za frižider. Za sebe i za svoje!‘ - veli nam simpatična Gordana koja je već desetak godina zaštitni znak ovog fino uređenog dućana u staroj gradskoj jezgri. Koji se odnedavno i proširio, pa ga ima i na novoj lokaciji, na samom početku Kalelarge, s još većim asortimanom. No, za stare i stalne mušterije, ovaj je mali – taman.