Stanovnici sela u kojemu je većina stanovnika 'prešišala' stotu otkrivaju pravi recept za dugovječnost: nije tajna samo u prehrani i tjelovježbi

Zamislite da si možete produljiti životni vijek čineći isključivo stvari koje vas čine sretnima. 

Ova atraktivna teorija sasvim je moguća, a ima, vjerovali ili ne, i znanstvenu potvrdu. Japansko selo Ogimi na otoku Okinawi prozvano je "selom dugovječnosti" jer njegovi stanovnici redovito "prešišaju" stotu. No nije njihov znatno dulji životni vijek, barem u odnosu na zemlje zapadnoga svijeta, uvjetovan isključivo tjelovježbom i kuhanim zeljem, postoji još jedan element u jednadžbi na koji je lako zaboraviti...

Stanovnici Okinawe, njih otprilike 3000, poznati su po svojemu usporenom tempu, žive s pogledom na ocean, često se druže unutar zajednice, smiju i šale neprestano... Većina stanovnika ima svoj vrt s povrćem kojeg, dakako, i konzumiraju.

Kao posljedicu ovakvog načina života imamo selo puno nasmijanih ljudi koji će vrlo vjerojatno poživjeti do "stote", uz to tijekom života imaju mnogo manje kroničnih bolesti, gotovo da ne znaju za rak i bolesti srca, a stupanj demencije kod umirovljenika je zanemariv i ispod svjetskog prosjeka, piše CNN.

Mnoge su knjige napisane o ovom dugovječnom selu, mnogo je znanstvenika istraživalo njihovu posebnost koja je toliko željena među stanovnicima ostatka svijeta. I svako od tih istraživanja naglašava važnost "ikigaija".

Ikigai je japanska filozofija čija nas premisa vraća na početak teksta. Ako ćemo ovu riječ najjednostavnije prevesti, ona bi značila "sreća proizišla iz zaposlenosti aktivnostima koje nekome donose smisao i zadovoljstvo".

Ukratko, bavljenje hobijima koji donose sreću, ispunjenje.

Znanstvenici kažu i ovo: dugovječnost je najverojatnije kombinacija niza faktora poput načina prehrane, tjelovježbe, druženja s prijateljima i obitelji. Radi se o stanovnicima koji ne posjeduju mnogo materijalnih dobara, provode većinu svojega vremena na svježemu zraku, aktivni su, spavaju dovoljno i jedu zdravo i lagano.

Koncept ikigaija postaje tako sinonim za životnu strast, smisao, ono što vas pokreće. Ako se sve gore navedeno pomiješa i pročisti negativnih utjecaja, ostaje ikigai.

Kako pronaći svoj ikigai?

Najjednostavniji sklop pitanja koja vam mogu pomoći pronaći svoj ikigai su: "Što volite raditi?", "U čemu ste dobri?", "Za što vas od toga mogu platiti?", "Što od navedenoga treba svijetu?". Kada pronađete nešto što "upada" u sve četiri kategorije i odgovara na sva pitanja, pronašli ste svoj ikigai.

Drugim riječima, ponađete li posao koji volite raditi (za njega vas, dakako, i plaćaju), a uz to se ne zamarate materijalnim ušteđevinama, već provodite vrijeme s prijateljima i u aktivnostima, znatno biste mogli produljiti svoj životni vijek. Naravno, trebalo bi uključiti i "fizičke" faktore poput tjelovježbe i prehrane.

No je li to uopće moguće u užurbanom tempu i uz način života na koji smo navikli?

Ikigai je toliko individualan pojam da je vrlo moguće dati potvrdan odgovor i na ovo pitanje. To može biti sklonost druženju s prijateljima, kuhanje, pisanje, pomaganje susjedima, slikanje u prirodi...

Kada su upitali stanovnike sela Ogimi u Japanu o njihovim individualnim ikigaijima, odgovori su bili dosta specifični.

"Sadim svoje povrće i kuham ga", "Proizvodim stvari od pruća", "Družim se s prijateljima", rekli su umirovljenici ovoga mjesta. 

A svi oni poručuju isto. Treba pronaći ikigai, sreću, u malim stvarima. Najvažnije od svega, ne tražite krivca što niste pronašli ikigai u drugima, u okolišu. Na vama je da pronađete ono što vas čini sretnima. Jednom kad to uspijete, mogli biste se i približiti "stotoj"...