Šibenske špilje skrivale su i tragedije: ‘Lubanje na gomili, neke s tragovima metaka... Ono što smo dolje vidjeli bilo je strašno!‘

Istraživanje šibenskih kraških jama i špilja relativno je novijega doba, od sredine 20. stoljeća u čemu su se isticala osobito planinarska društva koja su u kasnijem razdoblju imala i svoje speleološke sekcije.

Najviše su u tom zahtjevnom djelovanju u prirodi doprinijeli HP društvo „Kamenar“ i Planinarski klub „Sv, Mihovil“.Njihove orne istraživačke ekipe spuštale su se u dubine Dinare, Promine, ali i na lokacijama okolnih šibenski kraških polja.

koristeći sve bolju i sigurniju opremu za spuštanje u podzemlje, obučavani od stručnjaka, šibenski su špiljari- entuzijasti, poglavito mladi, otkrivali čarobni podzemni svijet, snimali o tome kratke filmova, pisali u časopisima.

U jednome razdoblju osobito aktivna speleologinja bila je Marija Antolos iz „Sv.Mihovila“ koja je okupila hrabru i nadahnutu ekipu.

družili smo se s njima kad su istraživali takozvanu Martinu špilju kraj Bićina nad Skradinom. Došli smo na lokaciju gdje je bila vidljiva samo neka pukotina u kamenju među grmljem smreke. Svi smo navukli svoju opremu, a onda je Marija rekla spustivši dugo uže sa svjetiljkom do dna jame.

Ma dnu Martine špilje...

Joško Čelar

"Već sam više puta bila dolje. Sad će najprije jedan momak, a potom ja i ostali. Vas ćemo spustiti zadnjeg. Ovdje ima točno 20 metara vertikale.Držite se za konopac i karabiner“.

I uspjelo je! Ugledali smo pod svjetiljkama netaknuti podzemni svijet oblika sedre i stalaktita poput pravih čudesnih skulptura. A nad glavama nam se vidio samo mali krug vanjskoga svjetla.

A povratak je bio puno zahtjevniji i tražio je spretnosti uz rad vlastitih mišića. Dojmove pak, nikad nismo zaboravili. Nekoliko mjeseci nakon toga, svjedočili smo drugom, mućnom iskustvu pod zemljom u špilji na kraju šibenskoga Donjeg polja, uz malo groblje kraj stare crkve sv. Lovre. Rekli su nam naši vodiči da se u plitkoj špilji kriju kosti zarobljenih i ubijenih njemačkih vojnika, pošto je rat već bio završen.

Ono što smo dolje vidjeli, bilo je zapanjujuće: ljudske glave skupljene na gomilu, neke s tragovima metaka i jedna vojnička čizma nad tim bezimenim grobljem žrtava osvete.

Kasnije, negdje tako nakon 1995. saznali smo da je provedena forenzična istraga i identifikacija žrtava, te su njihovi posmrtni ostaci potom preneseni u njihovu zemlju i tamo sahranjeni.