Srećko Vukšić išao je 2011. u Moskvu kod nećaka, koji je u ruskoj metropoli bio predstavnik "Ericssona".
Usput je, kao strastveni kolekcionar i voditelj sajma antikviteta u Šibeniku, otišao pogledati i slike Viktora Naumova, ruskog akademskog slikara, koje su mu privukle pažnju preko interneta.
– Zapravo, išao sam vidjeti Žanu, koja mi je bila zanimljivija od slika njezina ujaka Naumova. Dobio sam tako ženu lijepu kao slika, a njegove slike sam dobio gratis, jer ih je Žana donijela sa sobom u Hrvatsku, gdje sada krase naš dom u Bilicama, u Stublju. U kojem nakon pet godina braka zajednički uređujemo kuću koju smo kupili nakon što smo prodali stan u Šibeniku – veli Srećko, koji zajedno sa svojom suprugom predstavlja najpoznatiju šibensko-rusku kombinaciju u gradu pod Šubićevcem.
Koji, kao i cijela Hrvatska, čije su oči uprte u Soči, nestrpljivo iščekuje utakmicu četvrtfinala Svjetskog nogometnog prvenstva, između "vatrenih" i naših ruskih domaćina, u subotu navečer, u 20 sati.
– Ja nikako ne bih željela rastužiti ruske ljude, svoje sunarodnjake, ali morat ću. Mislim da "ruska komanda" protiv "hrvatske komande" nema nikakvih šansi! Bit će 3:0 za Hrvatsku! Tko će dati golove? Modrić, naravno, Rakitić... i Vrsaljko. On je jako simpatičan. Ali, ipak je Modrić najsimpatičniji. S onim licem, velikim očima, plav, s onom trakom oko glave... sliči mi na Isusa – smije se simpatična "šibenska nevjesta" koja nam za svoju novu hrvatsku domovinu, Šibenik i Bilice, veli da su – doslovno – "raj na zemlji".
Gol iz penala
Kad se samo sjeti ruske zime, blata, ovdje joj je sve lijepo. Klima, more, hrana, ima svoje kukumare i pomidore u vrtlu u Bilicama, koji predivno mirišu. Lijepo joj je čak i groblje na Danilu, odakle su Vukšići i Srećkovi korijeni.
– "Ajme, šta će mi bit lipo ode!" rekla je kroz smijeh kad sam joj pokazao groblje, odmah do antičkog Ridera i arheološkog nalazišta – veli nam kroz šalu i Srećko, čija je prognoza subotnjeg četvrtfinala tek nešto malo skromnija od Žanine.
– Bit će tri jedan za nas. Rusi će dati gol iz penala! – gata Srećko.
Nasuprot tome, Žana ne vjeruje da će Rusi dati gol jer, veli, hrvatski su nogometaši neusporedivo bolji. Eto, ona sama ne zna ni jednog ruskog, a hrvatske zna nabrojiti sve. I uživa kada ih gleda na utakmicama Svjetskog prvenstva. Vidi se da im nije najbitniji novac, nego da igraju za svoju zemlju srcem i dušom. Pa će i ona, Žana Bas-Vukšić, zajedno sa Srećkom – kojeg ona zove Sreća – navijati za Hrvatsku.
U kojoj će nakon pet godina braka dobiti, nada se, i dozvolu stalnog boravka, nakon što je položila hrvatski jezik i podnijela zahtjev za hrvatskim državljanstvom, koje se rješava u dvije godine. Kao što vidimo, iz Hrvatske je lako otići, ne treba nikakva dozvola, ali je u nju teško ući i u njoj trajno ostati No, strpljeni – spašeni, diplomatski nam odgovaraju Vukšići. Žana je, zapravo, Srećka i uvukla u praćenje nogometa.
– Ona sama kaže da nije gledala dobar nogomet dok nije došla u Hrvatsku. I njezin brat Arkadij, inače navijač Spartaka, veliki je fan hrvatskog nogometa. On je još prije nekoliko godina tražio od Žane da mu pošalje hrvatski dres s Modrićevom desetkom na leđima, lud je za njim. Tako će, sigurni su, i meč Rusije i Hrvatske pratiti odjeven u hrvatske "kockice", iako će, jasno, navijati za svoje, Ruse – veli nam Srećko, koji je, inače, i umirovljeni časnik Hrvatske vojske.
Crtanje šahovnice
Tako da mu je ruska kapa koju je stavio na glavu za slikanje – inače eksponat za prodaju s njihova štanda pokraj samostana svetog Frane – stajala kao salivena.
– Kojem rodu vojske pripada ova značka? – pitamo Žanu, koja se smije, a potom, kad čujemo njezin odgovor, i mi zajedno s njom:
– Poreznoj policiji! Što ju je baš Putin ukinuo kad je došao na vlast.
U svakom slučaju, u Bilicama će u subotu rusko-hrvatska kombinacija navijati zdušno za "vatrene". Žana čak i vatrenije od Srećka.
– Nema šanse da će ona između dva ili tri ista proizvoda u dućanu izabrati onaj strani. Odmah gleda ili pita "a koji je hrvatski" i uzima njega! Pa i ovu šahovnicu pokraj naše butige ona je iscrtala – veli Srećko.
S čijeg je mobitela upravo, umjesto zvona, zasvirala prelijepa ljubavna balada Ale Pugačove "Million alyh roz", milijun ruža, uspomenu na koncert što ga je 2012. gledao sa Žanom u Moskvi.
– Neka svira – veli.
Nada se da ćemo mi svi skupa imati razloga za pjesmu i veselje i u subotu navečer. I da će se i u Sočiju, umjesto Ale Pugačove, čuti ona naša dobra stara "Večeras je naša fešta!".