Samo ih je desetak i već godinama nesebično pomažu napuštenim i odbačenim psima i mačkama u Šibeniku i okolici: čuvaju ih, liječe i njeguju. Svim se silama trude da nesretnim životinjama pronađu novi dom i da ih maknu s ulica na kojima im prijete glad, bolesti i smrt. Zovu se Šibenske šape i jedina su udruga za zaštitu životinja na šibenskom području.
Premda su službeno osnovani tek prije godinu i pol, ova grupa entuzijasta i volontera na čelu s predsjednicom Biljanom Cvetkoskom, djeluje već desetak godina okupljajući se oko istoimene Facbook stranice.
- Božićno je vrijeme, strka posvuda, a mi se i dalje trudimo pomoći šapicama, poručuju ovih dana na svom Facebooku i pozivaju sugrađane da se uključe u humanitarnu akciju prikupljanja novca za troškove liječenja, cijepljenja, čipiranja, sterilizacije i kastracije napuštenih životinja. Zapravo, Šibenske se šape ovih dana mogu sresti u trgovačkom centru Dalmare gdje imaju štand na kojem su izloženi prigodni darovi, a izbor je bogat i raznovrstan: od ručno rađenih lutkica do šarenih krpenih maca koje služe kao držač vrata i čuvaju da na propuhu ne lupnu, kako objašnjava njihova autorica Ivana Jelić, članica udruge iz Murtera.
Tu su i privjesci, knjige te vodilice i ogrlice za četveronožna kao i dizajnerski nakit za dvonožna stvorenja. Za Šapin božićni štand i humanitarnu akciju, sve predmete, igračke i ukrase, mahom su izradili sami volonteri i građani koji su tako odlučili pomoći. Ništa od toga nema cijenu i sve košta onoliko koliko su prolaznici spremni dati. Vrijedi to čak i za lutriju, a nagrade su više nego primamljive, pa pomažući napuštenim šibenskim psima i mačkama možete dobiti piće ili večeru u nekom gradskom kafiću i restoranu, košarkašku loptu s potpisima članova KK Šibenik ili reprezentativni dres šibenskog košarkaša Mira Bilana, ali i besplatnu frizuru pa čak i repeticije iz matamatike!
Žive od donacija
A svaka kuna, dobro će doći, jer Šibenske šape nemaju stalni izvor financiranja, već do novca dolaze isključivo donacijama sugrađana koji prepoznaju njihov rad te podržavaju brigu za napuštene životinje.
- Sve donacije koje dobijemo namijenjene su isključivo za plaćanje veterinarskih troškova. Nisu mali, jer tu su operacije, liječenje i stacionar. Nakon toga idu k nama na čuvanje dok ih ne udomimo. Tu je i hrana, tako da puno toga plaćamo iz svoga džepa. Najveći su nam problem ulične mace koje nastradaju u prometu ili ih ljudi tuku i ozlijede ili su bolesne, naglašava Cvetkoska, inače zaposlena u jednom šibenskom dentalnom centru, koja se ovih dana na Šapinom štandu izmjenjuje sa srednjoškolskom profesoricom Lorom Tintić, magistrom povijesti i geografije Antom Cigićem i umirovljenicom Ivanom Jelić.
Oni su jedini bili spremni javno reći svoje ime, dok ostali članovi udruge nastoje ostati izvan kruga medijske pozornosti. Razlog nije sramežljivost, već činjenica da mnogi ne gledaju blagonaklono na o ono što Šapini požrtvovani volonteri rade, osobito kada zatraže pomoć veterinarske inspekcije!
- Nailazimo na svakakve situacije ili nam ljudi dojavljuju, šalju slike i sl. Nije rijetkost da se psi u dvorištu drže na lancu koji nije duži od metra i da ga ne puštaju da se istrči. Imate situacije da nemaju što jesti i piti i vlasnici ih drže u polju kao čuvare, iako nemaju zapravo što čuvati, u boksovima koji nisu natkriveni, bez kućice, na kiši, jugu i buri... Dosta je takvih situacija u Ražinama, a u najlošijim uvjetima žive i najviše zanemarivanja susrećemo kod lovačkih pasa. Naravno, to ne znači da su svi lovci isti. Primjerice, s jednim lovcem odlično surađujemo. No, kada imamo saznanje o zlostavljanju, mučenju ili zanemarivanju životinja, zovemo veterinarsku inspekciju, jer je to kazneno djelo. Zbog toga imamo svakakvih situacija, čak i prijetnji, pa je to razlog zbog kojih neki naši volonteri nisu spremni za ovaj razgovor – govori Biljana.
U potrazi za dobrim ljudima
Veliki je problem i što ljudi truju životinje. Namjerno, ističe, i navodi primjer Krapnja gdje su to učestalo događa, pa je i nedavno nekoliko desetaka mačaka otrovanih i bačenih u more doplutalo do Brodarice.
Okrutnosti nekih ljudi nema granica, a Biljana navodi i slučaj Vodičanina koji je na ulazu u grad imao ograđen prostor za magarce u kojem su bila i dva psa. Tek nakon intervencije Šapa i dolaska inspekcije na teren, se smilovao pa sada psi mogu ući u staju. Na popisu okrutnosti i izopačenih navika nekih ljudi je i ostavljanje štenaca daleko od puta, po selima i šumama gdje bez majke i ljudske pomoći nemaju nikakve šanse da prežive.
Ipak, najveća radost za sve je kada dojučerašnja pseća lutalica ili maca uličarka pronađe svoje prave ljude i novi topli dom.
- Imamo utvrđenu proceduru oko udomljavanja životinja. Želimo biti sigurni da će doći u dobre ruke, a ne da je se ljudi zasite ili da shvate da je to za njih prevelika obveza pa da životinja opet završi na ulici. Neki se zbog toga ljute i misle da previše kompliciramo. Također, jedan od uvjeta za udomljavanje je i da životinja bude sterilizirana ili kastrirana. Trenutačno imamo čak 20 štenaca koji traže dom, a nama je svaka pomoć dobrodošla. Osobito nam nedostaje teta i barba čuvalica, kako ih mi zovemo, odnosno ljudi kod kojih bi psi ili mačke bili privremeno smješteni dok se ne nađu novi vlasnici. Nedostaje nam i volontera, premda nam se nedavno pridružilo i nekoliko volontera iz Zagreba koji nemaju nikakve veze sa Šibenikom, ali nam podižu objave na Instagramu, stavljaju i prevode oglase koje objavljujemo na raznim platformama ne samo u Hrvatskoj nego i u Sloveniji te Njemačkoj – zaključila je prva žena Šibenskih šapa.
Ajde da to riješimo
Ante Cigić nije jedini muškarac u Šibenskim šapama. Ali jest jedan od njih dvojice. Onaj drugi "specijalizirao" se za mačke, a Ante se uglavnom bavi psima. Sve je, kaže, počelo prije pet godina kada se nakon završenog fakulteta u Zagrebu vratio kući, u Šibenik.
- Našao sam pet ostavljenih štenaca. Uzeo sam ih i rekao "Ajde da to riješimo". Uspio sam ih udomiti, a jedan je ostao kod mene. Nakon nekog vremena pridružio sam se Šapama. Ali, ljudi kod nas baš i ne shvaćaju što mi radimo. Recimo, netko naiđe na ozljeđenu životinju u prometu, pošalje nam sliku i ode svojim putem, kazuje Ante i dodaje kako uvijek pokuša takve "dojavljivače" aktivirati i uključiti u spašavanje stradale životinje. Ako ništa drugo, barem da je odvezu do veterinara!
Murterska "mačkarica"
Ivana Jelić "mačkarica" je već 30 godina. Ne zna više ni sama, kaže, koliko je uličnih mačaka odvela na kastraciju ili sterilizaciju. Svih tih godina nagledala se kojekakve ljudske okrutnosti i životinjske patnje. Ipak, na njezino volontiranje mnogi u Murteru ne gledaju s odobravanjem.
- Ljudi valjda misle da okolo idem i lovim mačke mrežom ili da ih kradem. Uglavnom, loše reagiraju na to što vodim mačke na sterilizaciju i kastraciju, a ne vide kada se kote i iscrpljuju i kako se među njima šire virusi i bolesti, a mačići ugibaju u mukama!
Krov nad glavom
Nije novac jedini problem koji muči Šibenske šape. I njima bi dobrodošao kakav maleni krov nad glavom ispod kojeg u mogli smjestiti vodilice, ogrlice, hranu za životinje ili primjerice sve ono što se ne proda s ovogodišnjeg božićnog štanda kako bi moglo dočekati neku novu akciju.
- Puno bi nam značilo da imamo neki prostor za rad. Voljeli bismo kada bismo imali podršku Grada Šibenika u sterilizaciji i kastraciji uličnih mačaka. Ovako, sve što radimo gašenje je požara. Bili su u gradskoj upravi i o tomu razgovarali.
Dogovor nije postignut, ali je Cvetkoska optimistična i kaže kako je to bio tek početak.