– Nazovi R. radi smilja...! – već čujem kako se širi glas među plantažerima ove kulture krša koja je prije nekoliko godina doživjela pravi bum, potom se čudo ispuhalo, da bi smilje sada dospjelo u nekakvu zlatnu sredinu i mjeru isplativosti.
Tajnoviti "R." iz uvoda je Radovan-Rade Vukša, na sajmovima višestruko nagrađivani šibenski inovator iz društva "Faust Vrančić". Otkako je prije nepune tri godine otišao u mirovinu, ne prestaje ugodno iznenađivati poboljšanjima originalnih tvorničkih strojeva i alata, najviše za poljoprivredu, dodajući im još poneku funkciju.
Ovaj put konstruirao je u cijelosti vlastiti berač smilja na električni pogon i, koliko je poznato, takva makina još nigdje ne obavlja posao umjesto zgrbljenih ljudi sa srpovima; pretresite sveznadarski YouTube i nećete naći nešto takvo, dok za žetvu lavande ima strojeva, osmišljenih poput manjih kombajna, govori Rade i kroz smijeh pojašnjava da njegov berač, dakako, ne treba utičnicu usred nasada. Radi tiho, priključen na lagani, prijenosni strujni agregat te je potrebno samo 20-ak metara kabela i vrlo malo napora da se obere i najveća plantaža, za što je isključivo i namijenjen.
– S ovim strojem ne možete u grbavi krš po samoniklo smilje. Konstruiran je za kultivirane, ravne, malčirane parcele i radi po vrlo jednostavnom principu – opisuje Vukša. Lagana makina, opremljena dvama okretnim kotačićima na podvozju, dogura se do grma pod koji se podvuku dva "roga" obojena u crveno. Namjena im je da skupe rastresiti busen, kako bi ga u idućem potezu strojara na predviđenih 15-ak centimetara od tla ravnomjerno odrezao dvostruki električni nož. Puno veći, no konstrukcijski navlas jednak onome na makineti za šišanje kakvu koristi svaki brico.
Nema tu nikakve komplicirane hidraulike, sve je mehanički jednostavno i maksimalno funkcionalno, a prototip je sastavljen i od nekih dijelova koje bi prosječan čovjek vjerojatno odgurnuo nogom u stranu ili ostavio pokraj kontejnera da ga komunalci iz "Zelenoga grada" pokupe za recikliranje.
Dakako, u eventualnoj proizvodnji sigurno se za zaobljeni branik (bijeli dio na fotografiji) namijenjen da odrezane stabljike razgrće sa strane ne bi koristila krhotina slomljenog lavandina(!), "rogovi" ne bi bili izrađeni od željeza otetog ruzini, niti bi za podešavanje dužine jednoručnog upravljača s otponcem za gas od električne kosilice poslužila cijev od usisavača, da ne nabrajamo dalje sve ono što kod Vukše nikad neće propasti, nego naprotiv, sasvim dobro će poslužiti u dovitljivim rješenjima za olakšavanje svakodnevice.
Što zamisli, to napravi
Inovatori su zanesena čeljad i svijet promatraju drugim očima, nastojeći unaprijediti sve što ima nekakvu funkciju. Tako je i Rade Vukša jedan od onih kreativaca koji rukama naprave ono što mozak zamisli: samouki je vodoinstalater, limar, strojobravar i mehaničar, a informatičko-programersko srednjoškolsko obrazovanje izučeno u Zadru još u prvoj polovini sedamdesetih godina, dok su računala bila velika kao sobe, stalno ga usmjerava da pronalazi prečace za radne operacije i drukčije razmišlja, kako govori. Stjecajem okolnosti, u radnoj karijeri nikad se nije bavio informatikom, nego je u mirovinu iz bivšega TLM-a otišao s mjesta metalurga i planera proizvodnje.
Potkraj radnog staža, veselo dodaje, bio je kao napeta praćka, da bi s odlaskom u mirovinu s navršenih 60 samog sebe odapeo u svijet inovacija, konačno nalazeći vremena za ostvarenje konstrukcija i preinaka koje su mu se godinama vrzmale glavom.
Otada je na svim značajnim sajmovima pod kapom Društva inovatora "Faust Vrančić" u samome vrhu nagrađenih, te je u nepune tri godine osvojio pet medalja, zlatnih i brončanih.
Zablistao je već na početku s četverotaktnim, dvoosovinskim motokultivatorom "Benassi-Agria", koji je preinačio u makinu koja u isto vrijeme "kosi, ore i kapulicu sadi", upravo idealnim za dalmatinske maslinare poput Vukše, da bi u njegovoj liniji poljoprivrednih alata s etiketom "Vuksha" danas bilo desetak alatki, mahom izvedenih na originalnim predlošcima motornih i električnih trimera te kosilica serijske proizvodnje.
– Ni novca, a ni vremena nemamo za bacanje, i to nam je uvijek najveći problem. Ako ne racionaliziramo postupke, kako možemo očekivati prihvatljivu zaradu s nevelikih parcela – objašnjava Vukša što ga motivira. Nadalje, poljoprivrednici su i ljudi u godinama, a djeca nerijetko žive u drugim sredima, tako da stari nemaju pomoć pri ruci.
Premda je imao nekih kontakata s proizvođačima poljoprivrednih strojeva zainteresiranih da otkupe patent, posao nije sklopljen, te "agriju" koristi za sebe i kaže da se otada preporodio i uštedio. Više mu nije potreban napor kao prije, a kada svojim "plavim vlakićem" u proljeće obradi zemlju, ugodno i samo s jednim utroškom goriva, ne treba se u maslinik vraćati do listopada, niti dvaput mjesečno kositi ono što drugima naraste u međuvremenu. K tome još, njegova je "agria" jedina kopačica na kojoj se udobno zavaljen sjedi, budući da je ugradio automobilsko sjedalo. Uz to je povezana ovdje jedina prava inovacija, smatra Vukša, a to je zglob na rudi koji je posebno konstruirao. Pomoću njega strojovođa jednostavnim balansiranjem vlastite težine regulira dubinu oranja – sjedeći i pjevajući, smije se Rade, dodajući kako mu je sada pogled na polje kada ima puno posla neusporedivo vedriji.
Bolji od Šveđana
Sve zamisli ostvaruje u nevelikoj radionici u obiteljskoj kući u Crnici, gdje mi, naposljetku, pokazuje dvije glave serijski proizvedenog trimera iz zemlje Vikinga. Jedna je originalna, a drugu je sam izradio.
– Nema sumnje da inteligentna rješenja dolaze iz Švedske i svaka im čast. Međutim, glave tih alata razmjerno brzo se kvare, a budući da je nova samo stotinjak kuna jeftinija od trimera, prisiljavaju vas zapravo da kupite novi. Ja sam to riješio – objašnjava – s glavom vlastite izrade uz trošak od 50 kuna i moguće ju je popravljati, za razliku od originalne. Dovoljno smo inteligentni da ne prihvaćamo ama baš svako "inteligentno" konzumerističko rješenje – nasmijao se Rade, a onda na rastanku pokazao kako radi naprava za koju je smislio slogan "kopa, kosi i tepihe pere" s tri alata, opet temeljena na serijski proizvedenom trimeru. Jedino što je ne pogoni benzinski motor, nego jača, obična bušilica na struju, pa gospođa, gazdarica od kuće, vrlo lagodno, ovisno o montiranom alatu, može jednostrukom frezom okopati kapulicu u vrtu, pokositi korov i, dok joj muž ne stigne, oprati tepih uz pomoć rotirajućih četki. Naravno, vrijedi i obrnuto – sve to namijenjeno je i muškoj glavi, nismo seksisti.
– Zaustavite Vukshu! – je l' to već bruji iz zemlje Vikinga?
Aktivan na svim poljima
Napravio i prirodni herbicid
Ideju da konstruira berač smilja Vukši je dao jedan uzgajivač, a Rade neće prodavati patent, nego će sa strojem uslužno raditi kome ustreba. Prodaja patenata više mu nije toliko važna, govori, jer je u svojoj radionici naručiteljima spreman izraditi svaki od svojih desetak alata. Uvjereni je ekologist, proučava i sakuplja ljekovito bilje i u vlastitu destilatoru proizvodi razne tinkture. Sasvim slučajno jednom je pomiješao nekoliko vrsta ljekovitog bilja i nastala je tekućina koja doslovce prži korov. Dobio je prirodni herbicid te istražuje mogućnosti kako ga razrijediti da zadrži svojstvo i bude isplativ, jer je litra esencije preskupa – oko tisuću kuna.
O 'Faustu Vrančiću'
Društvo mi je otvorilo mnoga vrata
– Članstvo u Društvu inovatora koje za svaku pohvalu zdušno vode dva Josipa – Labura na mjestu predsjednika i tajnik Papak – otvorilo mi je mnoga vrata, donijelo brojne kontakte, a izlaganje na sajmovima samo mi potvrdilo da pogađam što ljudima treba – zadovoljan je Radovan-Rade Vukša.
